Iz Argentine u BiH došao upoznati rodbinu svoga oca

Iz Argentine u BiH došao upoznati rodbinu svoga oca
Autor: Dnevni avaz | LJ::portal

Felix Oscar Međugorac (69) rođeni je Argentinac. Živi u provinciji Tukuman, u sjevernom, suptropskom dijelu ove južnoameričke države. Ovih dana se, nakon 40 sati putovanja i četiri avionska leta, našao u Bosni i Hercegovini, u Zenici, posve neobičnim povodom.

 

 

Njegov otac je pokojni Srećko Međugorac, Hercegovac iz Klobuka kod Ljubuškog.

Kao 16-godišnji mladić, davne 1928. godine, Srećko odlučuje krenuti trbuhom za kruhom kod svog strica Andrije, koji je živio u New Yorku. Brod ga odvodi u Južnu Ameriku, u Argentinu. I tu počinje priča koja može poslužiti kao filmski predložak.

 

Klobuk i Zenica

Pokojni Srećko bio je jedno od šestero djece u skromnoj radničkoj obitelji Međugorac. Njegova sestra Dobrila Međugorac danas ima 94 godine, živa je i provodi svoje umirovljeničke dane u Zenici. Njen bratić Feliks posjetio je ju i proveo kod nje nekoliko dana, posjetivši i ostale Međugorce i potomke ove obitelji u srcu Bosne, da bi se potom uputio u rodno mjesto svog oca nadomak Ljubuškog – u Hercegovinu.

– Još jedna sestra mog oca, pokojna Anica Musa, ima kćerku koja se, također, udala u Zenicu, pa sam bio i s njom – priča Felix za Dnevni Avaz.

Posve neočekivano, u komunikaciji između Međugoraca iz BiH i onih Argentine pojavio se problem jezika. Feliks jedino zna španjolski, a svi raspoloživi i dostupni prevodioci španjolskog bili su odsutni ili zauzeti. Ipak, ljubav prema rodbini bila je dovoljna da se, uz pomoć rječnika i “Google prevoditelja”, ipak sporazumiju.

Srećkova rodbina živi u Hercegovini. Sestre (Feliksove tetke) Tekla (udato Grbavac) i Cvita (Primorac) imaju osmero odnosno desetero djece i svi oni žive u Klobuku, što je bio dodatni razlog da ih Feliks posjeti. Srećkov brat Jerko je poslom, također, došao u Zenicu, gdje danas živi njegov sin Ivan. Tako su “obiteljske mreže” Međugoraca isprepletane na relaciji Ljubuški – Zenica.

 

S rodbinom u Zenici

– Za područje Klobuka veže me od kamene kuće, u kojoj je otac rođen, do rodbine. S druge strane, djeca mog strica, pa i tetka, žive u Zenici. Međugoraca ima u cijeloj Bosni, bivšoj Jugoslaviji, ali i širom svijeta. Čuo sam od rodbine da ih ima u Kini, Laosu, Australiji, Kanadi… – kaže Feliks.

Tetka Dobrila nas ugošćava u cvijetnjaku obiteljske kuće u zeničkom naselju Blatuša. Iako dobrano narušenog zdravlja i kondicije, trudi se da svima, a posebno bratiću Felixu, bude pravi domaćin.

– Otac je iz BiH otišao zbog tadašnje sirotinje i neimaštine. Došao je u Argentinu i radio sve teške poslove. Išao je s kraja nakraj zemlje da bi nalazio posao. I na kraju se skrasio na sjeveru. Došao je, greškom, u zemlju u kojoj nije znao riječ španjolskog. Pošto je tamo bilo puno imigranata, njegovo ime Srećko Slobodan zamijenjeno je s Feliks Oskar, isto kao ovo koje ja nosim danas. Živio je u Santa Feu, San Pedru, a onda se skrasio u Tukumanu, koji Argentinci zovu “El Jardín de la República” (vrt Republike), poznatom po plantažama – priča nam.

 

Oženjen Španjolkom

Feliksova majka i Srećkova supruga postala je španjolska emigrantica Consepsion Voss, s kojom se dopisivao, a potom sreo u Tukumanu.

– Tada je bila “moda” da, kad se dvoje mladih sretnu, ako se slažu i vole na prvi pogled, odmah se vjenčaju, jer ko zna hoće li ih putevi ponovo spojiti. Tako je ocu mjesto života odredilo srce, a ne razum – kroz smijeh priča Feliks.

Srećko i Consepsion su imali četvero djece, ali je dvoje umrlo u djetinjstvu, pa su odgojili Andreu-Selinu i Feliksa.

– Sjećam se oca koji je umro prije gotovo četiri desetljeća. Zanimljivo, nikada, baš nikada nije izrazio želju da dođe nazad i vidi tadašnju Jugoslaviju, odnosno Bosnu. Govorio je da mu je teško i pomisliti na to. To su bile te godine sredine prošlog stoljeća, nije bilo interneta, društvenih mreža. Otac je bio visok, vrlo visok i snažan čovjek. Radio je kao farmer, a onda vozač kamiona – kaže nam Felix.

 

Veronikin “spam” e-mail

U dopisništvo “Avaza” sredinom septembra došao je e-mail na lošem engleskom jeziku, kakvi se obično identificiraju kao internet-spam ili prevara. Počinjao je sa “Zdravo, ja sam Veronika Međugorac. Trebam stupiti u kontakt s vama, jer mi treba pomoć u Bosni. Moj otac Feliks Oskar dolazi u Zenicu i treba mu prevodilac…” Ipak, provjerili smo autentičnost te stupili u kontakt s porodicom. Zanimljivo je da je upravo Veronika, Srećkova unuka, odigrala glavnu ulogu u prevođenju s našeg jezina na engleski, pa na španjolski te natrag, iako u tom trenutku tisućama kilometara daleko.

 

Četvero djece

Na upit koliko on ima djece i čime se bavi, odgovara:

– Četvero, Veroniku koja nas je i povezala s “Avazom”, Marijanu, Huana i Paulu. Moja sestra Andrea-Celina ima dvoje Luisa i Gracielu. Prezivaju se Pace. Ja sam bio doktor, ali sam ostavio to zvanje i otišao u privatni posao, biznis, proizvodnu djelatnost kartonske ambalaže. Znači, ukupno je osmero Međugoraca u Argentini. U BiH ih je puno više, kaže Feliks i dodaje da mu je drago da se BiH oporavila od direktnih posljedica rata te što je vidio i upoznao rodbinu s druge strane oceana.