„Vozimo njemačka auta, gradimo i radimo njemačkim alatom i strojevima, gledamo njemačke televizije, stomatolozi i liječnici ‘vidaju nas njemačkom opremom’, voće i povrće štitimo „bayerovim“ preparatima…,
a sad još jedemo njemačke krumpire, najbolje je preseliti tamo, a ne iseljavati, pa će biti sve na jednom mjestu.“ Bio bi to od prilike, siže promišljanja rijetkih poljoprivrednika koje se tijekom dana može zateći i stalnih prodavača na Veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, gdje su ovih dana udarni artikli njemački krumpiri i kupus. Naravno, tu je i nizozemski kupus, austrijske i poljske jabuke, turske i talijanske rajčice, orasi iz Rumunjske, bijeli luk iz Srbije…
Ukratko, čapljinska Veletržnica pruža poraznu sliku stanja domaćeg agrara, koji nije u stanju proizvesti ni dovoljno kupusa, ni krumpira za domaće potrebe!? Tako će Hercegovci, a i Bosanci, njemački krumpir jesti sve do dozrijevanja domaćeg, vojnićkog, krumpira početkom svibnja(!), njemački i nizozemski kupus uz nešto dalmatinskog koji još uvijek probija granicu, te domaćeg, „ribati“ narednih mjesec dva. Što bi narodni pjesnici rekli to se nije događalo od „dana Kulina bana“. Jest da su plivali Semberija i Lijevče polje, ali nisu Ljubuško, Duvanjsko, Glamočko, Nevesinjsko…, a o Ravnoj Romaniji da i ne govorimo.
Njemački krumpiri upakirani u vreće s prepoznatljivom zastavom na obrubu, cijene se 0,6 KM, banjalučki su 0,5, a rijetki domaći sorte liseta i mona liza, 0,7 KM. Dalmatinski kupus sitne glavice je 0,8, njemački i nizozemski 0,9 KM, dok domaći dostiže 1,2 KM. Inače, njemački kupus je uskočio umjesto nizozemskog koji je pretvrd. „Pikamerom ga ne možeš razbiti“, slikovit je stalni prodavač Hilmo Krehić iz Radišića kraj Ljubuškog. Stalni prodavači uvjeravaju da je njemački krumpir „kvalitetan, ukusan i brzo se kuha“, bolji je od čakovačkog, uvoz iz Hrvatske, a i banjalučkog. Uglavnom djeluju kao gastarbajteri iz sedamdesetih prošlog stoljeća, koji su neizmjerno hvalili njemačke čekiće i slično.
Uz raznovrsnu ponudu krumpira i kupusa, odlična je i ponuda jabuka – domaće iz Gradiške mogu se naći već po 0,7 KM, poljske su 0,8 – 0,9 KM, dok austrijske dostižu i do 1,5 KM. Upravo pristigli srbijanski bijeli luk, koliko nas sjećanje ne vara i kod njih su bile poplave, je 5 – 8 KM. Crveni luk iz okolice Konjica jedan je od rijetkih domaćih artikala kojih ima dovoljno i po povoljnoj cijeni 0,6 – 0,8 KM. Zelena salata je 1 – 1,5 KM, blitva 0,7 – 1 KM, špinat 0,8 – 1,6 KM, a raštika od 2 vrhovi do 3,5 marke listovi. Kod voća situacija je daleko nepovoljnija, uz nešto domaćih jabuka nude se tek manje količine suhih smokava po cijeni od 8 KM za kilogram, turske i iranske du 9 KM, i više ništa! Naravno, turskih šipaka još uvijek ima.
Uglavnom, stanje na Veletržnici u Tasovčićima koja je uz „Arizonu“ glavna burza voća i povrća u BiH, otvara mnoga pitanja. Prvo je naravno – kako da se Nijemcima uz svu silnu industriju, isplati saditi i nama prodavati kupus i krumpire, a kod nas se ne isplati!? Ukratko kad se prođe skoro praznom Veletržnicom, to se naravno ne odnosi na uvoznu ribu, puno je pitanja, a malo odgovora.
{jlex}picasa:106682547432003943589/FOTOHercegovciNavaliliNaNjemackeKrumpireIKupus{/jlex}
