Nikad nećemo saznati zašto je Page odabrao upravo sikhski hram u Oak Creeku za svoj pokolj. Pucnjava je okarakterizirana kao domaći terorizam, iako su pravi motivi malo nejasni. Možda ovo „zašto“ i ne postoji. Ovdje je, jednostavno rečeno, riječ o frustriranom čovjeku koji je prezirao sve one čija boja kože nije bila njemu prihvatljive boje – bijele.
Moram priznati, nisam se do sad zamarao sikhima. Evo upravo sam provjerio jesam li uopće dobro napisao ovu meni do neki dan nepoznatu riječ: je li prvo „k“ ili „h“. Znao sam ih često sresti u Londonu, ali bili su mi nepoznati, daleki i, ruku na srce, nebitni.
Sikhizam je monoteistička religija koju je u petnaestom stoljeću osnovao guru Nanak, nepraktični hinduist koji je bio protivnik molitve upućene idolima i ispraznih obreda. Pripadnici ove religije zovu se sikhi. Riječ „sikh“ na punjabi jeziku znači „učenik“. Sveta knjiga Sikha zove se Guru Granth Sahiba. Najvažnija obilježja sikhizma su naglašavanje individualnosti, okretanje od „praznovjerja“ tradicionalnih hinduističkih obreda te socijalne hijerarhije. Sikhizam nije orijentiran na pridržavanje dogmi nego je njihov cilj korištenje religijske mudrosti u svakodnevnom životu. U sikhizmu se može primijetiti kombinacija monoteističkih elemenata iz islama s hinduističkom tradicijom. Sikhi smatraju da su svi ljudi isti, vjeruju u slobodu religije, zajedničko dobro i služenje drugima. Drže da je važno činiti dobra djela kako bi bili s Bogom i poslije smrt te da osoba koja ne proživi svoj život čineći dobra djela, ponavlja svoj ciklus života i smrti. Zanimljiva je njihova poruka: „Ako si hinduist, budi dobar hinduist; ako si musliman, budi dobar musliman; ako si kršćanin, budi dobar kršćanin.“
Broj sikha u svijetu se trenutno procjenjuje na otprilike 25 miliona, po čemu je sikhizam peta najmnogoljudnija religija na svijetu. Oko 19 miliona sikha živi u Indiji, prije svega u sjevernoj provinciji Punjab. 700 000 tisuća sikha živi u SAD-u.
Sikhi se mole u hramu koji se zove gurdvara. Sikhi manifestiraju svoju religijsku pripadnost s pet obilježja, koja se zovu 5 K’s: neošišana njegovana kosa (pod turbanom Keski, kojeg najčešće nose muškarci), mali drveni češalj kojim se kupi kosa, mali bodež Kirpan koji simbolizira snagu i slobodu duha, samopoštovanje, te stalnu borbu dobra i morala protiv nepravde, metalna narukvica i pamučno donje rublje. Od svih ovih obilježja, turban je najvažniji i najsporniji znak. Sikhi nose dugu kosu koju njeguju i pokrivaju turbanom, koji je postao distinkcijsko obilježje njegova identiteta. Turban je jedan od načina prepoznavanja i razlikovanja sikha. Muškarci nose turbane od 1699., kada je posljednji živući guru ustanovio jedinstveni sikhski identitet utemeljen na pet gore spomenutih vidljivih članaka vjere.
Ali ovaj je turban odjednom postao predmet javne rasprave.
Nedavno sam pogledao intervju s Hairkiratom Soinom, mladim sikhom, koji je skinuo turban i ošišao svoju dugačku kosu nakon što je upisao fakultet. Rekao je: „Umorio sam se od neprihvaćanja i zadirkivanja. Par su me puta u osnovnoj školi čak i pretukli. Nisam im se sviđao zato što sam bio drugačiji, ali to je jednostavno bio dio mene i tako sam bio odgojen.“ Soin je sada 32-godišnji liječnik u Illinoisu, SAD. Soin je jedan od tisuću sikha koji su bili primorani napustiti svoje običaje samo da bi izbjegli diskriminaciju ili nemile incidente kao što je nedavna pucnjava u sikhskom hramu u predgrađu Milwaukeeja. Sikhi su masovno počeli skidati turbane tijekom anti-sikhski nemira nakon što su tjelesni čuvari, koji su, usput rečeno, bili sikhi, ubili indijsku premijerku Indiru Gandhi 1984. Još veći val skidanja turbana uslijedio je nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001. Mnogi su, zahvaljujući svom neznanju, zamijenili sikhe s muslimanima i zelotski se osvećivali. Mladi Harmeet Soin također je htio ošišati svoju kosu i skinuti turban za vrijeme srednje škole, ali njegov ga je otac sjeo i upitao: „Sine, je li to rješenje svih tvojih problema? Zar smatraš da opet nećeš biti drugačiji?“ Tada je shvatio da je turban dio njegovog identiteta kao i boja njegove kože. „Ponosan sam zato što sam drugačiji“ – kaže Harmeet. „Ponosan sam na svoj identitet.“ Sada kada razmišlja o svom šišanju, smatra da je bio površan i da se samo želio uklopiti. „Ali zašto bih se sramio svojih uvjerenja koja nikome ne štete?“
U svom ludom pohodu na sikhski hram u Oak Creeku, predgrađu Milwaukeeja, pomahnitali ubojica Wade Michael Page pucao je samo na one koji su nosili turbane.
Ako malo bolje pogledamo, svako se malo pojavi nekakav manijak koji zbog svojih heretičnih i bolesnih ideala poubija masu ljudi. O ubojici ne znamo mnogo. Na njegovom lijevom ramenu dominira tetovaža keltskog križa, oznaka bijelog ponosa i vjerojatno jedan od najpopularnijih simbola današnjih neonacista i bijelih supremacista. Page je bio neprimjetna, nevažna i prolazna osoba koja je, čini se, željela jednu stvar: svoje mjesto u povijesti i nezaboravan epitaf. Želio je da ljudi, nakon njegova pokolja šestero nevinih ljudi i samoubojstva, pričaju o njemu. Istražitelji koji su radili na slučaju kažu da nikad nećemo saznati zašto ih je ubio. Znamo samo da je Page napao prvo ono što je vidio da je drugačije od njega.
Ako malo bolje pogledamo, korijeni rasizma, diskriminacije i nesnošljivosti nalaze se u predrasudama i neznanju. Rasizam se hrani predrasudama i neznanjem i redovito dovodi do isključivosti. Sve ove dramatične stvarnosti vrijeđaju i Stvoritelja i čovječanstvo.
Što su uopće predrasude? Predrasude su osobna uvjerenja utemeljena na neznanju i vlastitim strahovima koja nas sprečavaju da vidimo stvarnost onakvu kakva zapravo jest. Predrasude se razvijaju još u djetinjstvu, prate nas cijeli život i teško ih se oslobađamo. Stvaramo ih prema drugim ljudima, jer gledamo druge onakvima kakvi smo mi pa stoga očekujemo da i drugi razmišljaju poput nas, a kada se to ne dogodi spremni smo ih automatski osuditi i diskreditirati. Predrasude često nastaju prema ljudima ili grupama ljudi koje vrlo malo poznajemo, a naročito prema onima koji pripadaju različitoj skupini. Iz predrasuda se razvijaju netolerancija, isključivost i mržnja.
Ljepota slobode je u njezinom naličju koje se sastoji od voljne neslobode u činjenju ili suzdržavanju od činjenja svega onoga što je na štetu drugoga i drugačijeg. Jer moja vlastita sloboda ne postoji bez slobode drugoga, ma koliko god on bio drugačiji ili, u ovom slučaju, koliko god bi neki htjeli da je on drugačiji.