Dolje, na Hvaru, isti broj stabala 135, iste starosti, dao je urod od 150 kg, ovdje sedam i pol tona! Upravo ove godine očekujem urod od četiri tone. Rodom sam izuzetno zadovoljan. Masline puno bolje rađaju u Ljubuškom nego na Hvaru, ističe Jure Miličić, kojeg u Ljubuškom svi znaju kao Juru Šperca. Dok u svom masliniku bere plodove za probnu preradu, s ponosom naglašava da je pionir maslinarstva u Hercegovini
Godinama se raspravlja i polemizira o problemu divljega gradskoga odlagališta na Adi, samo stotinjak metara od gradskog središta Čapljine. Stotine tona otpada uza samu rijeku Neretvu cijelo su vrijeme rak-rana ne samo za Čapljinu, već i svanaselja nizvodno uz Neretvu sve do Metkovića u Hrvatskoj.
Za razliku od neretvanskih voćara, koji su vrlo zadovoljni ovogodišnjim urodom i prodajom mandarina, vinogradari iz Pojezerja dovedeni su na rub opstanka. Neki od njih kažu da će iskrčiti lozu jer ne mogu prodati proizvedeno grožđe.
Vinogradare uništava nekontroliran uvoz svih vrsta grožđa iz Makedonije, koje je jeftinije pa ruši cijenu domaćem grožđu.
U ljubuškoj HEPOK Vinariji ništa novo – veliki traktor “John Deere” i kombi još uvijek parkirani na ulazima, djelatnici od 17. rujna u štrajku, grožđe propada. Veliko je pitanje što će ostati nakon nedavne kiše, a berba je trebala početi prije mjesec dana.
Ležeći u sobi, u mraku, oslobođen svih „čuda“ tehnike po glavi mi se motaju religiozne teme. Ne znam zašto, ali nekako uvijek kada sam oslobođen svakojakih problema i problemčića ljudskoga života vjera mi upada u glavu. Je li to zbog toga što je zapostavljena u mom svakodnevnom životu, vjerojatno da.
Rak dojke je veliko zlo, ženi ništa ne smeta, ništa je ne boli, uopće ne može naslutiti da se nešto loše događa u njezinu organizmu. Stoga je najbitnije od svega ići redovito na preventivne preglede jer jedino tako se rak može otkriti na vrijeme, dok je izlječiv. 
Budući da su javnosti prezentirane neistinite tvrdnje osjećam se obveznim reagirati na “otvoreno pismo” vezano za ribogojilište “Koćuša” u Grabovom vrelu, koje je upućeno meni. Pisci ili autori otvorenoga pisma su napravili najmanje zlo prozivajući mene, potpuno promašivši adresu, ali su naveli i niz neistinitih tvrdnji, pozivajući se na odbačene ili poništene presude, iz kojega ću razloga nastojati prezentirati i drugu stranu priče
„Kamo su god došli partizani bio je pokolj. To je među prvima osjetio Široki Brijeg. U svom su naletu ubijali svakoga tko je bio u habitu. O tome postoje mnogi dokazi. Do danas nisu priznali svoje zločine. To u velikoj mjeri otežava njihovo rasvjetljavanje“, rekao je između ostalog fra Ante Marić u svom izlaganju pod nazivom „Stanje i djelovanje Hercegovačke franjevačke provincije tijekom i u poraću Drugog svjetkog rata
Da su kojim slučajem Bošnjaci izabrali srpskoga člana Predsjedništva BiH, cijeli bi se Balkan tresao. Banja Luka i Beograd bi vrištali na sve strane. Moskva bi to pitanje pokretala na razini UN-a. Ovako, to se dogodilo Hrvatima u BiH, pa nikom ništa.
Nekoliko tisuća brucoša početkom akademske godine po prvi puta je na duži vremenski rok napustilo roditelje, spakiralo svoj dosadašnji život u kovčege i preselilo u novi dom, u kojem će boraviti iduće godine. Oni koji su imali sreće i odlične ocjene u srednjoj školi, uspjeli su se smjestiti u Studentski dom, no ipak većina njih je bila primorana iznajmiti stan u Mostaru.
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes