Zanat postolara za kojeg možemo reći da je pred izumiranjem na našim prostorima, rijetko tko cijeni, ali i ne pokazuje se dovoljno zanimanja za ovaj posao. Napravili smo istraživanje u našoj okolici i istražili tko se još bavi navedenim poslom i pružaju li mlade generacije interes za bavljenjem postolarstva.
Tako smo u Ljubuškom razgovarali sa postolarom Antom Grbavcem koji već od devedesetih godina radi ovaj posao u Ljubuškom. Završio je školu za postolara skupa sa još jednim prijateljem i kako kaže, ne sjeća se da je poslije njih itko završio tu školu. Također smo ga upitali, dolazi li tko na usavršavanje, postoji li interes od bilo koga da upozna zanat postolara, međutim kod Ante ne dolazi nitko tko bi želio naučiti ovaj zanat . Ante kaže da ga je za ovaj posao isključivo povukla ljubav prema koži, te je kao malo dijete prije nego što je pošao u školu, pravio futrole od kože, remene i baš se htio baviti sa ovim poslom. Pored talenta, Ante ističe da jednostavno treba znati napraviti cipele. Popravlja torbe, kožne jakne i cipele, odnosno sve što je od kože.
“Ljudi se vraćaju, i više su nego zadovoljni, ja se mogu i prilagoditi cijenama. Dokle god mognem raditi ću ovaj posao”, ističe Ante.
U Čitluku smo posjetili postolara Dragu Martinovića koji nam je ukratko ispričao kako je na jedan neobičan način dobio poziv za ovaj posao.
“Jedne prilike, starija moja susjeda kojoj sam pomagao, zamolila me da joj odnesem sandale na popravak kod majstora. Kada sam čekao da postolar napravi sandale, upitao me tek tako, hoću li dolaziti kod njega da naučim zanat. I pristao sam, sa četrnaest godina počeo sam se baviti poslom postolara”, ispričao nam je Drago.
Kao i Ante istaknuo je da se ne može opisati ovaj posao, već ga jednostavno treba znati raditi.
Na upit, hoće li itko naslijediti njegov posao istaknuo kako se nada da će njegov unuk, koji je već u trećoj godini posjećivao njegovu radnju, učiti posao postolara i naslijediti ga u njegovom radu.
Popravlja sve što je od kože, razne torbe, remene, cipele, jakne i sl. Kazao nam je da ima mušterije iz okolice koji su zadovoljni njegovim radom i vraćaju se već godinama.
“Raditi ću ovaj posao dok god budem mogao. Bilo je i teških vremena, ali nikada nisam odustajao. Kada sam se tek počeo baviti sa ovim poslom, bilo je onih koji nisu vjerovali u moj rad i upravo je to jedan od razloga što nikada nisam odustajao od ovog posla”, istaknuo je Drago.
Mi Media I hum.ba