Polnoćka – Na dobro vam došao Božić i Banje večer…

Polnoćka - Na dobro vam došao Božić i Banje večer…
Autor: LJ::portal | fra Petar Ljubičić

U ovoj svetoj noći slavimo rođendan najsvetijega i najuzvišenijeg, najponiznijeg i najljubaznijeg čovjeka koji je ikada hodao ovom suznom dolinom. Slavimo rođendan našega Spasitelja Isusa Krista, Otkupitelja svih ljudi… Jedne blažene noći rodio se u betlehemskoj štalici žarko očekivani, obećani Bogočovjek – Isus Krist.

Ovih dana više nego ikada osjećamo kako smo ljubljeni od Boga koji postade, među nama i za nas – Emanuel, to jest S-nama-Bog!
Bog nas voli i želi da budemo sretni. Isusovo rođenje je razlog našoj radosnoj nadi i vječ-nom spasenju. U Isusu Bog nam je pokazao koliko mu je stalo do nas, i očekuje od nas da mu se predamo kako bi s Njim, s ljubavlju i dobrotom pobijedli zlo i zloga.

 

Nebo nam je noćas tako blizu. Nebo je u Malenom Isusu sišlo na zemlju. I kao da su posvuda oko nas nebeski anđeli, nositelji Radosne vijesti.
Bog se usudio postati čovjekom. Bog, koji je vječna i neizmjerna ljubav, pronašao je načina da postane našim bratom i da ne prestane biti Bog. Bog od vječnosti postao je čovjekom u vremenu. Uzeo je ljudsku narav, naše tijelo i našu krv. Koje li samo čudesne istine! Nismo je u stanju dokuči-ti! To je velika tajna i veliko čudo Božje ljubavi.
Dogodilo se veliko čudo: doista jedno od najvećih čudesa otkada postoji Zemlja. Vječni Bog, vječna Božja Riječ, Božji Sin rodio se među nama, Bog je postao čovjekom u određenom vremenu.

 

Bog se toliko ponizio da je sišao na zemlju, u ovu suznu dolinu, među ljude kao maleno dijete. Iz iskustva znamo da svatko voli dijete i da ono voli svakoga. Time što je postao dijete Bog nam je htio pokazati i uvjeriti nas da nas sve neizmjerno voli, da mu je stalo do nas, da želi naše spasenje, tj. da budemo s njim vječno.
Postao je jednim od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu. Bog je prihvatio naše ljudsko tijelo, živio je kao čovjek punim životom. Svaki mu je trenutak bio ispunjen.
Živio je skromno i siromašno samo 33 godine.

Nije bio pošteđen od ljudske zlobe, zavisti, kleveta i laži…
Osuđen je na smrt premda je bio dokraja pošten, pravedan i svet, predan za drugoga. Nekima je smetao. Smeta i danas… Nevjernicima…
Bio je potpuno predan Bogu, nije se predavao osjećajima besmisla i razočaranjima. Isus je bio pravi čovjek, potpuni čovjek.
Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu da bi nas naučio kako bi trebalo biti čovjek u punom smislu riječi, da bi i nas ohrabrio da budemo ljudi.

 

U kušnji smo da pomislimo da je bolje onima koji se nepošteno bogate i koji sebično žive, koji ništa ne rade i ovaj život uživaju, a Isus bi nas htio naučiti živjeti u istini i u potpunom sebedarju.
Uvjerava nas da jedino tako ima smisla živjeti i da s njime skupa na taj način za sve ljude gradimo temelje Božjega kraljevstva.

Usudimo se i odlučimo biti istinski i pošteni ljudi zbog tajne vjere koju noćas slavimo: Boga koji je postao čovjekom!

 

Čuli smo što je anđeo rekao pastirima: „Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem veliku radost koja će dopasti sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj. On je Krist Gospodin!“
To je poruka ove svete, blažene noći. Crkva, zajednica svih vjernih, noćas radosno kliče: Naviješćujem vam radosnu vijest. I vama koji ste tjeskobni i zabrinuti, tužni i sma-laksali; i vama sumnji¬čavima i nepovjerljivima; i vama napetih živaca, i vama umor-nih ruku; i vama mladima često smućenih pogleda, uzdrhtalih srdaca u vrevi i oluji mladosti, svima vam javljam i jamčim radosnu vijest Bog je s nama, On je tu da od naše slabosti učini jakost, od klonulosti ustrajnost, od nemira mir, od nesreće sreću.

 

Bog nas je pohodio. Štoviše, postao je jedan od nas, naš brat. Tako ne samo što “zna” kako je teško biti čovjek nego je to i iskusio. Bog je to osjetio “na svojim leđima…”

To znači da Bogu ne trebamo nadugo i naširoko tumačiti kako nam je teško, kako je “mučno biti slab”. On je to iskusio, On to može razumjeti jer je i sam bio „u našoj koži“.

To znači da se Bogu možemo povjeriti, izjadati, iskreno mu sve reći o svojim težnjama i mukama, sumnjama, o čežnjama i padovima, o ranama koje peku…

Ali Bogu ne možemo prigovarati da je bez razumije¬vanja kada od nas traži da budemo ljudi, tj. pošteni, pravedni i čestiti. To je i njega koštalo. No, on ne traži od nas ono što i sam životom nije pokazao, izveo, ostvario.

Zato, radujmo se i veselimo! Bog nas neizmjerno voli. Zahvalimo mu na ovome velikom daru oslobođenja i spasenja.
   
Krist se rodio za nas i radi nas. I “mi na Božić ne slavimo samo spomen na rođendan, nego stvarno rađanje, jer Krist se stvarno rađa u Božjoj noći u nama, u svim ljudima dobre volje. To je tajna samoga Boga. I mi smo svi pozvani da u ovoj svetoj noći (da na taj dan) slavimo i svoj rođendan, jer mi se te noći rađamo u nove ljude, ponovo nas Bog stvara iz ljubavi za ljubav. Naše spasenje rođeno je ove noći, naša povijest počela je ove noći – nova era”.

 

U ozračju Kristova rođenja sve naše patnje, muke, nezgode, svakodnevne brige, poteškoće, zapravo sav naš život dobiva svoj puni smisao. Krist dolazi… Krist se rađa…

Jesmo li spremni i pripravni primiti ga? Svakog Božića, pa i ovoga, Krist se želi roditi u našem srcu, u našoj duši. Hoće li se zaista roditi? Jedno je sigurno: hoće ako mu to dopustimo. Dopuš-tamo da se rodi ako se odreknemo grijeha i svega onoga što mu smeta da k nama dođe…

 

Ako se Krist ne rodi u našem srcu, u našem životu, onda nismo shvatili Božić, nismo shvatili dola-zak Boga među nas. Krist će se sigurno roditi u nama ako umremo grijehu, tj. ako se obratimo i odlučimo živjeti novim životom, ako dopustimo da nas Božji Duh toliko prožme, da Isus živi u nama i mi s njim, da on hoda našim nogama, radi našim rukama, pjeva našim jezikom i slavi nebeskog Oca, da s nama trpi i s nama se raduje…

Kad su jednu novinarku pitali što za nju znači Božić, ona je odgovorila ovako: “Božić je za me-ne dan kada polažem račune sama sebi; što je s odlukama, s djelima, što je s onim što sam rekla, što sam na¬pisala, što sam morala obaviti, a nisam završila… Za Božić se osjećam odgovornijom”.

Tako novinarka, a mi? Kako i koliko se osje¬ćamo odgovorni za Božić? Ne smijemo ostati isti…! Moramo učiniti zaokret, moramo postati drukčiji tj. odgovorniji, pravedniji, savjesniji…

Predragi! Duhom se prenesimo u onu svetu noć Isusova rođenja. Prenesimo se u Betlehem i pre-poznajmo u jaslicama novorođeno Djetešće, Isusa, dok nad njime bdiju njegova majka Marija i njegov hranitelj sv. Josip.
Porastimo ovoga Božića u svojoj ljudskosti i bratstvu, očinstvu i majčinstvu, rod-binstvu i domoljublju, vjeri i ljubavi …
Božansko Djetešće Isuse, ponizno Te u ovoj svetoj noći molimo, da i mi postanemo djeca poput Tebe. Daruj nam milost kako bi iskusili Tvoju veliku ljubav i bili Tvoji svjedoci tamo gdje živimo i radimo. Amen.

 

Obraćenje jednoga pijanca

 

Badnja je večer. Ulicama grada Brlina žurilo je mnoštvo u crkvu na ponoćku. Među njima se kretao, zapravo teturao Marcel. Bio je pijan: neki rekoše od božićne radosti. U ruci mu je bila boca rakije. Zastao na trgu sam pred Gospinim kipom s djetetom na rukama. Bio je lijepo osvijetljen. Zamišljen i tužan nije skidao oka s Gospina i Isusova lica.
Bog samo zna što ga je tištilo ove svete božićne noći… Odjednom razbija bocu o pločnik i odlazi u crkvu. I te noći mijenja se njegov život. On se potpuno obraća i počinje novi život…  

Obraćenje na Badnju večer

 

U nekoj gostionici sjedio je na Badnju večer čovjek koji je zaboravio Boga, zanemario svoje vjerske dužnosti. Odavno nije bio u crkvi, već mnogo godina njegova usta nisu izgovarala riječi molitve. I te je večeri nakon dugoga sjedenja u gostionici pošao kući. Došao je do crkve kad je na zvoniku otkucalo pola noći. Zvona su svečano pozivala vjerne kršćane na polnoćku. Narod je ulazio u rasvijetljenu crkvu da se pokloni novorođenome Kralju.

I toga je čovjeka nešto povuklo u crkvu. Ušao je i stao kod jaslica. Oko jaslica su se okupi-la djeca koja su promatrala maloga Isusa u jaslicama. „O kako je lijep, kako je sladak mali Isus“, čuo je šaputanje djece. I orgulje su svečano zabrujale, a narod je oduševljeno pjevao božične pje¬sme. Sva su srca bila razdragana. A onaj čovjek, što je došao iz gostionice, promatrao je nevinu djecu oko jasli¬ca. Promatrao je i maloga Isusa, a usta su mu i nehotice počela pjevati s narodom. Najednom mu se oči orosiše suzama. Sjetio se svoga djetinjstva kada je i on s roditeljima dolazio na polnoćku, kada je sretan gledao Djetešce u jaslama, kada je ljubio to Djetešce svim žarom nevinoga srca.

Došao je trenutak podizanja. Sav je narod ušutio i klečeći se klanjao Isusu koji je u bijeloj svetoj hostiji došao na oltar među svoj narod. Pokleknuo je i taj čovjek te molio skrušena srca: „O moj Isuse, vrati mi ne¬vinost moga djetinjstva, vrati mi vjeru, vrati mi sreću i mir duše.“ Ustao je i ponovno pogledao Djetešce u ja¬slama i pričinilo mu se kao da ga je ma-leni Isus milo pogledao. Od toga trenutka opet je postao sretno dijete Božje. Živo je povje-rovao. Postao je dobar katolik i opet je bio sretan čovjek. Možda se i od nas netko s tugom sjeća nevine mladosti svoje. Možda nekome glas milosti šapće: „O da mi se povratiti u ono sretno doba djetinjstva kada nisam znao za grijeh.“

Dobra je ta želja, spasonosna misao. I maleni Isus govori takvoj duši iz betlehemskih jas-lica: „Vrati se, vrati, možeš i moraš se vratiti na put nevinosti jer ćeš samo tada biti sretan. Zaista ti velim, ako ne postaneš kao dijete, kao dobro i nevino dijete, ne ćeš ući u Kra-ljevstvo nebesko i moje sveto porođenje ne će ti biti na spasenje.“
A svi mi u ovoj najsvetijoj i najblagoslovljenijoj noći kleknimo u duhu pred jaslice u Betle-hemu! Ne trebamo mnogo govoriti jer noćas anđeli pjevaju. Pustimo anđele neka veselo pjevaju svoj Gloria, a od ljepote i divote neka naše srce, koje je mekano i toplo u ovoj svetoj i blagoslovljenoj noći, samo od sebe bije i kuca. Neka bije i kuca od žarke ljubavi i tople za¬hvalnosti prema malome Isusu.

Da, maleni Isuse, mi Ti sada zahvaljujemo na sve¬mu! Hvala Ti i na ovoj svetoj i blagoslov-ljenoj božićnoj noći. Sve što znamo o Bogu, o nama samima, o našem životu, donijelo nam je Svjetlo ove noći. Tko je Bog koji je stvorio cijeli ovaj svijet, znamo po Tebi, dra¬gi Isuse, i to moramo Tebi zahvaliti. Kako smo došli na ovaj svijet i kamo ćemo poći nakon smrti, i to znamo po Tebi, maleni Isuse. I to imamo Tebi zahvaliti.

Zahvaljujemo Ti ne samo za ono što smo od Tebe čuli, nego i još više za ono što smo od Tebe primili, što si sve za nas žrtvovao. Koliku vrijednost mora imati naša duša – naša često grijehom okaljana duša, kada se ti nisi, Sine Božji, strašio da u ovoj zimskoj, hladnoj noći siđeš u hladnu štalicu da tu našu dušu spasiš?

Hvala ti za svaki trenutak Tvoga zemaljskog života! Hva¬la Ti za svaku kapljicu Presvete Krvi koju si za nas prolio! Za udarce koje si radi nas pretrpio, za trnovu kru¬nu, za Tvoje krvave rane, za Tvoj križni put i za Tvoji strašnu smrt kojom si nas otkupio!

U ovoj svetoj noći na svemu tome Ti zahvaljujemo. No, ne bismo bili ljudi kada te ne bismo opet nešto i zamolili. Dragi maleni Isuse, molimo Te da postanemo sve više tvoji. Udijeli mir i radost našoj dragoj, ali patničkoj domovini Hrvatskoj.

Molimo te rasvijetli svojim Božičnim svjetlom sva ljudska srca, da bi svaki čovjek mogao vidjeti da si mu Ti Spasitelj i čuti veselu anđeosku vijest: „Ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svem narodu, jer vam se danas rodio Spasitelj!“

O  maleni Isuse, Ti koji nas sve žarko ljubiš, daruj nam milost da Te iskreno ljubimo i da Te više ne vrijeđamo grijehom.

I onda nemoj nas nikada – nikada više ostaviti. I ako si ti s nama, onda ćemo sigurno ovih svetih božićnih dana osjetiti u svom srcu pravu kršćansku radost i veselje. Onda će nam sigurno svima  biti sretan Božić. Sretan Božić, pun prave radosti i veselja želim svima vama i svim vašima milima i dragima.

 

Izmirenje uoči Božića

 

U jednome malom primorskom gradiću živio je obrtnik sa svojom obitelji. Jednoga petka, šest dana prije Božića, radio je užurbano u svojoj elektro-radionici da što prije završi sve poslove kako bi mirno sa svojom obitelji slavio Božić. Iznenada zazvoni telefon i nepoznata mu osoba javi da mu je najmlađe dijete na putu u školu pregazio automobil. Čuvši to, odmah je otišao na mjesto nesreće i našao svoga sina koji je u međuvremenu umro. Ta je nesreća toliko pogodila njega i njegovu ženu da nisu mogli shvatiti što se dogodilo. Izgubili su najmlađe dijete koje ih je posebno radovalo, ali su postali svjesni koliko život vrijedi.

Kada se takav mali i nježni život u trenu ugasi, i život postane besmislen pa se i čovjek vjernik razočara u Boga i pita se kako dobri Bog tako nešto može dopustiti, još i neposre-dno prije Božića. Nakon svega toga i neprospavane noći u ocu stradaloga djeteta stvorila se mržnja prema osobi koja je nesreću napravila. Policija je uskoro došla i kazala da je nesreću prouzrokovao 15-godišnji mladić koji je bez vozačke dozvole uzeo ključeve maj-čina automobila i htio se provozati. Naravno, mladić je bio priveden na sud i osuđen. Otac je stalno razmišljao: „Taj događaj izmijenio je moj život da to ne mogu nikakvim riječima opisati. Razmišljajući jedne besane noći o udesu koji nas je zatekao, molio sam i pitao Boga što trebam učiniti i kako se ponašati? U mojim beskrajnim mislima i usrdnim molit-vama Bog mi je otvarao razum i mekšao srce. Tješio sam svoju ženu, a ujedno i sebe, da život ima smisla, da patnja nije posljednje u životu, ali da može utjecati na promjenu života.“
„Božić je vrijeme darivanja i opraštanja“, reče svojoj supruzi. Našemu sinu više ne možemo pomoći. Ima netko komu je potrebna naša pomoć, a to je mladić koji se nalazi u zatvoru, vjerojatno mu nitko ne će donijeti božični dar.

 

Čuvši to, supruga čudno pogleda svoga muža i briznu u plač pa reče: „To je istina!“ Spaki-rali su darove za mladića i njegovu majku. Podnijeli su zahtjev za oslobađanjem iz zatvora. Nakon nekoliko dana mladić je došao u njihovu kuću s velikom tugom u srcu i nei-zmjernom zahvalnošću. Njihov dom postao je i nje¬gov. Nastavio je školovanje i u slobodno vrijeme pomagao u radionici. Često je bio s njima za stolom, a prema njihovoj djeci ponašao se kao veliki dobri brat. Božić i sav božićni ugođaj podsjeća nas da se ne čudimo zlu u svijetu i da ne pitamo zašto Bog dopušta zlo. Isusov nauk, njegovo svjetlo, pomaže čovjeku da uvidi što bi trebao i što nikako ne bi smio činiti; da uvidi što sam može, a tek s Božjom pomoći.

 

 

Bez Krista i njegova rođenja uistinu
ne možemo zamisliti ni sebe ni postojanje
svega što postoji.
 
“Ljudski život ima samo zato smisla što je
zemlja bila dostojna nositi čovjeka
Isusa Krista, što je živio
jedan čovjek kao Isus Krist!”
(D. Bohnnhoefer)