Donosimo razgovor iz Večernjeg lista BiH s dr.sc. Mariom Šiljegom, porijeklom iz Vašarovića kod Ljubuškog. Također govori o opasnostima da svijet ostane bez pitke vode, što bi, kako kaže, moglo rezultirati ratovima.
Imao sam sreću roditi se i odrasti u neposrednoj blizini rijeke Trebižat, pritoke rijeke Neretve. Kontrast njene mirnoće i neukrotivosti me fascinirao od najranijih dana. Uostalom to je rijeka koja tri puta uvire i izvire a svaki put mijenja i ime pa je tako poznata i kao troimena rijeka – Tihaljina, Mlade i Trebižat. U svome toku čini neke od najljepših kraških prirodnih fenomena kao što je 28 metara visok vodopad Kravica. Zato s pravom mogu reći da je ova neobična rijeka dobrim dijelom utjecala na moj životni poziv, a to je upravo briga o očuvanju i pročišćavanju voda.
U okviru doktorske disertacije, koju sam izradio na zagrebačkom Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije pod mentorstvom profesorice Cerjan-Stefanović, bavio sam se problematikom pročišćavanja podzemnih voda istočne Hrvatske. Tamo, nažalost, dio pučanstva i danas konzumira vodu iz koje nije djelotvorno i u zadovoljavajućoj mjeri uklonjen otrovni arsen, inače prirodni sastojak tih podzemnih voda. Tako je naziv disertacije bio: «Sorpcija arsena iz podzemnih voda na modificirani prirodni zeolit».
Znamo da je voda jedan od osnovnih uvjeta života. Što je voda?
Voda je oduvijek bila i uvijek će biti izvor života. Najstariji poznati organizmi potječu baš iz vodenog okružja. Sve važnije stare civilizacije razvile su se uz ušća i obale velikih rijeka. Količinski, voda je najvažniji sastojak ljudskog tijela te čini više od 65 % čovjekove tjelesne mase, a nalazi se u stanicama i međustaničnim prostorima te u krvnoj plazmi. Voda u formi krvi, tjelesnih izlučevina ili tkivnih tekućina cirkulira kroz tijelo prenoseći prethodno otopljene hranjive tvari i metabolite, neophodne za život tjelesnih stanica. Europskom poveljom o vodi iz 1968. godine, voda se definira kao opće nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati, te s njom racionalno i brižno postupati.
Voda pokriva 71% zemljine površine, može li nestati vode?
Zemlja za razliku od ostalih planeta sunčeva sustava obiluje vodom u tekućem stanju. Više od dvije trećine Zemljine površine čini voda. Od te ogromne količine vode, samo je nešto više od 2 % slatka voda, s tim da opet glavninu te slatke vode čine ledenjaci. Može se reći da je oko 0,3 % od ukupne količine vode upotrebljivo za piće. Vode sigurno neće nestati, ali su zalihe kvalitetne pitke vode sve manje zbog sve većeg broja ljudi, onečišćenja i klimatskih promjena. Realne prognoze kažu da će 2050. godine na Zemlji živjeti oko 10 milijardi stanovnika, a obnovljive zalihe slatkih voda koje iznose do 50.000 kubičnih kilometara godišnje, dostatne su za samo 9 milijardi ljudi. Već danas preko milijardu ljudi nema pristup kvalitetnoj pitkoj vodi, a dnevno zbog toga umire i do 22.000 ljudi. Prema tome, zasigurno su u pravu oni koji kažu kako će se nakon ratova za naftu voditi ratovi za vodu.
Često čujemo kako se podiže razina vode zbog naglog zatopljenja koliki je to problem?
Efekt staklenika s jedne strane osigurava život na Zemlji jer staklenički plinovi sorbiraju reflektirano sunčevo zračenje i time održavaju temperaturu takvom kakva je. Inače bi bila čak 30 stupnjeva niža. Problem je što se zadnjih sedamdesetak godina zbog naglog industrijskog razvoja u svijetu povećala koncentacija ugljičnog dioksida, čime je efekt staklenika postao preizražen pa se temperatura povećava. Time dolazi do globalnog zatopljenja i topljenja ledenjaka koji su glavni rezervoar slatke vode na planetu. Paralelno s tim podižu se razine mora, dolazi do poplava, potresa, oluja i sličnih nepogoda koje pogađaju glavninu svijeta. Negativan utjecaj globalnog zatopljenja na dostupnost pitke vode najviše je izražen u Aziji jer glavnina velikih rijeka čiju vodu tamošnje pučanstvo koristi za piće, potječe od himalajskih ledenjaka koji se zagrijavaju i otapaju. Time dolazi u pitanje opskrba oko 1,3 milijarde ljudi pitkom vodom.
Koliko su Hrvatska i Bosna i Hercegovina bogate vodom?
Hrvatska je iznimno bogata kvalitetnom pitkom vodom, iako toga često nismo niti svjesni. Prema UNESCO-u, Hrvatska je peta zemlja po količini i dostupnosti pitke vode u Europi. Rezerve pitke vode su dvadeset puta veće od godišnje potrošnje. Slična je situacija i s Bosnom i Hercegovinom, s tim da je zanemarivo mali dio ove zemlje geološki adekvatno ispitan, pa na temelju drugih pokazatelja postoje procjene kako je BiH bogatija izvorištima kvalitetne pitke vode od cijele srednje Europe. Problem kod obje zemlje je neravnomjerna raspoređenost kvalitetne pitke vode, kao i niska priključenost pučanstva na sustav javne odvodnje. Naime, kvalitetne vode imamo dovoljno, ali njeni izvori nisu neiscrpni. Ugrožava ih ispuštanje ogromnih količina otpadnih voda u prirodni recipijent. Činjenica je da je u Hrvatskoj samo 40 % stanovništva priključeno na sustav odvodnje, a još manji dio u sustav obrade otpadnih voda. Stanje u BiH je još i lošije. Pored toga, na teritoriju Bosne i Hercegovine nalazi se trenutno nekoliko tisuća javnih odlagališta otpada, i što je puno gore, više od deset tisuća divljih odlagališa otpada koji su realna opasnost za izvore pitke vode. Priključenost na javni sustav vodoopskrbe u obje zemlje je relativno zadovoljavajuća, u Hrvatskoj iznosi oko 75 % a u Bosni i Hercegovini nešto manja od 65 %. Prema tome, Bog nam je dao dovoljno pitke vode ali, nažalost, svakodnevnim nemarom činimo sve da ugrozimo to bogatstvo!
Kaže se da će oni koji posjeduju izvore vode biti bogati. Spominje se da je naša Posavina posebno bogata vodom, možemo li se nadati da će se jednom voda crpiti u Posavini kao što se sada crpi nafta u nekim drugim dijelovima svijeta?
Procjenjuje se da se tijekom dvadesetog stoljeća potrošnja pitke vode povećala dvostruko u odnosu na rast broja stanovnika na Zemlji, dok se isto tako smatra kako će se tijekom ovog stoljeća potrošnja vode povećati preko 1000 %! Zato nije nerealno očekivati, kao što rekoh, kako će se uskoro ratovi voditi oko izvorišta pitke vode, kao što su se do sada vodili oko naftnih izvorišta. Na kraju krajeva, poznato je kako su se Izrael i Sirija već više puta sukobili oko voda rijeke Jordan, ili Turska i Irak oko voda Eufrata. Ako se vratimo na vodom bogatu Bosnu i Hercegovinu, čije su usput rečeno, procijenjene zalihe pitke vode 15 puta veće od mađarskih, rekao bih da je gotovo paradoksalno da je količina vode koja se puni u domaćim punionicama zanemariva u odnosu na količinu uvezene vode. Ovdje bi posebice htio naglasiti sjeverni dio Bosne i Hercegovine odnosno Bosansku Posavinu, iz jednostavnog razloga. Naime, U Slavoniji je upravo aktualna priča oko izgradnje regionalnog vodoopskrbnog sustava „Istočna Slavonija“. Gradovi istočne Slavonije muku muče s preradom podzemnih voda do kvalitete vode za piće zbog visokih koncentracija uglavnom željeza, mangana, amonijaka i arsena. Nedavno su u Sikirevcima, mjestu uz samu granicu sa BiH, otkrivena ogromna ležišta pitke vode izuzetne kvalitete, koja u potpunosti zadovoljava odredbe Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. To znači da bi se mogla upotrebljavati bez ikakvog pročišćavanja, osim naravno preventivne dezinfekcije. Studije su pokazale kako bi se samo sa tog izvorišta dugoročno moglo crpiti i 2000 litara vode u sekundi! Gotovo sam siguran da bi se izradom precizne geološke karte područja Bosanske Posavine, i na tom terenu mogli naći bogati izvori kvalitetne podzemne vode. Iako sam svjestan problema s kojima se susreću povratnici u Posavinu, htio bih da ovo bude jedna pozitivna poruka ljudima tog kraja. Prije nego se odluče na prodaju svoje djedovine i trajni odlazak ili ostanak u, možda na prvi pogled mjesta gdje se lakše živi, neka dobro promisle o vrijednostima koje se kriju u utrobi bogate posavske regije. Prije ili kasnije, takva će područja postati oaze prirodnih bogatstava kao što su bila i prije ovog nesretnog rata.
Koji su vaši osobni profesionalni izazovi u bavljenju vodama?
U profesionalnom pogledu se doista smatram sretnim čovjekom jer sam imao priliku svoje poslijediplomsko obrazovanje usko povezati s industrijskom primjenom. Naime, već skoro pet godina radim u tvrtci Vodotehnika d.d. kao voditelj projekata kemijske tehnologije. Riječ je o jednoj od najvećih hrvatskih tvrtki koja se specijalizirala za problematiku tretmana voda, kako pitkih tako i otpadnih. Zahvaljujući direktoru Šimunu Lušiću, koji prepoznaje vrijednost novih tehnologija te njihov utjecaj na unaprijeđenje poslovanja, mi inženjeri imamo dosta prostora za implementaciju novih ideja i projekata. U mojem segmentu kemijsko-inženjerskog posla, to je iznimno bitno zbog mogućnosti konkretne i praktične primjene novih tehnologija obrade voda.
Kad se obilježava svjetski dan voda i koji bi po vašem mišljenju bili primarni zadaci u njihovu očuvanju?
Svjetski dan voda obilježava se 22. ožujka, a proglašen je od strane Ujedinjenih naroda upravo kako bi se naglasila neprocjenjivost tog prirodnog bogatstva, te kako bi se ljudi senzibilizirali oko pitanja potrebe očuvanja i permanentne ugroženosti voda. Primarni zadatak u segmentu očuvanja voda bio bi podizanje svijesti pučanstva kako voda nije naše vlasništvo, nego nasljeđe koje treba očuvati i zaštititi. U Hrvatskoj te naročito u Bosni i Hercegovini, treba naglasak staviti na izgradnju sustava javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, te smanjenju gubitaka zahvaćenih količina vode u sustavu javne vodoopskrbe. Već sam prije spomenuo i probleme divljeg odlaganja otpada i s druge strane neshvatljivo malog iskorištenja vode kao prirodnog bogatstva. Mišljenja sam da za trenutačno relativno slabo iskorištenje vode kao prirodnog bogatstva u BiH, ne postoje realni razlozi, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da bi dugoročno i s ekonomske strane bilo prihvatljivo razviti komercijalne djelatnosti u ovom segmentu, ali sve u skladu s načelima održivog razvoja gospodarenja vodama. Prije svega toga moramo razviti svijest o bogatstvu koje imamo pa ćemo biti odgovorniji i u njegovu korištenju.
Razgovarao: fra Iko Skoko, Večernji list
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes