Ovaj stručnjak drži kako je upravo imidž važan uvjet za pozicioniranje države na međunarodnoj političkoj pozornici, plasiranje proizvoda na inozemna tržišta, privlačenje turista i stranih ulaganja, dobivanje poslova u drugim državama, privlačenje talentiranih stanovnika, kulturnih i sportskih događaja, te zadobivanje poštovanja u međunarodnim odnosima i mogućnost širenja vlastitih vrijednosti. Zapitali smo ga kakav imidž nudi Hrvatska svijetu.
– Hrvatska je tijekom posljednja dva desetljeća uspjela svoj imidž repozicionirati od novonastale balkanske države opterećene agresijom i ratom, te nasljeđem socijalizma – u lijepu, privlačnu i atraktivnu mediteransku turističku destinaciju. No, recentna istraživanja provedena u pojedinim europskim državama, osim zaživljavanja hrvatskih jadranskih aduta u globalnoj svijesti, ostale prednosti, poput bogate turističke ponude u kontinentalnoj Hrvatskoj, gospodarskih prednosti, kulturne i povijesne baštine… ostale su nedovoljno percipirane.
Zbog toga je Hrvatska, osim turističke ponude, još prilično nepoznata u svijetu, a neke njezine konkurentne prednosti čak u regionalnim okvirima prilično su nepoznate i neiskorištene. Ako Hrvatska želi ojačati globalnu poziciju i konkurentsku prednost u regiji, nužno će morati više pozornosti voditi o svome imidžu u državama o kojima ovisi njezin uspjeh ili neuspjeh. No, prije toga mora postići konsenzus oko vlastitog identiteta te vlastite vizije budućnosti. Moramo uložiti napore da pokažemo da Hrvatska nije samo destinacija za uživanje, već i zemlja proizvodnje, kreativnosti, znanosti i tehnologija…
Spominjete Turke koji su odlično iskoristili svoje sapunice za promociju svoje prošlosti i kulture. Britanci su organizirali Olimpijske igre kako bi dodatno ispromovirali svoje vrijednosti, kulturu, gospodarstvo… Abu Dhabi se sjajno reklamirao u filmu “Seks i grad”. Europski gradovi natječu se za titulu grada kulture… Očito se promotivni trendovi uvelike mijenjaju.
– Turci su svojim sapunicima puno postigli – od promocije svoje povijesti do načina života, kulture i vrijednosti. Na taj su način razbili mnogobrojne stereotipe poboljšali svoj imidž. Time se stekli osnovne uvjete i za jačanje gospodarske i političke dominacije na Balkanu. Osim snižavanja cijena prijevoza i smještaja, u porastu je kreiranje novih turističkih proizvoda, koji težište stavljaju na emocije i doživljaj. Zato države i regije u svojoj promociji posljednjih godina koriste sve skuplje metode – od spotova na vodećim TV mrežama i luksuznih priloga u vodećim svjetskim časopisima do pojavljivanja u filmovima visoke gledanosti, organiziranja prestižnih kulturnih, zabavnih ili sportskih događaja.
Filmovi su posebna priča kada je stvaranje imidža neke države u pitanju.
– Film predstavlja jedan od utjecajnijih komunikacijskih i promotivnih kanala, uz pomoć kojega se mogu brendirati destinacije. Države i gradovi te njihove turističke zajednice plaćaju hollywoodskim producentima značajne svote da svoj sljedeći film snime baš na njihovim lokacijama. Bolji poznavatelji filma kažu da je promocija destinacija i pojedinih brendova na filmu jedan od najisplativijih ali i najbezazlenijih oblika promocije. Filmske priče mogu biti sjajne platforme i za nametanje ideologija svih vrsta, koje najčešće nisu toliko vidljive ali dobro utječu na publiku.
Kakva je situacija s našim filmom? Čini se da više prevladavaju tužne, sumorne priče od onih vedrijih i potencijalno gledanijih.
– Hrvatska se do sada vrlo slabo koristila mogućnostima promocije filmom iako je izrazito slikovita i lijepa zemlja. Snimanja kod nas postala su rijetka jer je tranzicijska konkurencija dala puno veće pogodnosti filmašima i odmamila ih u Mađarsku, Rumunjsku, Bugarsku…, a Hrvatska je postala preskupa i jako komplicirana za dobivanje dozvola. Unatoč tome što je iznimno poželjna kao filmska lokacija jer na dva sata vožnje imate i more, i planine, i metropolu, i ravnicu, i srednji vijek, i barok, i antiku i suvremenost, hollywoodski producenti ne žele komplikacije, pa odlaze tamo gdje ih zovu i mole. HAVC je pokušao nešto učiniti po tom pitanju ali, osim dolaska “Igre prijestolja” u Dubrovnik, još ne vidimo rezultate.
Ekranizirani događaji iz hrvatske povijesti ili sadašnjosti, koji su obično stvarani u domaćoj produkciji, nisu se uspjeli nametnuti na međunarodnom filmskom tržištu, a i njihova je tematika rijetko prilagođena promociji Hrvatske. Uistinu bi teško bilo izdvojiti neki hrvatski film, nakon čijeg gledanja bi netko u Chicagu, Parizu ili Helsinkiju poželio otputovati u Hrvatsku i uživo upoznati njezine ljepote, povijest ili baštinu. Pozitivan primjer je Brešanov “Kako je počeo rat na mom otoku” koji na zanimljiv način govori o početku Domovinskog rata i promovira dalmatinske otoke.
Dakle, što nam je činiti kako bi Hrvatska konačno počela šarmirati svijet svojim ljepotama s velikih ekrana u svjetskim središtima moći?
– Dva su načina. Prvi je da Hrvatska učini još više kako bi olakšala snimanja na svome terenu te zainteresirala svjetske producente za naše priče, junake i lokacije. A drugi je da domaći filmaši počnu masovnije snimati gledljivije i atraktivnije filmove, u kojima će Hrvatska izgledati privlačnije, i kroz koje ćemo na atraktivniji način progovoriti o svojoj povijesti, velikanima, ljepotama prirode…
Okanimo se prošlosti
Kao rijetko koji narod stalno se borimo s prošlošću. Pola države veliča Tita i odbacuje Tuđmana, a druga polovina slavi Tuđmana a Tita smatra zločincem. Osobno možemo misliti što hoćemo o obojici, no na nacionalnoj razini nikada nećemo postići konsenzus oko njihova mjesta u povijesti. To će donijeti vrijeme. Ali Tuđman je bio prvi hrvatski predsjednik, i to ne može nitko izbrisati ili umanjiti. Isto tako Tito je bio dio naše povijesti, te činjenice moramo poštovati i prihvatiti.
Dobar dio bivših nesvrstanih zemalja još veliča Tita, pa zašto ga ne iskoristiti kao svojevrsni brend u tom dijelu svijetu. Bit ćemo smiješni pred očima suvremenog svijeta ako budemo negirali ulogu prvog hrvatskog predsjednika ili se prema njemu odnosili s nepoštovanjem.
Španjolci su imali građanski rat pa danas sjajno pakiraju i prodaju svoju povijest, bez obzira što misle o Francu a što o njegovim protivnicima; Francuzi su bili podijeljeni tijekom Drugog svjetskog rata, pa danas od toga više nitko ne pravi problem… Austrija je domovina Hitlera, pa tko se ikad toga sjeti. Vrijeme je da i mi iziđemo iz prošlosti, jer nema naroda koji nema svijetle i tamne trenutke. Stvar je kako o njima govorimo i kako se prezentiramo svijetu.