U nedjelju, 26. srpnja 2009., proslavio je svečanim euharistijskim slavljem u hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu sedamdesetu obljetnicu svećeništva dr. fra Častimir Timothy Majić, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za SAD i Kanadu. Euharistijsko slavlje je predvodio kustos fra Marko Puljić, a pored slavljenika fra Častimira suslavili su župnik fra Jozo Grbeš, gvardijan samostana sv. Ante u Chicagu fra Josip Nenad Galić, vikar samostana fra Ljubo Krasić, i član Kustodije fra Philip Pavich.
U propovijedi fra Marko je govorio o Bogu koji svojom „ispruženom rukom“ hrani svoj narod i poziva ga na međusobno dijeljenje i darivanje. Čovjek je spreman istinski dijeliti i darivati samo onda kada u svemu što ima i što ga okružuje prepozna Božji dar. Darivanje uvijek dvostruko obogaćuje, darivatelja i onoga koji dar prima, jer kako to reče veliki Dostojevski, u nebo s nama ide samo ono što smo drugima darovali. Nekada može izgledati da se nema što podijeliti s drugima, kao što ni apostoli nisu mogli shvatiti da će samo nekoliko kruhova i ribica u dječakovoj košarici, kako to poručuje evanđelje 17. nedjelje kroz godinu, moći nahraniti tisuće gladnih osoba koje su došle slušati Isusovu poruku. Ali, nakon što Isus dječakov dar blagoslovi i podijeli, svima bijaše dosta i ostade još mnogo da se mogne i kasnije dijeliti. Nadovezujući se na ovu misao propovjednik je istaknuo spremnost fra Častimirove pokojne mame Ive koja se, nakon smrti svoga muža Ante, nije protivila da njezin jedini sin postane franjevac i svećenik, nego ga je spremno darovala Bogu i Crkvi. Očito je da, kad se s ljubavlju s drugima dijeli, blagoslov se umnaža u neprocijenjivim količinama, baš kao i dječakov kruh i ribice u Isusovim rukama. Po fra Častimiru, franjevcu i svećeniku, kroz sedamdeset godina svećeništva mnogi su osjetili snagu i ljepotu Božjeg blagoslova. Jesmo li spremni dijeliti i darivati na takav način, retorički je upitao propovjednik, pogotovo kad se radi o poticanju mladih u našim obiteljima da se odlučuju za svećenička i redovnička zvanja.
Župnik fra Jozo, u suradnji s vrijednim župljanima, priredio je banket u čast slavljeniku u župnoj dvorani. Za glazbeni ugođaj pobrinuo se Mario Romanović. Za vrijeme banketa pročitane su brojne čestitke koje su pristigle sa svih strana svijeta, a posebnu pozornost su privukle čestitke koje su uputili provincijal fra Ivan Sesar iz Mostara i Generalni ministar Franjevačkog reda fra José Rodríguez Carballo. Nekoliko govornika su iznijeli svoja sjećanja na život i rad s fra Častimirom. Pogotovo je bilo dojmljivo slušati one koje je fra Častimir hrabrio, kao djecu hrvatskih iseljenika, i poticao da uče hrvatski jezik, povijest i baštinu. Istaknuta je fra Častimirova zauzetost oko organiziranja, prikupljanja i slanja humanitarne pomoći u staru Domovinu za vrijeme Domovinskog rata. Na slavlje su došli i predstavnici hrvatskih župa u kojima je fra Častimir nekada služio.
Na kraju banketa, još uvijek snažnim glasom i biranim riječima, slavljenik je zahvalio Bogu što je dočekao taj dan. Zahvalio je nazočnima koji su došli na euharistijsko slavlje i zajednički objed. Prisjetio se suradnika u novinarskom poslu i na drugim područjima rada, a preselili su se u vječnost, te u šali pozvao sve da dođu na proslavu njegova stotoga rođendana. Kako fra Častimir dobro fizički izgleda, očito je da već mogu planirati svoj dolazak.
Fra Častimir je najstariji član Kustodije i Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je 9. siječnja 1914. u Vitini u Hercegovini od oca Ante i Ive rođene Boras. Na krštenju dobiva ime Ivan. Tada je počeo Prvi svjetski rat koji mu je oca odveo na bojišnicu te u zarobljeništvo u Rusiju. Odamah po povratku iz Rusije godine 1923. umire mu otac, a mali Ivan sa zakašnjenjem polazi u pučku školu u Vitini i završava je 1927. Nakon toga, polazi u srednju školu na Široki Brijeg i kao vrlo nadaren i sposoban đak, uspješno je završava godine 1936. U međuvremenu, ušao je u novicijat na Humcu kod Ljubuškoga 1933. i dobio ime fra Častimir. Nakon godine novicijata, studira filozofiju i teologiju u Mostaru. Svečane zavjete položio je 4. srpnja 1937. godine u Mostaru, a za svećenika ga je zaredio mostarski biskup fra Alojzije Mišić 4. lipnja 1939, u vrijeme kada započinje Drugi svjetski rat. Od devetorice tadašnjih mladomisnika još su živa dvojica, fra Častimir i fra Zoran Ostojić. Za vrijeme Drugog svjetskog rata uprava Provincije ga šalje na studij germanistike u Freiburg, u Njemačku. Iz germanistike postiže doktorat godine 1946. Potom je upisao drugi doktorat iz opće teologije i završio ga godine 1951., također u Freiburgu. Te iste godine odlazi u SAD i pridružuje se franjevcima Kustodije sv. Obitelji koji su na sjevernoameričkom kontinentu pastoralno djelovali već od početka 20. stoljeća.
Fra Častimir je pastoralno djelovao u hrvatskim župama u St. Louisu, New Yorku i Milwakeeju. Pored pastoralnog rada bio je u nekoliko navrata urednik tjednika Danica, koji je izlazio u Chicagu. Također je u više navarata uređivao Hrvatski katolički kalendar i Hrvatski katolički glasnik, izdanja hrvatskih franjevaca.
U Kustodiji je obnašao službu kustosa, gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu i kustodijskog savjetnika. Član je Hrvatske akademije Amerike. Bio je dugogodišnji predsjednik Saveza hrvatskih svećenika SAD-a i Kanade i urednik njihova tadašnjeg glasila Vinculum Caritatis. Bio je član Izvršnog vijeća katoličke konferencije za etničke probleme Amerike sa sjedištem u Washingtonu, D. C.
Fra Častimir je bio osnivač ili član raznih domoljubnih društava među iseljenicima, koja su radila na okupljanju hrvatskih iseljenika i očuvanju nade u ponovnu uspostavu slobodne Hrvatske. Za domoljubni rad odlikovan je od prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, odličjem Red Hrvatskog Pletera 27. svibnja 1997. koje mu je uručio tadašnji hrvatske generalni konzul u Chicagu, Domagoj Šola, 20. rujna 2000. prigodom euharistijskog slavlja u samostanu sv. Ante u Chicagu.
Iako je već dobro zakoračio u devedest i šestu godinu života, fra Častimir još uvijek redovito piše Sjećanja o šezdeset i šestorici hercegovačkih franjevaca koje su komunisti ubili 1945. godine, a njegove priloge, koji se rado čitaju, redovito objavljuju Naša Ognjišta iz Tomislavgrada i Hrvatski franjevački Vjesnik iz Chicaga.
fra Ljubo Krasić, fra Josip Nenad Galić, fra Marko Puljić, fra Častimir Majić, fra Jozo Grbeš i fra Philip Pavich
