Teška sparina pritisnula je južna hercegovačka naselja, ali ne samo od vreline sunca nego još više od cijena povrća koje ovih dana bilježe najnižu povijesnu razinu. Bilo je u prošlom desetljeću i nižih cijena pojedinih artikala, ali nikad nije bilo manje – više sve tako jeftino da se ne isplati ne samo proizvoditi nego čak ni brati dozrelo!?
Ovih dana niz poljoprivrednika se jada da je prestao brati povrće – rajčice, paprike, patlidžane, kupus, crveni luk, kelj… ne isplati se, jer proizvođača više košta radna snaga i gajbe nego što mogu zaraditi od prodaje, ako uspiju prodati.
Prema cijenama na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, za jednu kavu u kafiću (1,5 KM) može se kupiti sedam kg kupusa, po pet kg krumpira, paprika, rajčica i patlidžana, četiri kg crvenog luka, tri kg kelja, po dva kg krastavaca, blitve i cvjetače, kilogram i pol mahuna, mrkve i zelene salate… Samo bijeli luk važe više od jedne obične kave u čapljinskim i ljubuškim kafićima!?
Ni s voćem nije bolje, kava je ”vagala” deset kila hercegovačke lubenice, sad je na omjeru 3,5kg, a od prilike na čapljinskoj veletržnici za kavu se trenutačno mogu kupiti dva kg šljiva i po kilogram i po jabuka i krušaka. Kad se sagledaju ove brojke, nikakvo čudo što u dva upisna roka u školu za poljoprivredne tehničare Srednje škole Čapljina nije bilo ”dobrovoljaca”.
”Katastrofa! Ljudi neće čime imati zasnovati proizvodnju sljedeće godine, Znalo se i ranijih godina dogoditi da neka roba ‘zaglavi’,ali za desetak dana cijena se popravi i prodaja ide. Čovjeku bi propalo jedno-dva branja, ali ove godine ništa ne ide i ako cijelo ljeto. I sam sam prestao brati rajčice, ne isplati se…” – kazao je Dobrislav Bukmir, tajnik Udruge poljodjelaca ŽZH.