FOTO: I tada i danas Bušići su korak ispred

Ove subote u Posuškom Gracu obilježena je 17. godišnjica postrojbe HVO-a „Ante Bruno Bušić“. Obilježavanje je počelo Svetom misom koju je predvodio fra Mladen Vukšić uz koncelebraciju više svećenika. Na blagdan sv. Ante, prije sedamnaest godina domovini su na vjernost, u maloj vojarni na Posuškom Gradcu, prije i danas seoskoj školi, prisegnuli pripadnici Pukovnije “Ante Bruno Bušić”. Međutim, povijest ove postrojbe seže već na početak ožujka 1992., u Posuškom Gradcu gdje je, po zapovjedi generala Ante Zorislava Rose, utemeljena prva profesionalna hrvatska postrojba u HZ Herceg Bosni.

Nakon svete mise upriličeno je otkrivanje spomenika svim poginulim pripadnicima postrojbe Bušići, a obitelji poginulih branitelja su i otkrili ovaj lijepi spomenik koji je osmislio širokobriješki franjevac fra Vendelin Karačić.

Poslije same ceremonije otkrivanja spomenika pripadnici svih bojni ove postrojbe, kao i udruge proizišle iz Domovinskog rata, te sve političke stranke sa hrvatskim predznakom položili su vijence i zapalili svijeće kod novo otkrivenog spomenika.

Na ovogodišnjoj obljetnici, ove jedne od najpoznatijih postrojbi iz Domovinskog rata, prisustvovali su i mnogi generali HV među njima i Ljubo Ćesić Rojs, Rahim Ademi, Ante Roso te drugi. Također na ovoj svečanosti bio je nazočan najpopularniji hrvatski pjevač Marko Perković Thompson, brzojavi i čestitke Bušićima uputili su mnogi, među njima Jadranka Kosor, Miroslav Tuđman i mnogi drugi.

Danas (subota) u Posuškom Gracu se itekako mogla osjetiti, kroz emocije, povezanost hrvatskog naroda i postrojbe Bušići, Svetoj misi i ceremoniji otkrivanja spomenika poginulim pripadnicima postrojbe Bušići prisustvovalo je najmanje 5000 ljudi pristiglih iz svih krajeva Herceg Bosne i susjednih mjesta Dalmacije. Bušići su zaslužili da ih hrvatski narod vječno pamti i upiše zlatnim slovima u knjigu hrvatskih ratnika sa ostalim herojima Domovinskog rata.

Pukovnija sa četiri bojne

Novoutemeljena postrojba nosila je naziv Bojna “Knez Branimir” sa četiri satnije, u Posušju, Ljubuškom, Širokom Brijegu i Uskoplju. Jačanjem bojnih djelovanja, te povećanjem potrebe za jednom obučenom i opremljenom, te visokomobilnom postrojbom, ova bojna je preustrojena u Pukovniju “Ante Bruno Bušić”. Pukovnija je svečanu prisegu položila rodu i domovini upravo na Sv. Antu, 13. lipnja 1992. Pukovnija je imala četiri bojne, posušku “Vitez Damir Martić”, širokobriješku “Ivica Jelčić Čarls”, livanjsku “Ferdo Sučić” i uskopaljsku “Zvonko Krajina”. Jačanjem borbi u srednjoj Bosni donesena je odluka o osnutku bojne u Žepču, koja je nosila naziv “Andrija Tadić”, također po poginulim pripadnicima postrojbe. Obuka i tereni smjenjivali su se u kontinuitetu, livanjsko bojište, mostarsko, središnja Bosna, Jajce, Zavidovići i okolica Žepča, čitava 1992. protekla je u napadnim operacijama, koje su Bušići, kako ih je narod nazvao i prepoznavao, odrađivali visokoprofesionalno i uspješno. Došla je 1993., zategnuti odnosi između HVO-a i Armije BiH, bošnjačke i hrvatske politike, dovela je do novog, još krvavijeg rata. I opet su Bušići bili u prvome redu. Uskoplje, Bugojno, Konjic, Mostar, Žepče, Travnik, smjenjivale su se bitke, pobjede, ali je rastao i broj poginulih. Te godine obljetnica postrojbe nije obilježena. Samo nekoliko dana ranije na konjičkom ratištu, u osvajanju strateške kote pukovnija je imala nekoliko poginulih pripadnika. Zadaća je, usprkos žrtvama, i ovaj put obavljena.

Branili svoj narod

Bušići odlaze u Mostar gdje se vode žestoke ulične borbe. Bušići su u središtu mostarskog pakla, a u to vrijeme baza postrojbe je vojarna na Heliodromu. Krajem ljeta, početkom ofenzive Armije BiH na Uskoplje, Bušići opet stižu u pomoć. Slamali su se na njima juriši Armije BiH i mudžahedinskih postrojbi stranih plaćenika, ali usprkos svim problemima s kojim se postrojba susretala, Bušići su izdržali. Rovovi su bili toliko blizu da su se vojnici obje strane dobacivali ručnim bombama, ali Uskoplje nije palo. To je i vrijeme najveće krize postrojbe koja je bila trn u oku mnogima jer nije pljačkala i sramotila svoj narod, nego ga je branila. I obranila. Istodobno žepačka bojna bila je kralježnica obrane žepačke enklave. Kraj 1994. i sukoba s Armijom BiH Bušići su dočekali na uskopaljskom ratištu. Pukovnija potom prelazi u Čapljinu, gdje u vojarni “Božana Šimovića” počinje preustroj Pukovnije u 1. Gardijsku brigadu HVO “Ante Bruno Bušić”. Tada se prvi put na jednom mjestu objedinjuju sve bojne brigade, priključuju im se i tenkovske, topničke i mehanizirane bojne, osniva se protuoklopna raketna divizija koja će po zlu upamtiti tenkove i oklop generala Mladića predstojećeg ljeta. Pod zapovjedništvom tada brigadira, danas generala Željka Glasnovića, novoustrojena 1. Gardijska priseže domovini.

Operacija “Ljeto ’95.”

Vremena za odmor nema, krajem ljeta počinje velika operacija “Ljeto ’95.” u sklopu koje Bušići s drugim gardijskim brigadama, te Specijalnom policijom HVO-a, oslobađaju grad Kupres i šire područje općine. Zimu Bušići provode “radno”, sudjeluju s drugim postrojbama HV-a i HVO-a u operacijama na livanjskom ratištu, stvarajući preduvjete za napadne operacije početkom 1995. “Zima”, “Skok 1 i 2”, pozornica za velike pobjede hrvatskog vojnika u 1995. je pripremljena. Nezaustavljivi nalet hrvatskih vojnika zbrisao je linije srpske obrane u Livanjskom polju, oslobođen je Glamoč, Grahovo, Drvar, na kupreškom dijelu ratišta osvojen je, za Armiju BiH neosvojivi vrh Demirovac na kojeg su Bušići postavili veliki hrvatski stijeg. Potom je uslijedila najveća operacija hrvatskog oružja i vojnika u njegovoj povijesti, nezaustavljiva “Oluja” u kojoj su Bušići odradili ulogu vezivanja što većeg dijela srpskih snaga na sebe, napadom na utvrđenu kotu u kartama i vojnim izvješćima poznatu tek kao broj – 1422.

Sastavnica Oružanih snaga BiH

To je ujedno i jedina linija koju su Bušići napali, a nisu probili. S druge strane stajale su, između ostalih, i zloglasne “Pantere” iz Bijeljine, u biti pripadnici Postrojbe za posebne operacije Službe državne sigurnosti Srbije. Bušići će im vratiti milo za drago nešto kasnije, nakon zauzimanja Jajca, kada su im nanijeli takve gubitke da su prestali postojati kao postrojba. Nakon Oluje uslijedio je juriš na Banju Luku. Oslobođeno je Šipovo, Jajce, Mrkonjić Grad, zauzete hidrocentrale na Vrbasu, Bušići su s drugim postrojbama HV-a i HVO-a izbili na Manjaču, gledajući kao na dlanu Banju Luku, iz koje je bježalo što je pobjeći moglo. Politika je tada kazala – stop. Uslijedio je Dayton, 1. Gardijska je svoje sjedište izgradila u Drvaru, a dio postrojbe ostao je na Kupresu. Krenulo je preoblikovanje ratnika u vojnike, unutarnji preustroj postrojbe koja i danas živi kao sastavnica Oružanih snaga BiH.

Najustrojenija postrojba

Tijekom krvavog rata poginulo je 106 njezinih pripadnika, a njih 450 je ranjeno. Kroz postrojbu je prošlo oko 5000 pripadnika, iz 46 općina BiH i Hrvatske, te europskih i američkih država. Bušići su postrojba koja je, među prvima, tijekom rata tiskala svoj glasnik “Drmaj”, a slogan po kojem su živjeli i ratovali bio je “Korak ispred”. I bili su korak ispred svih, postrojba koja je kraj rata u BiH dočekala kao najustrojenija i najprofesionalnija na čitavom teritoriju BiH.

Prva profesionalna postrojba HVO-a

Nekadašnji pripadnici postrojbe u prosincu prošle godine u Posušju su održali utemeljiteljski Sabor Udruge bivših pripadnika postrojbe “Ante Bruno Bušić”. Kroz svoju ratnu povijest su ionako naučili kako će im malo tko pomoći, ako sami sebi ne pomognu. I po tomu su među prvima, jer su prva profesionalna postrojba HVO-a, uz Specijalnu policiju i jedina, koja ima svoju udrugu. A ako zatreba, i opet će biti među prvima. Uvijek za korak ispred.

izvor: ABCportal l Dnevni List