U Tomislavgradu od travnja ove godine pri Kulturno – informativnome centru djeluje Škola crtanja i slikanja koju pohađa četrdesetak polaznika različite dobne skupine, od petogodišnjaka do onih odrasle dobi. Njihova voditeljica je mlada akademska likovna umjetnica, prof. Iva Bradvica iz Ljubuškog, po majci podrijetlom Duvanjka.
Molit ću Vas da nam se pobliže predstavite.
– Rođena sam u Ljubuškome. Studij slikarstva završila sam u Širokome Brijegu u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka. U Tomislavgradu mi se se otvorila prilika za poslom. Počela sam raditi u prosvjeti kao nastavnica likovne kulture u Osnovnoj školi Stjepana Radića u Prisoju. Ovo mi je domaći kraj budući da je moja mama rođena u Ćavarovu Stanu.
Jeste li već ranije radili u prosvjeti i kako je došlo do otvaranja Škole crtanja i slikanja u Tomislavgradu?
– Po završetku studija radila sam kao zamjena na mjestu prof. likovne kulture u Ljubuškome. U Tomislavgradu sam već 3. školsku godinu. Nako nekoga vremena provednoga ovdje, javila mi se potreba da pametnije iskoristim slobodno vrijeme, tim više što je kultura pala na niske grane, pa sam došla na ideju da otvorim Školu crtanja i slikanja i tako je krenulo.
Članica ste Međunarodne likovne kolonije Čičak. Bili ste uspješna i nagrađivana studentica.
– Od Federalnoga ministarstva obrazovanja kao studentica primila sam drugu nagradu slikarstva. Dugo sam bila i stipendist toga ministarstva. Sudjelovala sam u brojnim humanitarnim kolonijama uglavnom kao članica Međunarodne likovne kolonije Čičak. Ta je Udruga osnovana u Zadru. Okuplja studente iz Dalmacije, Hercegovine, odnosno širokobriješke Akademije. Ranije smo se svake godine družili na kolonijama u Pagu, Blidinju u Hercegovini gdje smo radili skupne izložbe, a danas smo u tome manje aktivni, budući da je svatko zauzet obvezama u svojim sredinama.
Što osobno najradije crtate i slikate i koji smjer slikarstva zastupate?
– Vjerujem u klasično slikarstvo iako se na tome uvijek treba raditi, bez obzira na stečeno znanje. Sada u likovnoj umjetnosti vladaju trendovi koji su na neki način isprazni i robotizirani, sve više je uključena tehnika. Nemam protiv tehnike ništa, ali u slikarstvu se to odražava na nedostatak duha i rukopisa tako da ostanu samo ideje koje su zanimljive određeni period. Bavim se, dakle, klasičnim slikanjem, u biti crtački sam tip slikara, tako da mi je crtež najdraži. Što se tiče motiva, oni su uvijek odvojeni. To će svaki umjetnik reći za publiku. Drugačiji su motivi koje radimo za sebe i oni su sve rjeđi.
Zbog čega?
– Obično kažem da nemam vremena, ali nije tako. Zapravo, treba vremena da bi na površinu izišlo ono što se u nutrini umjetnika „kuha“.
Kako je osmišljen program škole?
– Škola traje već 6 tjedana, od početka travnja i plan je da završi s krajem nastavne godine, odnosno polovicom lipnja, to je ukupno desetak tjedana. Prolazimo kroz osnove crtanja i slikanja. Do sada smo se najviše bazirali na crtanje. Najprije želimo vidjeti čije oko i ruka su razvijeni. Mogu reći da su neki polaznici priličito napredovali, žele učiti i uz njihov talent i volju nastalo je dosta uspješnih radova. Prešli smo polovicu programa. Motivi su tipično školski, kao što smo imali na Akademiji, samo što je to sada „zbijeno“ u desetak tjedana. Prvo smo radili mrtvu prirodu gdje se vidi rukopis svakoga pojedinca, onda smo krenuli crtati portrete ljudskoga lika, sada idemo lagano na slikarske tehnike – prvo suhi pastel. Motivi su krajobraz i ljudski lik u pokretu gdje smo obrađivali teme plesa, a sljedeće nam je slikanje klasičnim slikarskim likovnim tehnikama – akrilom ili uljanim bojama. Kada sve završimo u ljetno vrijeme organizirat ćemo skupnu izložbu tako da svi mogu doći vidjeti što se radilo. Moram reći, ima jako talentiranih polaznika. Iznenadili su me neki od najmlađih, to je čisti talent, čak ih ne treba puno usmjeravati da bi postigli rezultate. Ima ih koji su se i dosad bavili slikanjem, drago mi je što su rekli da su dosta naučili a i da slušaju kritiku.
I polaznici ove škole imaju lijepe riječi za svoju profesoricu. Svi s kojima smo ovom prigodom razgovarali, više su nego zahvalni za ideju o otvaranju škole crtanja i slikanja u Tomislavgradu gdje kako kažu dolaze rado jer je to za njih dva sata opuštanja. Svjesni su da im profesorica pomaže da njihovi talenti ne ostanu neiskorišteni. U suprotnome, to bi bila prava šteta! Stoga su joj osobito zahvalni.
Preporučujemo da pogledate i galeriju fotografija u kojoj možete približiti ovu priču iz lijepe stvaralačke škole našega grada.
Zora Stanić, RTG | tomislavcity.com