FOTO: Radost Božića koja može biti potpuna

U obnovljenom parku preko puta OŠ Marka Marulića postavljene su jaslice, koje su godinama ranije krasile Trg domovinske zahvalnosti te već postale ljubuška tradicija. Uz fotografije ovogodišnjih jaslica donosimo vam tekst fra Zvjezdana Linića kao podsjetnik na bit Božića.
picasa_albumid=5824867725348988129

{xtypo_rounded2}

Volim jaslice. I kad mogu, zastanem, kleknem ili sjednem pred jaslice i gledam. Sve bitno je tamo: vol i magarac. Njima je mjesto u štali. Vjerojatno su bili tu negdje i kad se Isus rodio u štali. Tu je potom jedan anđeo nad štalicom koji je malo klimav, ali služi svojoj svrsi. On je tu uime svih onih anđela koji su pastirima i svim ljudima dobre volje navijestili da je Isus mir ove zemlje.

Pa onda Marija i Josip. I u središtu je svega mali Isus. U središtu svega. I u dubinama ljudskog srca jer se tu Isus želi utjeloviti. Tu bi htio boraviti. Nije važno ako sve tu u nutrini izgleda kao štala. Kad Isus dođe, sve će biti obasjano. Unaokolo su pastiri. Jasno, i bez ovaca ne ide. Pastiri moraju čuvati svoje stado. A one su slike svakoga od nas. Mi smo stado Kristovo, a on se rodio da bude, kako će to poslije i reći: dobar pastir svakoj ovci. On je došao da potraži sve izgubljeno i da se nađe. On je došao da sjedini ljudska srca i da bude jedno stado i jedan pastir.

Negdje sa stražnje strane jaslica već se polako šuljaju i tri kralja. Neki misle da su bili neki mudraci, svakako pametni ljudi koji su znali čitati znakove zvijezda. Nisu bili astrolozi, jer su se klanjali jedinome i pravome Bogu. U njima i po njima (jer su došli izdaleka) Bog se u Isusu želio objaviti svim narodima svijeta. Onda su tri mudraca predstavnici i našega hrvatskog naroda, jer smo od davnine u tom stadu Kristove ljubavi, kršćani, katolici. Malo svjetlo u jaslicama gori. I gledam, jer jaslice su za gledanje. Vidim da je Isusu drago kad dođem, da je osjetljiv na pažnju. Osjećam da je drago i Mariji i Josipu jer im je Isus sve na svijetu. I bor je tu, ali njega kao da i ne vidim jako, makar bi bez njega nekako sve bilo prazno.

Učim se vjerovati pred jaslicama. Zar je to moguće? Bog, Stvoritelj, Vječni: a opet, malo dijete, nemoćan, upućen na ljubav i skrb roditelja, Marije i Josipa. Potpuno bespomoćno dijete, a ponijet će na sebi sav teret svijeta. Ponijet će na sebi tjeskobu majke nad bolesnim djetetom, prestrašene djece zbog pijanstva oca, patnju nevino osuđenih. Nosit će one koji se obraćaju i one koji to još ne čine. Nosit će hendikepirane i ljude s posebnim potrebama. Isuse, tu sam i ja. Umjesto da ti pomognem nositi to breme, ja ti još donosim svoje i tuđe muke i brige.

A ti to primaš baš kao dijete, kao da to nije nešto strašno. I s tvog lica ne silazi smiješak, pun si optimizma. Božić: to si ti, Isuse; malo svjetlo u velikoj tami svijeta. A ipak si razbio tamu koja je prijetila čovjeku i uvlačila se u ljudska srca. To si ti, Isuse! I molim te za sve svoje drage prijatelje; za ljude bez kojih ni mene ne bi bilo, bez kojih ne mogu zamisliti svoj sadašnji trenutak, bez kojih ne bi bilo ni jaslica. Isuse, daj im svoju radost, svoj mir i moju zahvalnost i ljubav!

Neka osjete da ih volim. Tako ću se ja moliti pred jaslicama u želji da svi do kojih mogu doprijeti osjete radost Božića. I to radost ne samo tog dana i blagdana nego i radost koja može biti potpuna, kako je to Isus i obećao.

fra Zvjezdan Linić