U katoličkoj Crkvi praksa je da se krizma dijeli nakon što dijete dođe do uporabe razuma i kada bude prikladno poučeno i sposobno obnoviti krsna obećanja. Poznata je pojava da se u BiH, Hrvatskoj i u europskim zemljama nemali broj mladih, nakon primanja sakramenta sv. potvrde, umjesto da životom svjedoči darove Duha Svetoga i zrelost kršćanske vjere, udaljava od redovite vjerničke prakse.
Ove godine biskup je Ratko Perić odlučio da u Mostaru ne bude krizma kako bi se dogodine krizmali učenici prvoga razreda srednjih škola. Osim Mostra do pomicanja krizme iz osmog razreda u prvi srednje doći će i na Humcu, Širokom Brijegu, Tomslavgradu i Posušju, a u ostalim župama ostaje po starom rasporedu.
Kod svećenika na terenu stalna je rasprava kada dijeliti krizmu. Svećenici koji djeluju u malim seoskim župama, svjesni da će im djeca odmah po završetku osmoga razreda napustiti župu i poći na školovanje u gradove, ne vide mogućnosti da se kod njih krizma dijeli u prvom razredu srednje škole. Oni smatraju ili da kod njih uopće ne će biti krizme ili, i ako je bude, da će biti tek za neznatan broj krizmanika. S druge strane, čujemo svi, a i biskupi uočavaju, kako mnogi odmah poslije krizme Crkvu napuštaju i sjete je se tek za vjenčanje ili pogreb. Zato biskupi predlažu da se krizma pomakne što kasnije u srednju školu. Dokle, nitko baš nije jasan i odlučan – zaključak je s izlaganja fra Gabrijela Mioča na ovogodišnjem Pastoralnom danu u Mostaru
U svibanjskom broju Crkve na kamenu biskup Ratko Perić piše o krizmi:
Krizma je sakrament potvrđivanja krštenja i osnaženja u kršćanskoj vjeri mazanjem ulja i s polaganjem ruke na čelo, uz izgovaranje obrednih riječi kojima se daje dar Duha Svetoga. To je sakrament koji usavršava krsnu milost, vodi kršćanina do punine života u Kristu i u Duhu Svetom, do dobi i savršena uzrasta kršćanskoga života, vjere, bogoštovlja, ćudoređa, i stoga do puna sudioništva u životu Crkve. Zadaća je odrasla kršćanina, krizmanika, svoju vjeru javno ispovijedati, svjedočiti, čuvati i širiti odupirući se neprijateljima vjere. Kao što se u krštenju očituje vazmeno otajstvo Kristovo – muka, smrt i uskrsnuće – tako se u potvrdi očituje otajstvo silaska Duha Svetoga (Dj 2,1-11) u sedmerostrukom daru. Potvrđeniku se daje snaga Duha Svetoga, kao što je dana i apostolima, da kao kršćanin odvažno priznaje Kristovo ime, da se ne stidi ispovijedati Krista raspetoga i uskrsloga.
Kumovi
Neka potvrđenik, ako je to moguće, ima kuma, propisuje crkveni zakon (kan. 892). Krizmeni kum treba biti praktičan kršćanin. Uvjeti su isti oni koji su spomenuti za krštenje (kan. 874): da kuma bira krizmanik ili njegovi roditelji, da je navršio 16. godinu života, da je katolik, pričešćen i krizman, da nije upao u crkvenu kaznu i da nije roditelj krizmaniku. Osobito se preporučuje da krizmeni kum bude isti vjernik koji je dotičnomu kandidatu bio kum i na krštenju (kan. 893 § 2). U hercegovačkim biskupijama uveden je crkveni običaj da svećenici, redovnici, redovnice, pa prema tomu ni kandidati na redovništvo i svećeništvo, ne budu kumovi na svetoj krizmi. Svećenikovo je sakramente dijeliti, a ne kumu oduzimati njegovu ulogu! Isto je tako stalan običaj da ženske ne kumuju dječacima ni muški djevojčicama.