Kako stvari stoje danas, tjedan dana uoči predaje lista predloženika za Sabor, trećina birača, tradicionalno sklonih strankama ljevice, mogu započeti pobjedničko slavlje. Ne moraju 4. 12. ni izići iz kuće – već su pobijedili! Iako na listićima ne će pisati KUKURIKU, sudeći po svemu što čitamo, slušamo i gledamo, crveni pjetlovi će u zoru 5. 12. probuditi ostatak uspavane Hrvatske i u roku tjedan dana donijeti predsjedniku Josipoviću na stol prijedlog imena mandatara i ministara nove Vlade. Milanović i oba Ostojića, Kotromanović, Pusićka i Čačić, Jovanović i Kajin, Bauk i Opačićka, Radoš i Linić će do Božića pripremiti set zakona od kojih će se mnogima želudac okrenuti. Dvije trećine birača će ili jaukati zbog našeg nejedinstva, štogod to značilo, ili ravnodušno prihvatiti stanje kakvo jest, jer su oni to znali i očekivali, jer misle da je u globaliziranom svijetu kakav jest ionako svejedno je li na vlasti Kurta ili Murta.Sjećam se iz ranog djetinjstva sićušnih, izgladnjelih, tamnoputih ljudi koji su prodornim glasom po selima najavljivali svoj dolazak i svoje, koliko rijetko toliko neobično zanimanje: pooo-prav-lja-mo kišo-braaa-neee, oštrimo noževe, skupljamo staro ‘gvožđe’!!! Upravo na te stare zanatlije me podsjećaju neki vođe današnje hrvatske desnice. Svatko od njih prodaje svoj ‘pravaški kišobran’ kao jedinu zaštitu od crvenih mundira i dosadašnjih obezglavljenih vladajućih elita. I kao Paraga nekada, već sada, unaprijed optužuju sve druge koji ne shvaćaju njihovu nacionalnu misiju kao jedinu ispravnu, koji ne pristaju doći pod njihov kišobran, tek jučer majstorski zakrpljen, sa žicama napregnutim do pucanja. Vjerujući da je to jedini ispravan put, prvi je takvu ideju kroz HSP AS, pokušao promovirati Zvonko Bušić. Kad je shvatio da R. Tomašić i njezini stranački suradnici to ne shvaćaju na način kako je on zamislio, razilaze se. Ruža nastavlja pozivati pod svoj ‘pravaški kišobran’ pod kojim nije ostalo mjesta ni za Z. Bušića ni za pokret Hrvatski rast – Hrast, jer jedina stranka koja je prihvatila koaliciju s Ružom, HČSP nije prihvatila Hrastovu nedorađenu ideju sastavljanja lista kroz tzv. predizbore.
Ispod ‘krošnje’ ostale dvije grane, pod ‘kišobranima’ još i manje
Zvonko pokušava okupiti neke druge stranke i istaknute pojedince kroz pokret HRVATSKI PLAMEN. Kako se naglo razgorio, Plamen je brzo i izgorio. Pokazalo se da ni koncept ‘pokreta bez vođe’, kakav je Hrast, ni koncept s karizmatskim vođom kakav je Zvonko, ne daje očekivani rezultat. Mnogi će za takvo stanje okriviti sujete pojedinaca. Koliko sam uspio vidjeti promatrajući iznutra i sa strane, riječ je ipak prije svega o nedostatku elementarnih sredstava bez kojih nema ni stranaka ni pokreta, kao i bojazni ‘vođa’ od stručnih suradnika. Do sredstava se ne može doći samo lijepim riječima, pa ni najozbiljnijim političkim programima. Potrebno je uvjeriti one koji bi vam bili spremni financijski i(li) stručno pomoći, u vjerodostojnost, poštenje, sposobnost i viziju pojedinaca i organizacije spremne graditi nove odnose na hrvatskoj političkoj sceni i odlučne suprotstaviti se svim nasrtajima na dosad stvoreno i obranjeno, na temelje hrvatskog suvereniteta.
Ne može se negirati svježina koju je u tom pogledu na hrvatsku političku scenu donio politički pokret Hrast. Da bi se dalje razvijao i danas eventualno izrastao u stvarnu političku snagu, nedostajalo je političke mudrosti, iskustva i širine kako kod mladih, možda malo preambicioznih vođa katoličkih udruga Grozd (L. Ilčić) i BIOS (Miletić), tako i kod Hrastovih veterana Hitreca, Nurnbergera i Ostojića, koji su pak u svemu i u svakomu vidjeli neke krupne zavjere i sitne obavještajne igre, postajući na koncu sami žrtve vlastitih (pred)umišljaja. Uglavnom njihovom krivnjom, Hrast je izgubio energiju koju je pokretu donosio I. Relković, ozbiljnost i različitost koju su davali bivši predsjednički kandidati J. Jurčević, A. Ledić i M. Tuđman. Njihovim netaktičnim odnosom s OS-i, ostali su bez još jedne stranke na čijim korjenima je rastao Hrast u Južnoj Hrvatskoj. Ostali su na koncu i bez već dogovorene koalicije s HSP-om AS i HČSP-om, kao i bez niza pojedinaca u Zadru, Splitu i Rijeci, koji su nastavili djelovati uglavnom kroz Akciju za bolju Hrvatsku (ABH).
Slična je sudbina zadesila i oba HSP-a. Pod Ružin ‘kišobran’ je uspravno stao samo Miljak sa svojim HČSP-om, a ispod Srbova kišobrana je otjeran A HSP s Kelemincem e da bi na koncu ostala samo Hrvatska Straža sa starim Vekićem na čelu. Vekićem koji svojom izjavom kako je „apsolutno protiv pritvaranja bivšeg ministra Boljkovca“, nanio veću štetu HSP-u nego Stankovićevo prošlonedjeljno ‘otkriće’ o Keleminčevu navodnom zlostavljanju supruge. Kako bilo, očekivati je da će sa svojih skupova i u javnim nastupima i Ruža i Ante i Daniel sve do 03. prosinca po selima i gradovima Lijepe naše popravljati svoje stare ‘kišobrane’, uzalud ih nudeći kao nove, što je od svih eventualno zainteresiranih, već doživljeno kao neuspješni spin pravaških vođa.
Ostane li uspravan do izbora, savez za hrvatsku ima šansu
Ostao je Savez za Hrvatsku, koalicija triju stranaka: Hrvatske demokršćanske stranke (HDS), Jedino Hrvatske (JH) i Akcije za bolju Hrvatsku (ABH) proširena izvanstranačkim pojedincima: Z. Bušićem, prof. J. Jurčevićem, , dr. Štercom i drugima iz negdašnjeg Savjeta Hrvatskog Plamena. Hoće li oni konačno uspjeti uvjeriti jedan ili drugi HSP (jer obadva očito ne mogu zajedno) na zajedničku veliku koaliciju hrvatske desnice, znat će se prije nego ova analiza ugleda svjetlo dana. Naime, Damir Jakelić iz Šibenika je, u dogovoru s vodstvom Saveza za Hrvatsku, u utorak 8. studenog navečer u zgradi šibenskog HNK-a organizirao sučeljavanje vodstva Saveza s Ružom Tomašić (HSP AS), Danijelom Srbom (HSP), Željkom Markić (Hrast), Matom Knezovićom (OS), a pozvani su i Z. Bušić, M. P. Thompson, J. Jurčević, K. Starčević i drugi zainteresirani za dogovor u ‘5 do 12’. Je li prekasno? Ne! Sve do predaje lista, za tjedan dana, nije kasno. Jer ovo će ionako biti najkraća moguća predizborna kampanja u novijoj hrvatskoj parlamentarnoj povijesti. Snažna i jasna PORUKA ZAJEDNIŠTVA bi bila zasigurno izvrsno primljena, prije svega kod svekolikog pravaškog članstva, ali i kod simpatizera i članova ostalih mogućih sastavnica Saveza za Hrvatsku (Hrasta, OS-i, JH, HDS, ABH,…), te svakako, ne i najmanje važno, kod mnogih razočaranih HDZ-ovih birača, koji će, ako dogovora ne bude – na dan izbora ostati doma jer ni jednu dosadašnju opciju, stranku ni koaliciju nisu prepoznali kao dostatno snažnu i organiziranu za sve što Hrvatsku čeka s crvenim Pantovčakom i još crvenijim Banskim dvorima. Takva široka koalicija bi, vjerovali ili ne, odgovarala i ‘gazdama’ iz Europe, bez obzira što je Savez za Hrvatsku eksplicitno PROTIV pristupanja RH ovoj i ovakvoj EU. Snažna opozicija, a ovako ranjeni HDZ ne može više biti ni to, bi odgovarala i SDP-u i njegovim satelitima, jer svako drugo postizborno stanje vodi Hrvatsku u nestabilnu poziciju s izglednim izvaninstitucionalnim djelovanjem pojedinaca i nezadovoljnih, zasad neorganiziranih grupacija. Živi bili, pa vidjeli.