„Putem kojim Krist je proš’o, cesta neka tvoja vodi…“ – zapjevao je veliki zbor župe sv. Paškala u Vitini, i time najavio ovaj veliki i sveti dan, 2. kolovoz 2009.g. Dvadesetsedmogodišnji Dražen Boras, sin Ivanov i Dragičin, rodom iz Brljice, osjetivši Božji poziv, odlučio je krenuti Kristovim putem, putem franjevačkog siromaštva, snažnog odricanja, te potpune posvećenosti Bogu i Crkvi, kojoj danas toliko trebaju dobri pastiri voditi ovaj narod, te vrsni žeteoci jer vrijeme žetve blizu je.
Potekavši iz skomne obitelji, a i sam tih i nenameljiv, nikad neće zaboraviti onaj jutrošnji trenutak kada je s velikim brojem svećenika uputio se procesijom od sakristije do oltara, njegovog novog radnog mjesta, odakle će naviještati Božju Riječ, dizati tilo i krv, u sakramentu sv. mise koju je sami Krist ustanovio na posljednoj večeri rekavši: „ovo činite meni na spomen!“. Ispred oltara čekali su ga otac i majka, te roditeljskim blagoslovom oprostili se svog Dražena koji sada odlazi od svoje kuće u Božju kojem je dao vječni zavjet postavši svećenikom 12. srpnja ove godine u Tomislavgradu s još dvojicom braće franjevaca. Ponosnom otcu Ivanu, Dražen je najmlađi sin iza Anđelka, Matka i Ante. Upravo Anđelkova dva sina Ivan i Ante te kći Anđela, umiljatim jedva razumljivim glasićem, uputili su potom pozdrave svome stricu recitacijom s riječima: „Ti si svećenik dovijeka!“ Mladi vjeročitelj iz Vitine Dragan Matić, naglasio je značaj obogaćenja naše župe novim svećenikom u ovo vrijeme materijalizma i opterećenosti prolaznostima, a zapostavljanima duhovnih bogatstava. Pred sam početak mise, brojnom vjernom puku, unatoč velikoj vrućini okupljenom, u doduše improviziranoj hladovini ispred župne crkve, obratio se i župnik fra Velimir Mandić s prikladnim pozdravnim riječima uvoda u veliku svečanost. Podsjetio je na ostale svećenike koje je porodila župa Vitina. To su fra Častimir Majić, koji iza sebe ima 70 godina misništva, a trenutno se nalazi u dalekoj Americi, don Aleksandar Boras s 60 godina misništva, fra Ferdo Majić s 45 godina službe, fra Marko Jurič s 45 – župnik u Klobuku, fra Mladen Vukšić 17 – župnik u Posuškom Gracu.
„U ime Otca i Sina i Duha Svetoga“ – tim znakom križa, fra Dražen je, odjeven u daru velikog zbora – zlatnu misnicu, označio službeni početak zajedničkog misnog slavlja. Ivoni Majić pripala je čast imati prvo čitanje, a tek kolika iznimna Anti Borasu, koji je drugo čitanje otpiva hercegovačkim napjevom. Između toga Marin Alilović izveo je solo psalam „Hvaljen i slavljen dovijeka“. Radosna vijest, evanđelje, također se pjevalo, a za to je bio zaslužan ovaj put mladi fra Ivan Landeka. Poruka evanđelja – „Tko dolazi k meni, neće ogladniti, tko vjeruje u mene, neće ožedniti“, nadahnula je lanjskog mladomisnika fra Matu Logaru na ne predugu, ali savršeno jasnu i nevjerojatno rječitu i puku vrijednu propovid. Fra Mate i fra Dražen, kolege su još iz školskih dana, i po Draženovom mišljenju nitko nije mogao biti prikladniji održati homiliju na ovaj dan od fra Mate. „Iz obilja simbolike koju pruža današnji dan, izdvojio bih značaj da u ovoj godini, koju je sveti otac Benedikt XVI. proglasio godinom svećeništva i to na blagdan Srca Isusova, a upravo je Srce Isusovo zaštitnik crkve u Brljici odakle nam fra Dražen dolazi, Vitina dobiva novog mladomisnika“ – zvučale su otprilike fra Matine riječi. Govorio je i o hrabrosti stupanja u franjevačku službu, o svetom kruhu u kojem nam se Krist daje, kojim nas ima nasititi i otkupiti u vječnost. „Ako se jedno spasi, Kristova smrt i pobjeda nije uzaludna“! Cijeli rad Crkve od samih početaka pokušao je sažeti u jednu rečenicu: „Crkva je ljubila!“
Nakon otpjevane molitve vjernika, uslijedio je prinos darova. Predstavnici nedavno, zahvaljujuću trudu s. Finke, oformljene Frame, predstavnici članova malog zbora, velikog zbora te jedna mlada obitelj (fra Draženova brata Matka), prinili su darove, kruh i vino, kalež, štolu, Bibliju, uz prikladni recital. Pretvorbenim riječima „Ovo je tijelo moje i ovo je krv moja“, fra Dražen je sve pripremio za vrhunac sv. mise a to je sveta pričest.
„Kao što se dlanom ne može prikiti sunce, tako ni mi nismo mogli unatoč vašoj skromnosti prikriti ovaj vaš veliki jubilej 60-godišnjeg svećeništva, naš dragi don Aco!“ – riječi su bile zborovođe Zdenka Vištice u ime cijele župe. Don Aleksandar se sebi uobičajenim zanimljivim i šaljivim rječnikom obratio s riječima zahvale, i zadovoljstva što može svoju „treću dvadesetgodišnjicu“ proslaviti među svojim župljanima, te je ukratko podsjetio na ostale svećenike župe kroz povijest, uz zadršku da ne želi oduzimati vremena slavljeniku fra Draženu, jer ipak „fra Dražen je mladomisnik a ja (don Aco) staromisnik!“ Don Aco je pritom dobio i na dar kalež koji su izradili framaši, a slične darove ostali svećenici rodom iz ove župe također su dobili, no večer prije na uočnici. Napomenimo da je od četvrtka do subote održana trodnevnica ovom velikom župnom događaju koji se čekao punih 17 godina, a ta misna slavlja predvodili su fra Ferdo Majič. fra Marko Jurič, te fra Mladen Vukšić koji je sa sobom poveo i framašice iz Posuškog Graca koji su zajedno s vitinskom Framom sudjelovali na molitvenom bdijenju, a potom i dobroj zabavi u subotu.
Završnu riječ zahvale imali su provincijal fra Ivan Sesar te sami mladomisnik. On je, baš onako kako ga je provincijal opisao – „s malo riječi, ali s puno duha“, zahvalio svima i pozvao ih na molitvu. Nakon mladomisnničkog blagoslova svi su pohitili čestitati fra Draženu na ovom velikom danu i poželjeli uspješnu svećeniku službu.
Slavlje se potom preselilo u restoran „Kod Barića“ u Grudama, gdje su okupljene uzvanike, uz janjetinu, dodatno razveselili, kojom pismom, grupa Oscar. To slavlje bilo je nevažno u odnosu na ono misno i na onu poruku koju je uputio fra Dražen i koja ga je vodila kao geslo, a ona glasi: „Traži mir i za njim idi!“
A. B. Pratrović | LJ::portal