Fenomen koji traje više od trideset godina. Hoće li papa Benedikt XVI., prije odlaska, kao svoj posljednji čin, priznati Međugorje? Zapravo, iznenadni odlazak pape Benedikta XVI. dodatno će odgoditi, i to na neodređeno vrijeme, mogućnost da Međugorje nakon trideset godina postane međunarodno priznato svetište.
Naime, Katolička crkva ne priznaje ukazanja u Međugorju, ne radi se o službenom svetištu koje bi priznala Crkva, iako je upravo papa Benedikt XVI. bio inicijator komisije koja je osnovana 2010., te ima 17 članova, a jedan od njih je i kardinal Josip Bozanić. Prava je istina da Katolička crkva nema posve jasan stav o Međugorju. Kad će se to promijeniti? Hoće li se promijeniti? Bolje upućeni tvrde da će Međugorje, prije ili poslije, dobiti status Fatime, samo, kada?
Zapravo, iznenadni odlazak pape Benedikta XVI. dodatno će odgoditi, i to na neodređeno vrijeme, mogućnost da Međugorje nakon trideset godina postane međunarodno priznato svetište, usprkos činjenici da je Međugorje posjetio nevjerojatan broj vjernika iz čitavog svijeta. Milijuni ljudi upravo su u Međugorju našli svoj mir, njima nije potreban službeni dokaz da se u malom hercegovačkom mjestu, u vremenima najčvršće ruke komunističkog režima, ukazala Gospa, iako Crkvu zabrinjavaju takozvana naknadna ukazanja, tvrdnje nekih vidjelaca da im se Gospa svakodnevno ukazuje te s njima dijeli neke stvari koje na prvu ruku izgledaju doista nevjerojatno.
Mostarski biskupi najgorljiviji su protivnici međugorskih ukazanja, naime, oni su, uz komuniste, naravno, među prvima zanijekali da se u Međugorju dogodilo čudo, iako se Crkva još 1992. godine pozitivno izjasnila o Međugorju. Papa Ivan Pavao II. također je izrazio svoje simpatije za Međugorje, mada nije bilo realno očekivati da bi se u njegovom vremenu Međugorje našlo na dnevnom redu “međunarodnog priznanja“. Crkva se nikada ne žuri kada je slična problematika u pitanju, i dok god postoji mogućnost da svi izvidi, koje i komisija najavljuje, nisu završeni. Katolička Crkva teško se nosi s činjenicom da je jedna od najpoznatijih vidjelica Vicka rekla da joj je Gospa povjerila svoj životopis koji ona planira objaviti kao knjigu. Priznati ćete, zvuči malo nevjerojatno, no, “tajanstveni su putovi Gospodnji.“
Mostarski biskupi žestoko su nijekali da se dogodilo čudo
E, sad, zašto mostarska biskupija nije iskoristila to pravo. Postoji više razloga i obrazloženja. Jedno od obrazloženja je da je biskup Pavao Žanić, koji je bio na čelu mostarske biskupije u vrijeme ukazanja i sve do 1993., decidirano negirao ukazanje. Nakon njega, to je učinio i biskup Ratko Perić koji je objavio i knjigu ‘Prijestolje mudrosti’ u kojoj je pokušao dokazati da se ukazanja nisu dogodila. Jedno vrijeme vodu je mogla držati teza da su biskupi morali negirati međugorsko čudo pod prijetnjom tadašnjih komunističkih vlasti koje su im prijetile da će završiti u zatvoru poput fra Joze Zovka koji je podržavao svoje vjeroučiteljice vidjelice. No, mostarski biskupi svoje su rigidne stavove zadržali i nakon pada komunizma. Koji god bio razlog, biskup Žanić koji je o cijelom slučaju trebao provesti istragu pretvorio se u gorljivog protivnika Međugorja i iznosio je svoje negativne stavove čak i bez dozvole crkve. On je govorio da je tu riječ o kolektivnoj halucinaciji unatoč tome što su znanstvena ispitivanja nad djecom vidjelicama nikad nisu potvrdila da je riječ o halucinacijama. Kad je svoje negativne zaključke dao na znanje Kardinalu Ratzingeru, tada prefektu Kongregacije za nauk vjere, Ratzinger je razriješio njegovu komisiju i oformio novu u koju su bili uključeni svi jugoslavenski biskupi. Nakon trogodišnje istrage, ta je komisija, pod predsjedanjem kardinala Franje Kuharića, donijela ‘pozitivno mišljenje o događajima u Međugorju’. Ipak, konferencija se nije složila oko toga da se u Međugorju uistinu dogodilo čudo već su objavili:
Crkva je još 1993. izrazila pozitivan stav o Međugorju, ali priznanje čuda je odgodila
‘Crkva nije u žurbi. Mi biskupi nakon tri godine ispitivanja od strane Komisije, proglasili smo Međugorje mjesto molitve i marijinim svetištem. To znači da se ne protivimo da ljudi dolaze na hodočašće u Međugorje i ondje štuju Majku Božju, u skladu s naukom i vjerom Crkve. Što se tiče pojave ukazanja, u ovom ih trenutku ne može potvrditi već to ostavljamo za kasnije. Za Crkvu nema žurbe.’
To da nema žurbe uistinu se pokazalo točnim jer je od, kako su je nazvali, ‘optimistično neutralne’ odluke komisije prošlo već 20 godina, a 24. lipnja ove godine navršit će se 32 godine od kad se Majka Božja, kako se vjeruje, ukazala šestero dječice na brdu iznad Međugorja. Nova komisija formirana je, kako smo vidjeli, tek 2010. i to opet zahvaljujući kardinalu Ratzingeru koji je u međuvremnu postao papa Benedikt XVI. Šteta da papa svoj mandat neće završiti donošenjem važne odluke o statusu Međugorja, iako bi on, formalno-pravo gledajući to još uvijek mogao učiniti jer mu mandat ističe tek 28. veljače.
Neki tvrde da se sve pretvorilo u profiterstvo, no, takvi zaboravljaju kalvariju kroz koju su prošli oni koji su navodno vidjeli Gospu u Međugorju. Kakav bi njihov interes bio da 1981. godine izmisle ukazanje, u jeku komunističkog režima, dok se režim još vrlo dobro držao? Tada su to bila djeca, o nikakvoj zaradi, ako izuzmemo komunistički pendrek, nije moglo biti govora.
Spomenimo kako je u godini Vjere koju je proglasio papa Benedikt XVI. Međugorje omogućilo svojim gostima četiri dana besplatnog smještaja uz puni pansion. Naravno, za siromašnije vjernike, od kojih su neki i iz Vukovara, grada heroja na Dunavu, koji je i danas, 20 godina nakon brutalnih napada, u žiži hrvatske javnosti.
{xtypo_rounded2}
Od 22. do 25.2.2013. u Međugorju boravi oko 4000 hodočasnika, koji su došli u sklopu akcije koju organizira župa Međugorje zajedno sa svojim župljanima. Radi se o hodočasnicima koji dolaze iz istočnih zemalja i zemalja koje se nalaze u bližem okruženju Bosne i Hercegovine, a do sada nisu imali priliku hodočastiti u Međugorje.
Pristigle hodočasnike dočekali su fra Danko Perutina, župljani koji su izrazili želju da prime određen broj hodočasnika, framaši, taksisti i drugi, a u sklopu akcije “Radost zajedništva” svaki hodočasnik je dobio i blagoslovljenu krunicu.
U akciji sudjeluje 129 obitelji, koje su osigurale besplatan smještaj i puni pansion, a hodočasnici koji dolaze iz Mađarske, Rumunjske, Češke, Slovačke, Poljske, Ukrajine, Latvije, Litve, Rusije, Albanije, Srbije, Crne Gore i Hrvatske imaju priliku u organiziranom programu, slušati misu i predavanja, moliti krunicu, ispovijediti se, posjetiti Podbrdo i Križevac i ostala mjesta u Međugorju i okolici. Valja istaknuti da su hodočasnici uglavnom brojnije obitelji, nezaposleni, branitelji, mladi, te mnogi drugi, koji zbog materijalnih, ili drugih razloga, nisu mogli do sada posjetiti Međugorje.
“Ovi ljudi koji ovdje žive u Međugorju od samog početka, to je općepoznato, su uvijek imali otvoreno srce i dušu, te su u samim početcima, to znaju oni koji su dolazili, ljude primali besplatno. Taj duh je ostao do dana današnjeg iako to na prvi pogled ne izgleda tako. Evo i ova akcija to pokazuje” kazao je fra Danko Perutina za općinski portal, dodajući kako je glavna zamisao organizatora akcije bila omogućiti ljudima lošijeg imovinskog stanja i obiteljima s više članova da posjete Međugorje.
Posebno treba pohvaliti petnaestak taksista, koji su, po dolasku hodočasnika, volonterski obavljali posao vodiča i vozače autobusa vodili do njihovih domaćina u Međugorju.
Akcija “Radost zajedništva” završava u ponedjeljak u podne.
Ova akcija je znak i putokaz kakvi trebamo biti i dalje, a ovakih humanih akcija bi za siromašnije katolike u međugorskoj župi trebalo biti i više, pogotovo u periodu od srpnja do kolovoza, kada je u Međugorju najljepše, i kad je radost zajedništva tisuća i tisuća vjernika puno veća.
{/xtypo_rounded2}
Dnevno.hr | LJ::portal