FOTO: Papin dar Brljici

Ni mnogo veća mjesta u našem okruženju ne mogu se podičiti činjenicom da imaju poklon pape kao što može Brljica, zaselak Vitine. U tom zaselku već 72 godine zvoni zvono koje je poklonio papa Benedikt XV. Poklon je braći fra Jerku Borasu i fra Joakimu Borasu i sve njihove rodbine i čitavog sela Vitine. Kako je fra Joakim umro to se fra Jerko odlučio da se zvono postavi u Brljici, jer u vitinskoj crkvi su već bila postavljena zvona. Zvono je doneseno u Brljicu pod kraj 1940. god. i početkom sljedeće godine postavljeno na drvenu konstrukciju u krugu groblja. Kasnije je izlivena betonska konstrukcija na koju je premješteno zvono. Izgradnjom filijalne crkve i kasnijom doradom i dogradnjom tog prijašnjeg postolja za zvono, uklopilo se kao zvonik crkve.

Zvono je pri vrhu ukrašeno lozovim vijencom s bogatim grozdovima i listovima loze i pet stupaca teksta i pet likova. Sve je rađeno u reljefnoj tehnici. Šesti stupac je amblem ljevaonice s tekstom:

Na zvonu nema upisane težine zvona.
Stupac u kojem je napisana posveta je u petnaest redaka:

Iznad tog natpisa je reljefni lik pape Benedikta XV. a ispod imena i prezimena, likovi fra Jerka i Joakima.

Kada, kako i radi čega je papa darovao sredstva za zvono braći, pouzdano se ne zna u Brljici, posebno još više što je fra Joakim od nesretnog slučaja umro još 1910. god. a Benedikt XV je bio papa od 1914 do 1922. god. Postoji priča da je fra Jerko hodočastio u Jerusalem na Isusov grob pješke i bos. Poslije tog hodočašća imali su prijem kod pape, svi su se naguravali da budu što bliže i u prvim redovima a fra Jerko je stajao ponizno i skrušeno, kakav je inače i bio, što je papi palo u oči. Kada je papa kasnije upitao tko je on i zatražio da s njim razgovara, fra Jerko ga je oduševio svojom skromnošću a ujedno i elokventnošću i razboritošću, pa papa odluči da mu pokloni sredstva za zvono u mjesto odakle je rodom, posebno još kada je čuo da mu je i brat bio svećenik, koje on namjeni svojoj rodnoj Brljici.

I danas još živi sjećanje među starijim brljičanima kako je fra Jerko govorio kada je postavljeno zvono. Kada se zametne oblačina iznad Tihaljine, treba počet zvoniti da se razbije oblak, i tada neće pasti krupa u Brljici, ako tako budete radili nikad vas krupa neće stući, a ako budete tako radili a krupa padne slobodno uzmite čekić i razbijte zvono. Brljičani su većinom tako postupali, ali ponekad je krupa znala dobro stući čitavu ljetinu, a zvono je i danas cijelo.

Za vrijeme župnikovanja fra Velimira Mandića u Vitini (2000- 2008) zvono je elektrificirano i danas zvoni i bez konopca i bez zvonara.