Večerašnjim misnim slavljem koje je predvodio fra Branimir Novokmet započela je trodnevna duhovna priprava za blagdan sv. Stjepana prvomučenika, nebeskog zaštitnika sela Hardomilje. Nakon mise u groblju na vanjskom oltaru na platou ispred hardomiljske crkve – kamene ljepotice, program se nastavio u Zavičajnom domu gdje je otvorena prodajna izložba slika mlade ljubuške akademske slikarice Tamare Grbavac. Time je na Hardomilju nastavljena tradicija bogatih kulturnih događanja kojima svake godine obiluje program ove proslave.
Uvodnu riječ na izložbi nazvanoj “Anđe, by the way, di su ti ovce” imao je prof. Mate Grbavac, a stručni osvrt dala je njena kolegica slikarica Andrea Šunjić. Izložbu je proglasio otvorenom Frano Rupčić, predsjednik Mjesne zajednice Hardomilje.
Sutrašnji program započinje krunicom i prigodom za ispovijed u 18:30, sveta misa je u 19, a nakon mise u Zavičajnom domu biti će predstavljanje zbirke pjesama “Nemir tišine” i zbirke priča za djecu “Pepine čudesne zgode” prof. Mate Grbavca i knjige “Iseljeništvo općine Ljubuški” glavnog urednika Jure Rupčića.
{gallery}stipanjdan_2012_1{/gallery}
{xtypo_rounded2}
Tamara Grbavac svojim Izvornim stilom izražavanja uspostavlja interakciju s publikom predstavljajući dva ciklusa slika koji su u zavlsno-nezavisnom odnosu pri čemu slikarica ispituje svijest likovne publike, pokušavajući im približiti pojam hercegovačke tradicije kamena i krša i kroz reducirane motive do te mjere da tradicija progovara samo iz oštrih zupčastih oblika, iz boja i sl. i kroz nešto jasnije figurativne oblike svojstvene hercegovačkom podneblju. Slikarica nudi likovnoj publici izazov biranja, a i svojevrsnu premosnicu, most koji vodi izravno u svijest promatrača da sagleda prvo lakše prepoznatljive motive tipične za ovaj kraj, da bismo lakše možda prepoznali atmosferu njenog drugog ciklusa ponešto reduciranijih motiva koje tako vješto suprotstavlja ovim konkretnijim. Šipak, kamena kuća, suvoziđe, smokva, oduvijek su bili prepoznatljivi motivi za naš kraj. Tamara Grbavac ih oblikuje vještim, tvrdim i sigurnim potezima kista, akcentirajući svoj tonski način slikanja upravo na pravim mjestima da slika dobije i likovnu konstrukciju, ali pritom zadrži autoričin osobni integritet.
Kad pomno proučimo oba ciklusa slika, uočavamo dva likovna problema, odnosno prikazivanja materije i duha. Međutim, njih slikarica vješto rješava na način da materiji, motivu, suprotstavlja crtež, atmosferu boje, kombinaciju smirenog flaha i nemirnih različitih poteza kistom koji u kombinaciji s crnim ekspresivnim crtežom daju uvjerljivi dojam atmosfere tvrdog hercegovačkog kraja kao i njenih žitelja. Njena crta, gesta uvjerljiva je tim više jer i sama slikarica progovara iskreno, bez pokušavanja obuzdavanja vlastitog temperamenta koji je odraz osunčanog tvrdog hercegovačkog podneblja.
Bez obzira kojem se načinu slikanja stvarnosti priklonili, ne možemo negirati slikaričinu svijest o vremenu u kojem živi, jer ona ustrajući u vlastitom konceptu ne negira tradiciju, ali pritom pušta blješteće senzore modernog načina razmišljanja da učine svoje. U Tamarinom slučaju ova simbioza pokazala se uspješnom.