Neobična i vjerojatno jedna od najoriginalnijih likovnih kolonija i ove godine se održava u Bijači, malom selu na krajnjem rubu općine Ljubuški i uz sami granični prijelaz s Republikom Hrvatskom – “Bijača 2009.” Ovom likovnom kolonijom, koja se ove godine održava četvrti put, želi se oživjeti i oteti zaboravu sjećanje na pokojnog Dragu Galića, akademskog slikara koji je poginuo u 29. godini.
Kolonija se održava od 2006. zahvaljujući njegovu rođaku Vinku Galiću, koji se nakon 40 godina života u Puli vratio u Bijaču i svake godine okuplja poznate slikare, nekadašnje Dragine kolege i prijatelje, danas poznate i priznate umjetnike koje je, zbog velikih obveza, inače teško okupiti na jednom mjestu.
Poginuo u 29. godini
Upravo pokojni Drago Galić jedan je od najpoznatijih stanovnika sela Bijače. Bio je prva generacija polaznika Srednje umjetničke škole u Sarajevu, koju je završio kao jedan od najboljih u generaciji. Tu umjetničku školu zajedno s njim pohađali su i akademska slikarica Katarina Polić, Vlado Puljić, Florijan Mičković, veliki umjetnik u slikarstvu današnjice Seid Hasanefendić, profesor sarajevskog ALU-a, Jusuf Nikšić… i mnogi drugi koji su svoj životni put bilježili umjetničkom slavom. Većina njih, zajedno s pokojnim Dragom, završili su Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beogradu. Nakon što je završio kao jedan od najboljih u klasi kod profesora Josipa Gerasija, Dragu Galića je pozvala tadašnja JNA da služi vojsku u Beogradu. Umro je 1964. u 29. godini – pregazio ga je vlak na stanici u Pančevu. Drago je bio deseto dijete, najmlađe u obitelji, imao je još sedam sestara i dva brata, kod kojih se nalazi dio njegovih radova. Četiri rada se nalaze u rodnoj kući Drage Galića, koju je obnovio njegov rođak Krešo Galić, koji živi u Metkoviću, a u kojoj se nalazi jedini autoportret pokojnog Drage.
Selo Bijača oživjelo
U vrijeme kada je Vinko Galić, akademski kipar, pisac i pustolov, došao u selo Bijača, ovo selo nije imalo ni vodu ni struju, a danas uz sve to ima i asfaltiranu cestu. Ove godine navršava se 55 godina kako je generacija Vinka Galića dobila diplomu Srednje umjetničke škole u Sarajevu, pa je u čast toj obljetnici Vinko Galić odlučio na koloniju pozvati svoju generaciju, a posebno one koji nisu imali prilike doći na ovu koloniju. Tako su se u ovom živopisnom kraju okupilo sedam umjetnika da rade: karikaturist, slikar i pisac Ladislav Kostijal, rodom iz Zenice, koji danas živi i radi u Rijeci; Katarina Polić, akademska slikarica koja je cijeli svoj radni vijek provela u Srednjoj umjetničkoj školi; Radoslav Gašić, akademski kipar iz Sarajeva; konzervator i profesor na sarajevskom ALU-u Nihad Bahtijarević, Ibrahim Krzović, povjesničar umjetnosti, i danas vrlo aktivan uz ostalo predajući i povijest umjetnosti na sarajevskom ALU-u; Ljubomir Milojević iz Trebinja. Zanimljivo je da su ideju Vinka Galića napokon prepoznale i gradske vlasti, pa je ove godine koloniju posjetio načelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić. Želja Vinka Galića je otvoriti i likovnu galeriju s radovima nastalim na koloniji. Koloniji su svoje slike darivali i ljubuški slikari amateri, a svoj rad poslat će i Seid Hasanefendić, naš svjetski poznati slikar koji je bio na ovoj koloniji, ali je ove godine zbog velikih vrućina ipak odlučio ostati u Sarajevu. Mnogi od umjetnika koji dođu na ovu koloniju oduševljeni su samim živopisnim krajem iz kojeg prosto izaziva inspiracija, oduševljeni su ljubuškim krajem (s kojim se većina umjetnika upravo dolaskom na koloniju prvi put susreću), ali oduševljeni su što nakon 50 godina imaju priliku susresti se sa svojim nekadašnjim kolegama iz škole. Tako na se na koloniji u Bijači stječu neka nova prijateljstva, ali i obnavljaju stara. Većina onih kojih rade na koloniji kolege su iz školskih dana. Neka prijateljstva traju već 50 godina. Za svakog od njih veliko je zadovoljstvo sresti poznanike iz mladosti koji su sad zreli ljudi s mnogo znanja i iskustva. I dosta njih nisu samo slikari ili kipari, nego i pisci ili pjesnici, a kad se takvi umjetnici sastanu u živopisnom selu kao što je Bijača, onda ono što se mora izroditi iz tog druženja jesu sjajne priče i sjajna djela.
