Prekalemljenje vinove loze i voćaka

Prekalemljenje vinove loze i voćaka
Autor: mr.sc. Branko Rogić | Radišići Port@l

Za pojam “kalemljenje“ ili „navrtanje“ ponekad rabimo riječ „cijepljenje“. Pod tim pojmovima podrazumijeva se proizvodnja voćno loznih sadnica spajanjem podloge i plemke.

Podloga je lozna ili voćna vrsta na kojoj se kalemi odgovarajuća sorta loze i voćaka. Zašto se uopće vrši kalemljenje? Kalemljenje vinove loze je počelo prije 100 godina radi pojave filoksere ili trsova ušenca koji se nastanjuje na korijenu plemke ili vinove loze, vrste-Vitis vinifera-europske loze ,a koja je osjetljiva na navedenu uš. Spoznajom pronašla se odgovarajuća vrsta loze koja je otporna na filokseru a to su američke vrste a kod nas u narodu se uvriježio izraz– divljaka. Ta navedena vrsta, pored toga što je otporna na uš nego sa dugim korijenjem, zavisnosti od pojedine vrste je također prilagođena za otpornost na sušu ili aktivno vapno u tlu. Osim toga, križanjem između vrsta američke loze stvoreni su i hibridi podloga, tako da danas imamo nekoliko odgovarajućih podloga koji su podešeni prema zemljišnim uvjetima. Znači, prije 100 godina vinogradi su se zasnivali sa sortama europske loze i vlastitog korijena bez kalemljenja, dovoljno je bilo kod sadnje posaditi reznicu odgovarajuće sorte. Međutim, ako smo zasnovali vinograd s odgovarajućim kalemima vinove loze tj. odgovarajuća podloga i sorta i nakon nekoliko godina pokaže se u nasadu da nije to sorta koja se trebala očekivati nego neka druga ili neki klon od sorte koji nije rodan. Nakon toga pojedini vinogradari poduzimaju prekalemljenje vinograda. Postoji nekoliko načina prekalemljenja a to su:

 

-kalemljenje u procjep

-kalemljenje u zeleno

-kalemljenje na engleski način

-kalemljenje na američki način

– drugi načini

 

Ovih dana smo svjedoci baš toga prekalemljenja vinove loze i to prekalemljenja u procjep, što je i jednostavnije i manje zahtjevnije u odnosu na nekad raširenije u zeleno. Ovaj se način prekalemljenja događa u fenofazi plača ili suzenja vinove loze, kako bi se kasnije stvorio potrebni kalus ili spoj kalemljenog mjesta. Rasadničari koji proizvode lozne cjepove bi trebali imati i potrebne matičnjake s točno označenom sortom ili podlogom za uzimanjem pupova plemke i podloge, jer bi kasnije bila manja i potreba za prekalemljenjem nasada. Međutim, dokle je to tako neorganizirano, bit će potrebe i za prekalemljenjem vinove loze. Situacija je slična i kod voćaka. Vrlo je važno nabavljati voćne sadnice od renomiranih proizvođača s točno označenom deklaracijom na kojoj treba pisati ime sorte i podloge i po mogućnosti bez virusnih materijala-certificirane sadnice. Kod voćara imamo nekoliko načina prekalemljenja a to su:

 

-kalemljenje u procjep

-kalemljenje pod koru

-kalemljenje na spavajući pup

-kalemljenje na zeleno

-kalemljenje na prsten

-kalemljenje na prozorčić

-kalemljenje u korijenje

-drugi načini

 

Vrlo je važno izabrati pravi trenutak kalemljenja i dobro uvježbati kalemara. Danas je malo vještih kalemara za razliku od ranije, a i manja je i potreba. Svakako da bi strukovne škole poljoprivredne struke trebali uvesti u program proizvodnju lozno-voćnih kalema i prekalemljenje navedenih vrsta. Ta je škola kod nas egzistirala ali je prestala 60- ih godina prošlog stoljeća u Ljubuškom. Svakako bi naša županija u svoje planove trebala uvrstiti ovaj vid proizvodnje.