“Žalosna je činjenica da mi poljoprivrednici moramo intervenirati kako bi administracija radila svoj posao“, kaže Dubravko Vukojević predsjednik Udruge poljodjelaca ZHŽ-a. Bilo žalosno ili ne, na inicijativu predstavnika poljoprivrednih udruga, Seljačkog saveza Federacije, Udruge mljekara, u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH održan je sastanak predstavnika poljoprivrednih udruga s prostora FBiH s Dušanom Neškovićem pomoćnikom ministra za poljoprivredu, prehranu i šumarstvo na kojem je u prvom planu bilo pitanje izvoza poljoprivrednih proizvoda u Hrvatsku, odnosno EU, nakon ulaska susjedne zemlje u tu asocijaciju.
Zašto je poljoprivrednicima bitno ispunjenje uvjeta za nastavak izvoza na hrvatsko tržište govore brojke. BiH od izvezenih 72 milijuna litara mlijeka i mliječnih proizvoda vrijednog 75,1 milijuna KM na hrvatsko tržište izvozi oko 50 milijuna litara. Slično je i s povrćem na jugu Hercegovine: “Naše procjene govore da se na hrvatsko tržište izvozi oko 40 posto ovdašnje proizvodnje povrća“, naglašava Marijan Brajković direktor PZ “Matica“ iz Višića kraj Čapljine. Indikativan je i primjer mladog krumpira, od lani proizvedenih oko 10.000 tona na hrvatskom tržištu je završilo 4000 tona.
Ostati bez tog tržišta znači kolaps mljekarstva BiH, povrtlarstva juga Hercegovine. “Ulaskom Hrvatske u EU neće biti prodaje proizvoda kakvu sada imamo. Proizvodi biljnog podrijetla lakše će na tržište od proizvoda animalnog podrijetla“, ističe Milenko Soče direktor Agroherca Čapljina velikog izvoznika voća, sudionik sastanka u Ministarstvu vanjske trgovine BiH. “Dovedeni smo u pat poziciju, zakazala je državna birokracija, administracija, resorna ministarstva, instituti, fakulteti… U minut do dvanaest pokušava se učiniti što se može. Kod pomoćnika resornog ministra, naišli smo na podršku i razumijevanje, a novi sastanak sazvan je za 15 dana, kada ćemo znati više što se može poduzeti“, kaže Soče. Mogućnost zaštite domaće proizvodnje
Milenko Soče, direktor Agroherca Čapljina iznio je neke svoje komentare na situaciju u poljoprivredi i položaju poljoprivrednih proizvođača: “Mi smo jedna od rijetkih tvrtki koja ispunjava uvjete za izvoz, ostvarili smo Global GAP standard. Međutim, dobivanje certifikata nije jednostavan proces, nego kompleksan i skup. Nas je koštao nekoliko stotina tisuća maraka. To je gotovo nepremostiva prepreka za individualne proizvođače. Moralo bi se reagirati kao u delti Neretve gdje je taj proces realiziran preko tvrtke AgroFructusa. Interesirali smo se i za druge mogućnosti zaštite domaće proizvodnje, ali nam je rečeno da za to nema šanse, jer toliko ugovora su naši političari potpisali od CEFTA-e pa nadalje, da za takvo što nema prostora. Stječe se dojam da su potpisivali što im je tko poturio“, kaže Soče i dodaje: “Ja govorim crne slutnje, volio biH da me praksa demantira, ali mislim da će biti još crnje“!?
