Tragom nedavne izložbe koja se održala u Ljubuškom, naziva „Vjera na teritoriju BiH“, odlučili smo stupiti u kontakt i više se upoznati sa samim autorom, don Ivanom Ravlićem. Ovaj svećenik je župnik u Posavskoj Mahali kod Odžaka, a rodom je iz Posavine i jedno je od šesnaestero djece.
Zaredio se 1976. godine, a inače je vrlo aktivan i dinamičan. Osim što se bavi pisanjem i izložbama, zanimljivo je da u svojoj vozačkoj ima 14 kategorija, pilot je i vozi brodove do 25 m.
Recite nešto više o samoj izložbi „Vjera na teritoriju BiH“?
Izložba fotografija „Vjera na teritoriju BiH“ je prvi put postavljena u ožujku 2008., i to, može se reći, u najvećoj prostoriji u BiH- u Skenderiji u „Collegiumu artisticumu“. Trajala je mjesec dana, a pogledalo ju je najmanje oko 10.000 posjetitelja. Na njoj je bilo izloženo 300 eksponata u fotografijama i 300 stvarnih eksponata dobivenih (posuđenih) od vjerskih institucija svih vjera, muzeja, manastira, samostana, sinagoga, džamija, privatnih kuća itd. Dakle, ukupno 600 eksponata. Može se reći ova vrsta izložbe je jedini pokušaj u BiH i po njoj je napravljen katalog svih vjera. Katalog ukupno ima 600 fotografija, i to po 150 od svake vjere i vjerske zajednice: pravoslavlje, katoličanstvo, židovska vjerska zajednica i islamska vjerska zajednica. Na realiziranju ove izložbe radio sam oko 4 godine,te sam dobio podršku od svih vodećih vjerskih službenika.
Što ste izložbom htjeli postići?
Do realiziranja ove izložbe došao sam razmišljajući o našoj multietničnosti i multireligioznosti, gdje živimo jedni pokraj drugih, a ne poznamo se dovoljno. Ne poznajemo kulturu, zasade, genezu, navike jedni drugih i dr. Ovom izložbom želio sam da se međusobno približimo, a to se može samo ako se međusobno upoznamo. Bilo je lijepo promatrati ljude, osobe koje su posjetile izložbu u Sarajevu, a nisu sa sumnjom gledali jedni na druge. Nije to bila izložba ni Mujina, ni Đorđeva, ni Elijeva ni Ivanova, nego svih nas. Nije se, gledajući na izložbu pljuckalo i govorilo: „vidi samo jedna vjera, nego se čulo znak zahvale i jedinstva“.
Obuhvatili ste sve vjere na teritoriju BiH. Kakve su reakcije od svih strana i mislite li da je to put ekumenizmu i suživotu?
Ovo je izložba dijaloga i ekumenizma, moramo priznati da je toga danas malo, i svi mi trebali bi na tom više poraditi. Izložba i katalog od 310 stranica, su dobro ocijenjeni i prihvaćeni sa strane svih ministarstava kulture na svim nivoima, od ljudi dobre volje i drugih kulturnih institucija. Posebno dobro dođe za školsku djecu, po tome bi se katalog mogao uvrstiti u školske udžbenike. Sve su vjere proporcionalno isto zastupljene, bez ikakvih predrasuda.
Gdje ste sve izlagali i kako ste bili prihvaćeni?
Izložba je već dobila epitet „putujuća izložba“ jer je već bila u općinama: Odžaku, Somboru, Derventi, Žepču, Slavonskom Brodu, Bosanskom Brodu, Istočnom Sarajevu, Kiseljaku, Kreševu, Zenici, Modriči, Ljubuškom, itd. Još se predviđa u Srebreniku, Konjicu, Jajcu, Gračacu u RH, Travniku, Banja luci, Bosanskom Šamcu, Bihaću i ostalim gradovima. Izložba je na opće iznenađenje dosta dobro prihvaćena.
Recite nešto za kraj?
Izložbom sam htio približiti vjere i narode u BiH, te mislim da sam na tome planu i uspio. Ona govori da ovaj narod ima nade, i da u ovome narodu ima entuzijasta za koje nije sve pokopano, uništeno, ukradeno i korumpirano. Daje nadu čovjeku da misli optimistično, a ne uvijek pesimistično. Govori nam da ovdje ima zajedništva, koje još treba izgrađivati i učvršćivati, premda netko želi ove narode razjediniti, duhovno i kulturno uništiti.
Mi Media I hum.ba