Sada se ne traže incidenti nego se predizborna kampanja u susjednoj BiH jednostavno prešućuje. Pa, i u samoj BiH, kampanja se svela na dva tjedna uoči izbora, što zbog nedostatka sredstava što zbog ogromne apstinencije birača kako u velikim gradovima tako i najmanjim općinama u sva tri naroda. Umornima od izbora, a ipak željnima promjena, biračima kampanja dobro dođe samo kao ‘izlazak’, kao zabava na kojoj se susretnu sa susjedima, prijateljima, poznanicima. Rijetki pročitaju letak s programom stranke, nemaju učinka ni jumbo-plakati, a rijetki kandidati imaju stručnjake za cjelovit, marketinški pristup kampanji da bi i pomišljali na smišljene radijske ili TV jingle-ove.
Samo pet stranaka (HDZ BiH, SDA, SNSD, SDP I Boljitak-Lijanovići) imaju centraliziranu kampanju koja se vodi iz jednog stožera, s unificiranim porukama koje nemaju kada razvijati. Kako nema izbora u Mostaru, ne očekuje se ni jedan veliki predizborni skup kakve je HDZ BiH nekada imao po cijeloj BiH. Pratio sam koliko sam mogao izbore u Jajcu, Novom Travniku, Tomislavgradu, Kupresu, Rami, Posušju i Ljubuškom, misleći da će mi to biti dostatno za praćenje trenda hrvatskih stranaka, i moguće predviđanje raspleta odnosa, prije svega stranaka tzv. Platforme (Lijanovići, HSP) i nacionalnog bloka (oba HDZ-a, HSS, HPB HKDU), te odnos Karamarkova HDZ-a prema sestrinskim HDZ-ima u BiH. Nažalost, odmah nakon završenog Sabora HDZ-a u Zagrebu, izborna pravila su nalagala i jednom i drugom HDZ-u i svim drugim hrvatskim strankama u BiH, prijavu koalicija i predaju listi, već polovicom lipnja. Tako se uglavnom ponovila situacija iz zadnjih izbora, kada su Hrvati zbog podjela i političkih, uskogrudnih, sebičnih stranačkih sukobljavanja, izgubili vlast u Jajcu, Busovači i još nekim mjestima gdje imaju relativnu, pa i apsolutnu većinu. Ponovno u Jajcu oba HDZ-a imaju svog kandidata i svoje liste za općinska vijeća, kao i u Čapljini, Stocu, Rami, Livnu i svim općinama Posavine. Ponovno pojedinci ‘kolju vola za jednu šniclu’, žrtvuju zajednički boljitak zbog provjere vlastite veličine u narodu.
Dva HDZ-a u BiH ne bi trebali čekati rješenje iz Zagreba
Predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, je prigodom proslave 17. obljetnice oslobođenja Jajca, jasno kazao da očekuje suradnju svih hrvatskih političkih subjekata na nacionalnoj razini, ostavljajući tako prostor i jednom i drugom HDZ-u u BiH da se na lokalnim izborima sami izbore za svoju buduću poziciju. Dolazak izaslanstva HDZ BiH, na čelu s predsjednikom Karamarkom, na predizborni skup HDZ-a BiH u Orašju, je u HDZ-u 1990. protumačen kao svrstavanje Zagreba na jednu stranu i neprincipijelno favoriziranje Čovića i njegovih suradnika na terenu, što je i sam Karamarko protumačio kao poruku da je bolje izbjeći neke buduće nesporazume takve vrste, pa je odlučio više nigdje ne dolaziti. Primjetno je ipak pozivanje, uglavnom iz HDZ-a BiH, svojih ljudi iz susjednih hrvatskih općina, pa su tako Duvnjaci pozvali svoga Petra Škorića iz Splita, Posušaci župana Splitsko-dalmatinskog A. Sanadera i imotskog gradonačelnika Đuzela. Vjerojatno će Ljubušaci pozvati gradonačelnika Vrgorca, možda i glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, Čapljinci nekog iz HDZ-a Metković ili Dubrovnik itd. Takve izlete svojih dužnosnika s nižih razina stranačke organizacije, iz vrha HDZ-a nisu ni poticali ni zaustavljali. Na koncu, to zasigurno ne će ni utjecati na konačan rezultat izbora, a simbolički je to ipak povratak u vrijeme stvaranja HDZ-a, kad su Gruđani listom išli na utemeljenje stranke u Imotskom, Livnjaci u Trilj ili Sinj, Duvnjaci u Split i Solin, Ljubušaci u Vrgorac, i obrnuto. To ne bi smjelo biti kamen spoticanja u budućim odnosima sva tri HDZ-a, nego primjer bratske uzajamnosti i poruka ohrabrenja koja je sada Hrvatima u BiH itekako potrebna.
Zasigurno se mogu očekivati lošiji rezultati HSP-a, koji je neprincipijelnim ulaskom u vlast Federacije BiH, temeljem par zastupničkih mandata, izgubio vjerodostojnost i među svojim biračima, pa i članovima stranke. Oni su svoju kampanju započeli pokušajem unutarstranačkog puča protiv aktualnog predsjednika dr. Jurišića, što ih je dodatno podijelilo, iscrpilo i obezglavilo. Ne vjerujem da će igdje imati gradonačelnika, ali po nekoliko zastupnika u Tomislavgradu, Dobretićima, Čapljini i Širokom bi mogli imati. Nije realno očekivati ni jednog gradonačelnika HDZ 1990., osim možda u Rami, ali bi oni mogli imati solidan broj zastupnika u Tomislavgradu, Livnu, Ljubuškom, Rami, Jajcu, nekim posavskim općinama i Čapljini.
Ne znam koliko je realno očekivati hrvatskog načelnika u Jajcu i Busovači, ali bi to bio svakako najveći dobitak svih političkih stranaka, bez obzira čiji će to kandidati uspjeti ostvariti. Kako bilo, nakon ovih izbora je neizbježna temeljita revizija hrvatske političke scene u BiH. Morat će se zanti ‘tko kosi, tko vodu nosi’, što ne znači da i u budućnosti nema mjesta i za manje političke stranke ili da, ne daj Bože, treba uvoditi bilo kakvu vrstu jednoumlja. Ipak, realno je da samo stranke koje imaju izvore financiranja u općinskim, županijskim i entitetskim proračunima mogu ozbiljno funkcionirati i nametnuti se u skoroj budućnosti. Zao bi bilo važno da uz dva HDZ-a i HSP, ponekog vijećnika imadnu i HSS, HKDU, HPB, HČSP I možda HSP HB. Nakon svega, zbog budućih izbora, i odgovornosti za vođenje procesa pregovaranja o preustroju BiH, ostaje pitanje je li bolje imati dva ili samo jedan, jedinstveni HDZ u BiH. Ovisi to svakako i o rezultatima jednog i drugog HDZ-a na ovim lokalnim izborima, ali i o bitnim razlikama, ako ih više uopće ima, u njihovim programima i u konkretnom pristupu i viđenju konačnog rješavanja nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini. Svakako bi bilo bolje da se, za razliku od vremena Ive Sanadera, dogovor dvaju HDZ-a u BiH postigne bez bilo kakva poteza HDZ-a iz Hrvatske koji bi se mogao protumačiti kao nametanje rješenja.