Nekada su na jugozapadu Hercegovine prestižna bila prostrana guvna, dok se vrlo žito, smijenile su ih dobro uređene njive s pristavama (podzidama), a nakon njih su došli vinogradi. S prvim gastarbajterima trend su postale kuće, da bi tranzicija promovirala neke druge uglavnom nematerijalne vrijednosti, koje bi se mogle podvesti pod zajednički izraz – snalaženje.
Osjećaj ponosa
Blago Boras iz zaseoka Brdo prostorno najvećeg ljbuškog sela Klobuka, ne mari za trendove, on ima svoj cilj, iza stare obiteljske kuće uređuje vrt. Blago je ponosan na svojih ruku djelo: “Meni ovo puno znači, ja se ovdje liječim. Slažem kamen po kamen, u škripove stavljam sjemenke, a kad podloga poraste ‘navrćem’. Birzo ću u mirovinu, pa ću onda imati više vremena. Gledao sam ljude po Dalmaciji što rade, pa onda velim, nije njihov kamen rodniji i tako pođem i ja. Vidite, može ovdje maslina kao i u dolini Neretve i Dalmaciji, spremno će Blago na upit – mogu li maslina visini od 400 metara i nastavlja: “Dole je snijeg bio puno manji, ali su moje bolje ostale, nego po Dalmaciji! Opet zavisi i od sorte, ja ih imam skoro sve.
Odlična raštika
Dok napuštamo vrt, ne čudimo se toliko maslini ili lozi koliko raštici zasađenoj u jako malom procijepu, bez vode. Međutim, Blagine nas susjede Iva i Šima Boras uvjeravaju da raštika bude odlična. Prvo malo prosunča, ali je ujesen bolja nego s rađene zemlje.
Maslina
Na upit razmišlja li o širenju nasada Blago kaže: “Imamo jedno 180 komada maslina, u godinama sam, sinovi rade, govore da bi, ali oko masline triba radit. Nije to samo posadi i ono će biti. Neće biti ako ne dođeš k njoj. Maslina je k’o i dite. Lani sam ima dvajes’ litara ulja, odlične kvalitete, ali i oko toga triba igrat”.