Jednog popodneva sam upitala svog sina hoće li sutra sa mnom ići na Svetu misu. Rekao je: “Hoću, mama, ići ću s tobom na misu i uzet ću od Gospe jednu marku. Vidio sam da ih Gospa ima puno”. Iznenađeno sam ga pogledala i rekla: “Ali, sine, ne bi bilo lijepo uzeti od Gospe marku, nego bi bilo lijepo Gospi dati jednu marku”.
Na to će on: “Hm… Ali, mama, što će Gospi marke?”
Blago sam se nasmijala i rekla: ” Sine, ne trebaju Gospi marke. Gospa je Božja posrednica za plemenita djela koja se čine po tim prilozima, a u tome joj pomažu njezini suradnici, svećenici, časne sestre i mnogi drugi…”
Prekidajući me, reče mi: “Mama, mama, znači li to da je fra Mario Gospin suradnik”?
– “Da, sine, fra Mario je Gospin suradnik.”
Nastavila sam: ” Pričala sam ti za gladnu dječicu koja se nalaze po svijetu.”
A dijete će: “Kakve sad imaju veze gladna djeca s Gospinim markama?”
Ponovno sam se nasmijala i pokušala sinu objasniti što biva sa novcem koji ostavljamo ispod Gospinog kipa: “Sine, prije svega, Gospa nas uči da trebamo dijeliti ono što imamo sa onima koji nemaju, a takvih je po svijetu mnogo. Ima puno dječice koja nemaju niti kruha niti mlijeka niti kreveta, nemaju osnovne uvjete za pristojan život. A čokoladu koju ti jedeš svaki dan, neka djeca nikada nisu imala priliku pojesti. Da ne pričam o igračkama, oni ne znaju ni što je to. Zato mi, ljudi dobre volje, dajemo koliko možemo da bi svatko imao barem hranu za preživjeti.”
Sin me radoznalo, pomalo zbunjeno, gledao i upitao: “Mama, imaju li ta djeca mamu i tatu?”
Odgovorila sam: “Većina te djece nemaju niti mamu niti tatu, jer su umrli od gladi.”
Sin me tužno pogledao svojim suznim plavim okicama i na to rekao: “Imaju li veliku sestru i brata?”
Rekoh: ” Poneki imaju i sestru i brata, ali ne mogu im pomoći, jer su i oni gladni.”
Na to me sin pogleda, zatim pogne glavu, okrene se i ode, potom sjede na pod naslonivši glavu na bočnu stranu trosjeda.
Tijekom našeg razgovora sam se bavila kuhanjem ručka pa sam nastavila ne obraćajući pozornost na njega. Nakon nekoliko minuta je moj sin dotrčao i uzviknuo: “Mama, ići ću sutra s tobom na misu, dat ću Gospi marku i reći ću joj, Gospe draga, evo ti marka i molim te daj je fra Mariju i reci mu da gladnoj djeci kupi mamu i tatu i sestru i brata i bebu!”
Ujutro smo moj sin i ja bili na Svetoj misi. Za vrijeme mise, moj sin se cijelo vrijeme smješkao i nestrpljivo, stišćući kovanicu u svojoj ručici, čekao kraj. Netom što je misa završila otrčao je do Gospinog kipa i šapćući joj svoju molitvu ostavio marku. Zatim me primio za ruku i rekao: ” Mama, sad možemo ići kući. Gladna djeca više nikad neće biti gladna.”