Za ljubitelje starina pomicanje stanovništva krajnjeg juga Hercegovine prema Dubrovačkom primorju imalo je i jednu povoljnu posljedicu, a to je očuvana autohtonost krajolika. Nigdje drugo u općinama juga Hercegovine, kao u brdskom dijelu općine Ravno, nije se sačuvalo toliko starina,
među njima i suhozidi o kojima bi bilo dobro povesti brigu. Podsjećamo, Hrvatska posljednjih godina ulaže velike napore upravo u zaštitu autohtonih suhozidina. Nisu suhozidi samo svjedočanstvo prošlih vremena, oni pružaju priliku i za prave sociološke studije! Upravo bi se to moglo kazati za suhozid u malenom selu Planjak, zapadno od prometnice koja povezuje Ravno i granični prijelaz u Trebinju. Masivni, što bi stari kazali, temeljit zid, opasava maleni vrta od jedva nekoliko desetaka četvornih metara zemlje! Sam pogled na stamenu zidinu i komadić zemlje upućuje na zaključak da se za stvaranje vrta moralo izvaditi bar dva puta više kamena nego što je napravljeno zemlje. O nedostatku obradive zemlje toga kraja ne treba čitati i slušati, dovoljno je pogledati taj vrt i sve će biti jasno.
Dane, mjesece, vjerojatno zimi kad je bilo manje drugih poslova, uložili su njegovi tvorci kako bi u blizini kuće napravili baštu. Što više, kako bi sve bilo dojmljivije, zid je od lijepo klesanog kamena, a prava je šteta što je jedan njegov dio zbog probijanja prilazne ceste do jedne od kuća, urušen.
Obnovom tog dijela nastalo bi pravo kraško remek djelo. E, sad bi se na osnovi uloženog truda u izgradnju vrta, moglo zaključivati i dalje. Po svemu sudeći, bio je to kupusni vrt. Kupus se obično sadio u malo bolji dio vrta, gdje je nešto dublja zemlja.
Težaci su se sigurno s određenim ciljem trudili da bi stvorili upravo vrt za tu namjenu, u koji zbog visokog zida nisu mogle uskočiti koze i ovce. Zanimljivo, nazivi vrta u Hercegovini određuju i njegovu namjenu i značenje za vlasnika.
Pa je tako za veći i zemljom siromašniji ili slabije ograđeni vrt, uobičajen naziv “vrtlina”, što će reći manje važan. Za manji vrt uobičajeni nazivi su “vrtlić”, “vrtlićak”, “vrtlac” i slično. Ako se, pak, kaže kupusni vrt, onda se podrazumijeva nešto dublja zemlja, odnosno bolji vrt, pa makar bio napravljen u ljutom žestacu, kao ovaj iz Planjka, u kojem na nekadašnje vlasnike podsjeća iznikli badem.
