Ulaskom u ring pretvaram se u zvijer

Ulaskom u ring pretvaram se u zvijer
Autor: Dnevni list | Zorica Volarević

Ovog vikenda u Vogošći se održava pojedinačno seniorsko državno prvenstvo Bosne i Hercegovine u boksu. Svoje predstavnike na tom natjecanju će imati i boksački klub Ljubuški, njih pet, a prema riječima osnivača kluba i dugogodišnjeg trenera Mire Jerkovića, riječ je o natjecanju u olimpijskom boksu, jer od prošle godine boks više ne nosi naziv amaterski, već olimpijski.

Jedan od natjecatelja na ovom prvenstvu ispred BK Ljubuški će biti Željko Vukšić, koji je, po riječima svoga trenera i dugogodišnjeg prijatelja Mire Jerkovića, nešto najbolje što ovaj klub ima. Vukšićeva osobnost i strast prema sportu bili su i povod za ovaj razgovor.

 

Trener i učitelj

 

“Izrazio je želju nastupiti i to ćemo mu omogućiti. Željka svi znaju kao velikog sportaša, nogometaša, a, po meni, i velikog boksača. Uz njegovu ozbiljnost i sav rad koji je prošao, mislim da će dati dobar, a možda čak i odličan rezultat. To je ono što mu svi želimo”, kazao je Jerković, koji ima samo riječi hvale za Željka, a iz razgovora s njim ubrzo smo uvidjeli da ne voli baš puno pričati, a posebice ne o sebi i svom životu. Ipak, trener i prijatelj Miro je taj koji otkriva sve njegove talente i ambicije, pa tako kaže da Željko, osim što je redovit i discipliniran na treninzima, uvelike pomaže u radu samog kluba te se brine oko svega.
“Mogao bih pričati o Željku satima, ali bojim se da ni onda ne bih rekao sve što treba. On je jedna izuzetna osoba, dobar prijatelj i vrhunski sportaš. To su riječi kojima se njega može ukratko opisati. Osim što sam trenira, on sudjeluje u radu s mladim momcima koji tu dolaze trenirati. Ali, nije tu samo sport i snaga u pitanju te jačanje mišića, Željko njih uči i vodi kroz život”, neke su od riječi hvale koje su stigle na račun Željka od trenera Mire.
Skromni Željko, kako smo rekli, ne voli puno pričati o sebi, ali smo ipak uspjeli izvući nekoliko zanimljivih podataka. Naime, prije nego se rodilo prijateljstvo s Mirom Jerkovićem, a samim tim i ljubav prema boksu, Željko se bavio jednim drugim sportom, nogometom. Bila je to njegova prva sportska ljubav koja je sa sobom donijela mnogo toga lijepog i vrijednog pamćenja.
“Nisam ja ništa posebno, ja sam sportaš, nogometaš i boksač i to je to. Sportom se bavim od 1987. kada sam u tadašnji nogometni kub Sloga došao kao omladinac. Nogomet je sport koji me još kao dijete privlačio. Kao i mnogi iz moje generacije, uzor sam vidio u Diegu Maradoni, koji je tada žario i palio nogometnim stadionima, i maštao sam da ću jednog dana postati slavni nogometaš“, kazao je Željko, inače rodom iz sela Otok u ljubuškoj općini.

 

Ljubav prema boksu

 

Prisjeća se kako je iz rodnog sela, u kojem i danas živi sa suprugom i dvoje djece, na treninge većinom odlazio pješice ili stopirajući, a tek rijetko bi mu se posrećilo uhvatiti autobus. Ali, nije mu to ništa bilo teško, jer je cilj bio jasan, postati vrhunski sportaš, a svakomu tko želi doseći taj cilj, ni jedna prepreka ne smije stvarati problem. “Mnogo je toga što pamtim iz tih nogometnih dana i što bi bilo vrijedno izdvojiti, ali u sjećanju mi je posebno ostalo dvostruko osvajanje Kupa Herceg Bosne s legendarnim trenerom Mirom Hrstićem”, prisjeća se on. Priča s boksom je krenula 1996. kada se rađa Željkova druga ljubav. Iako kod ovog sporta nikad nije naišao na odobravanje svoje obitelji, on ne odustaje. Kaže kako je sve krenulo sa željom da nauči neku od tehnika samoobrane, ali već nakon nekoliko treninga s trenerom Jerkovićem bilo je jasno da će kopačke zamijeniti boksačkim rukavicama., što se kasnije pokazalo ispravnim korakom.
Nogomet se dosta može usporediti s boksom i obratno, to su slični sportovi. Iako se to takvim ne čini na prvi pogled, iskusni znalci će znati da i u jednom i u drugom sportu postoji brzinska izdržljivost, pa je stoga prelazak iz nogometa u boks za Željka bio olakšavajuća okolnost. Iako se boks čini grubim sportom, a Vukšić odaje dojam mirnog i povučenog obiteljskog čovjeka, zanimalo nas je kako taj spoj funkcionira. “Čovjeka život nauči boriti se, ali i raditi ono što voli. Želja za boksom je nešto jače od mene, a dosta potpore imam i od mog trenera, koji je i dobar učitelj. Trema postoji, ali čim uđem u ring, sve se mijenja, tako je bilo i s nogometom. Ali, čim ispružim direkt, promijenim se, navlačeći rukavice postajem zvijer u ringu. Želja za pobjedom je ono što me najviše vodi, ostvarenje dobrog rezultata i, naravno, opravdanje sveg uloženog truda trenera”, kratko komentira, govoreći kako je mnogo čimbenika koji dovode do podizanja adrenalina.

 

Prvi nastup i prva pobjeda

 

Prvi meč u kojem je nastupio i pobijedio Vukšić je imao protiv Dalibora Buhača iz Mostara na 1. memorijalnom turniru “Ludvig Pavlović”. Prvi svibnja će na svojoj rođendanskoj torti ugasiti četrdesetu svjećicu, pa je stoga nastup na ovom turniru za njega vjerojatno posljednji u njegovoj amaterskoj boksačkoj karijeri.
“Zadnji put sam nastupao 2006. i to mi je bila zadnja godina boksanja u amaterizmu. Od ove godine granica za bavljenje amaterskim boksom pomaknuta je do 40 godina starosti, tako da sam izrazio svoju želju još jednom nastupiti. Dobio sam zeleno svjetlo od trenera, spreman sam, prošao sam kvalifikacijske pripreme, a sad, što Bog da, ja se nadam dobrom rezultatu, barem medalji”, naglasio je Vukšić koji čvrsto vjeruje u dobar plasman, iako je svjestan činjenice da će na turniru nastupiti mnogo mlađi i spremniji boksači. Baš kao i u nogometu, Željko ima svog uzora i u boksu, a osim što mu je uzor, on mu je i imenjak: riječ je o Željku Mavroviću. Ako se u budućnosti pruži prilika, Željko bi se htio okušati i u profesionalnom boksu, a želja bi mu bila, ako bude izvedivo, u ringu se naći s Oskarom De La Hoyom, legendarnim boksačem rodom iz Meksika.
“Dok profesionalni boks znači borbu za novac i prestiž, amaterski boks je potpuno druga priča, priča o ljubavi prema sportu, prijateljstvu i druženju”, zaključio je Željko. U nadi da će i za ovaj meč navući rukavice, Željku smo za kraj razgovora poželjeli sve najbolje u budućoj sportskoj karijeri, a tko zna, možda se rodi neka nova ljubav prema nekom novom sportu…