Petnaestak kamiona u nizu natovarenih, bolje rečeno pretovarenih lubenicama, slika je konca srpnja i prve polovice kolovoza na ulazu u Veletržnicu u Tasovčićima kraj Čapljine, koji su zorna ilustracija teškoća u plasmanu. Za razliku od ranijih godina, kada se nudilo to voće sa svih strana, od Banjaluke preko Semberije i Srema, do Makedonije,
ovoga puta čekači su isključivo južno-hercegovački proizvođači.
„Bacit mi ža, čekam pa šta bude. Tražnja slaba, dajemo kako kupci ‘oće, na komad, na malo i veliko. Cjena mizerna deset, petnaest, ritko dvadeset feniga kilogram. Nije to bili isplativosti, ali gledam rasprodati pošto poto“, pripovijeda Mirko Bebek iz Šipovače kod Ljubuškog, jedan od rijetkih proizvođača lubenice voljnih pričati.
Lijepo vrijeme jedna je od njihovih želja. Cijene da je kišoviti srpanj najprije usporio zrenje, a zatim i tražnju za lubenicama. Govoreći od tom problemu Marinko Merdžan jedan od vodećih proizvođača s čapljinskog područja, kaže:
„Godina je nenormalna, nezapamćena do sada. Rane, pokrivane lubenice dobro su rodile ali su kasnile dvadesetak dana. To je prouzrokovalo gomilanje proizvodnje, skoro istodobno stigle su naše i lubenice iz Semberije. Tu je zatim uvoz, razna trgovačka društva i drugi faktori, odjednom se nakupilo toliko robe da je naše tržište ne može progutati. Uz to u sedmom mjesecu su bila samo tri – četiri sunčana dana, što je utjecalo na tražnju. Lubenica je zastala, nije se brala. S proljepšanjem vremena raste i tražnja, međutim malo je tržište, naša lubenica nema kud“, ističe ovaj poznati proizvođač, te dodaje:
„Lubenica se sada cijeni 10 do 20 feniga kilogram, međutim nema tražnje, pa se ni po toj cijeni ne uspijeva prodati. Kupci to znaju, licitiraju ucjenjuju. Stigla je banjalučka, semberska… Vrtimo se u malom krugu.“
Da ovaj proizvođač dobro zna što govori, potvrđuju brojke:
„Jedna sadnica lubenice je 1,2 KM, na hektar treba do 5.000, a gdje drugi ulog – oranje, folija, gnojidba, prehrana, zaštita…!? Troškove nitko ne može iskalkulirati. Mi, proizvođači radimo bez kalkulacija. Svi se poljoprivrednici žrtvuju da proizvedu robu, ne gledaju svoju satnicu. Ne gledaju uopće, neke parametre kao što je amortizacija mehanizacije… O nekom razvoju poljoprivrede ne može se ni govoriti, ovo ide prema proizvodnji na okućnicama, a ne poljoprivredi“, tvrdi ovaj proizvođač koji je lubenicom sadio oko šest hektara, 60 duluma svoje i iznajmljene zemlje.
Gospodin Merdžan do sada je plasirao oko 260 tona, kaže da ima još toliko, o zaradi ne razmišlja, samo da lijepo vrijeme potraje pa da bar urod uspije prodati, da namiri dio uloženog. Iako ističe da je veća proizvodnja – veća briga, većina manjih proizvođača, a to je do hektar površine u još je težem položaju. Uglavnom, južno-hercegovački proizvođači lubenice će ove godine i doslovce „obrati bostan“, kako ponegdje zovu lubenicu.
{jlex}picasa:106682547432003943589/Lubenice{/jlex}
