Mirko Herceg, rukometaš Zrinjskog, razgovarao je s nama o počecima svoje karijere. Prije rukometa trenirao je košarku, a za njegov dugotrajni opstanak u rukometu zaslužni su treneri i roditelji, kojima je ovim putem zahvalio. Slavni rukometaš, uz profesionalno bavljenje sportom, uspješno studira na Građevinskom fakultetu. Član je Sportske udruge studenata Studentskog centra Sveučilišta u Mostaru. Herceg je prokomentirao igru Izviđača te pohvalio Rukometnu akademiju koja kroz razne edukativne aktivnosti potiče razvoj rukometaša. Mladim rukometašima je poručio da treniraju i trude se koliko je god to moguće jer rezultati tada neće izostati.
Kada ste se počeli baviti rukometom i zašto ste se odlučili baviti ovom vrstom sporta?
Rukomet je drugi sport koji sam trenirao. Do četvrtog razreda osnovne škole sam trenirao košarku, nakon košarke sam prešao na rukomet koji treniram evo već jedanaestu godinu. To što sam toliko dugo u rukometu mogu zahvaliti trenerima koji su me trenirali i prepoznali moj potencijal, ali i roditeljima koji me podržavaju u svemu. Ljubuški, odakle dolazim, mala je rukometna sredina pa je i to na neki način utjecalo na moj ostanak u rukometnim vodama.
Koji je bio najteži trenutak u Vašoj sportskoj karijeri? Najteži trenutci za svakog sportaša su naravno porazi. No, cilj je iz svakog poraza izvući pouke i što je prije moguće zaboraviti na to. Moram još dodati da mi je najteža situacija, što se sporta tiče, bila kad sam trebao upisati fakultet. Bilo je mnogo dilema, čak i situacija kad sam htio odustati od rukometa budući da mi je školovanje prioritetno.
Kako ste se osjećali nakon poziva u hrvatsku juniorsku reprezentaciju? San mi je zaigrati za hrvatsku seniorsku reprezentaciju i zaigrati za nacionalnu reprezentaciju na nekom velikom natjecanju. Kad sam dobio poziv u hrvatsku juniorsku reprezentaciju, osjećao sam se privilegirano, jer je privilegija igrati za neki nacionalni tim. S kadetskom reprezentacijom smo osvojili tri medalje s četiri velika natjecanja: 3. mjesto – Olimpijada mladih – Finska 2008. 2. mjesto – Mediteranske igre mladih – Crna Gora 2010. 1. mjesto – Europsko prvenstvo – Crna Gora 2010. Dakle, na meni je samo da treniram i igram najbolje što mogu i siguran sam da rezultati neće izostati.
Nedavno ste postali članom Sportske udruge studenata Studentskog centra Sveučilišta u Mostaru. Koliko Udruga može pomoći Vama i ostalim studentima u ostvarivanju sportskih ambicija? Član sam Sportske udruge studenata Studentskog centra Sveučilišta u Mostaru koja uvelike može pomoći studentima u razvoju sportskog duha i ostvarivanju sportskih ambicija. U skladu sa svojim obvezama, sudjelovat ću u natjecanjima i projektima koje Udruga bude organizirala. Ovim putem pozivam sve studente i sve one koji smatraju da mogu na bilo koji način doprinijeti razvoju sporta u gradu i regiji.
Kako Vam se čini Izviđač u odnosu na prethodne godine? Što se mog matičnog kluba tiče, mislim da imaju jako mladu ekipu koja skuplja iskustvo na jakim utakmicama SEHA lige. Kao mlada ekipa imaju puno oscilacija u igri, ali na njima je da se trude i treniraju.
Koliko je značenje Rukometne akademije i koja je Vaša poruka mlađim rukometašima? Rukometna akademija Izviđač je odličan potez, pogotovo za mlade rukometaše iz razloga što potiče prije svega razvoj karaktera kroz razne edukativne aktivnosti kao što su učenje engleskog jezika, povijesti, psihologije, novinarske sekcije i slično. A moja poruka mladim rukometašima jest da treniraju i trude se koliko je god to moguće i rezultati neće izostati.
Kako usklađujete fakultetske sa sportskim obvezama? Što se fakulteta tiče, kao što sam već rekao, školovanje mi je prioritet bez obzira koliko volio rukomet, jer rukomet se može igrati do maksimalno 35. godine i ako niste napravili neku karijeru, uvijek ćete ovisiti o drugima, i zato prvo škola pa sve ostale aktivnosti. Studiram na Građevinskom fakultetu i naravno da nije lako sve stizati, ali mislim da je sve u dobroj organizaciji vremena.
Hrvatska juniorska reprezentacija pozvana je na ovogodišnje Europsko prvenstvo u Tursku koje će se održati od 5. do 15. srpnja. Što možemo očekivati od hrvatske juniorske reprezentacije? Budući da idemo braniti titulu prvaka, očekivanja od Europskog prvenstva su velika, ali siguran sam da ćemo dati maksimum i opravdati tu titulu.
