Iza bosanskohercegovačkog rukometa još jedna katastrofalna sezona

Umjesto sredinom studenog najavljenog nastupa seniorske selekcije na turniru u Kataru (podrazumijevala se i zarada u petro dolarima), iz bosanskohercegovačke kuće rukometa sa sarajevske Ćemaluše stigle su nove magle. Gospodin Smajo Kračić generalni tajnik RS BiH je ne trepnuvši ustvrdio, mediji prenijeli, „BiH čeka najveći sportski događaj ikad“!

Reče ‘generalni’ misleći na Svjetsko rukometno juniorsko prvenstvo koje će se od 14. do 28. srpnja odigrati igrati u Sarajevu, Banja Luci, Zenici i Ljubuškom. Samo natjecanje nije Bog zna kako atraktivno (da jeste ne bi nas ni zapalo), sudjelovat će 24 najbolje reprezentacije mladih igrača u dobi do 21 godine. Sama izjava načelno je točna, cinici bi dalje kazali – tko će zemlji kokuza i povjeriti neku međunarodnu smotri visokoga ranga?

Vrli Smajo se specijalizirao za slične „vatrene“ istupe. Poput ovoga koncem godine, sličnu „bombu“ je baci i koncem studenog kada je potpisivanje ugovora o pomoći Svjetske rukometne federacije – IHF-a, popratio konstatacijom „Sjajne vijesti za rukometne suce, trenere…“. U međuvremenu se ‘zaboravilo’ za nastup u Kataru. Koliko smo stigli upratiti jedna od konstatacija ‘generalnog’ bila je da je kao razgovarao s reprezentativcem Karačićem koji „slavi Božić“… Kao, eto, Božić je jednom u godini… Bilo je i izgovora tipa da je Rukometi savez bogatog Katara tražio najjaču ekipu, što je i logično, posebice s obzirom kad i ta najbolja malo koga može pobijediti.

Upravo se rezultati seniorske reprezentacije i razlogom povremenih „senzacionalnih“ istupa generalnog tajnika. Rukometni savez BiH usuđujemo se reći je bez pretjerivanja, najneuspješniji sportski savez u državi! Kad ovo kažemo onda u prvom redu mislimo na „materijal“ s kojim raspolaže. Pravo je čudo kako je kuća rukometa, kako oni koji poput tajnika u njoj zarađuju kruh, tako i oni koji vode Savez, s tako nadarenom generacijom rukometaša nisu uspjeli postići ama baš ništa. Rukometni čelnici su šampioni neuspješnosti, a godinu na izmaku krunisali su s dvije eliminacije. Najprije su izgubili istina u baražu protiv nekad moćne Njemačke, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a zatim su se nakon samo dva kola „odrekli“ i nastupa na Europskom prvenstvu!!!

Umjesto da se nakon tih neuspjeha kuća rukometa sruši do temelja i počne graditi nova, ‘generalni’ po naputku „mudrih vođa“ povremeno pušta magle koje bi kao trebale prekriti vidike. Svakom tko je gledao – Terzića, Prcu, Harmandića, Karačića, Šabanovića, Tahirovića, Karačića…, da i ne spominjemo Barseloninog vratara Danijela Šarića i slično, nikako ne može biti jasno kako je RS BiH uspio da reprezentacija sastavljena od tih i inih imena, ne ode niti na jedno veliko natjecanje? „Aferim“ im bilo! To se u najboljem smislu riječi zove nesposobnost. Jest u nogometu bilo svašta, pa je uveden i Komitet za normalizaciji, ali rezultatski je daleko najjadniji RS BiH.

I na kraju, smiješno je da se za zadnje ispadanje u još nezavršenim kvalifikacijama za EP kao krivac označi jedan dobar igrač – Adnan Harmandić, dijete Izviđač. Samo je stjecaj okolnosti, odnosno grla publike u Goraždu na utakmici BiH – Grčka 31:29, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, spriječio da sličan potez prema „uspješnom“ izborniku Draganu Markoviću – odbijanje ulaska u igru nakon što je utakmica izgubljena, povuče i dečko s Neretve Nikola Prce. Međutim, nakon što je publika pet minuta skandirala njegovo ime – Nikola je ‘prisilno’ uveden u igru. Spasio je izgubljenu utakmicu, rukometni „moguli“ su nastavili po svome, a na kraju ceh je platio pojedinac – Harmandić i bh rukomet u cjelini, po igračima i klubovima za koje igraju sigurno, najuspješniji bh sport.