Da se može napraviti ponovno zaboravljena proslava dokazali su veljačani proslavivši blagdan Sv. Ilije Gromovnika na sami blagdan 20.07.2013. U 20.30 sati na mjesnom igralištu u Koćuši počela je 1. smotra folklora s nazivom dani Sv. Ilije Gromovnika Veljaci.
Proslava je počela svečanim defileom društava iz Hercegovine i Hrvatske, a koji su se tijekom večeri pobrinuli da svojim interpretacijama pjesme, plesa i sviranja narodnih glazbala ostave trajni pečat ovoj proslavi. Nastupili su: gangaši HKUD-a “Sv. Ante” Humac, HKUD “Vašarovići”, HKUD “Studenčica” Studenci, HKUD “Sv. Marko” Klobuk, HKUD “Svi sveti” Jare, KUD “Vrgorska krajina” Vrgorac (RH), KUD “Seljačka sloga” Šljivoševci (RH), pjevačka skupina “Bećari s Neretve”, Tomislav Kovač – Strukić, Željko Keža, povijesna postrojba Mijata Tomića, domaćin HKUD “Veljaci”, a da bude “Sve pod liver” pobrinuo se gost večeri Ine Tadić. U skolopu programa izvučene su bogate tombole, također, u najavi programa, voditeljica Bjanka Medić je čitala tekst našeg mještanina prof. Damira Mišetića kojeg prenosimo u cjelosti.
{xtypo_rounded2}Dragi prijatelji!
Dragi gosti!
Dobro nam došli u starodrevni vlastelinski, gospodski posjed Veljake.
Već i ime, samo po sebi enigma, otkriva također drevnost i važnost ovoga kraja i ove župe još u prvom tisućljeću poslije Krista.
Ljepota prirode, bogat biljni i životinjski svijet, mnogobrojni izvori vode kao i naša rijeka Mlade i vodopad Koćuša, u spoju sa žarkim hercegovačkim suncem i blizinom Jadrana, ovaj kraj čine jedinstvenim i prepoznatljivim, ali i idealnim za život čovjeka. Kad stupimo na ovo sveto tlo, na um nam padaju one biblijske riječi: „On hrani nebeske ptice koje ne trebaju sijati ni žeti, polja resi predivnim bojama, odjećom ljepšom od Salomonove.“
Dok obilježavamo blagdan našeg nebeskog zaštitnika sv.Ilije Tišbijca, starozavjetnog proroka iz vremena IX. stoljeća prije Krista , moramo se prisjetiti tog velikog sveca čije ime već govori „Jahve je moj Bog“, moramo se prisjetiti njegove vjernosti vjeri i predaji otaca i protivljenja bezboštvu i idolopoklonstvu koje je zadesilo Sjeverno Kraljevstvo ili Kraljevstvo Izrael.
Moramo se prisjetiti i svoje obveze prema tako velikom zaštitniku koji bijaše podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. I zbilja, Ilija nije umro, a po Predaji će se vratiti i boriti se skupa s Henohom protiv antikrista.
Dok peče ovaj naš srpanjski hercegovački zvizdan, u vrijeme ovih prlija kako ih naš puk naziva, dok suha zemlja gori i stenje pod teretom žege, dok vrelo kamenje puca, kadšto nam se pričini da začujemo našeg Iliju da nas poziva, dok kroči brdom Karmel, da ostanemo vjerni svojoj pradjedovskoj vjeri, svojim običajima, ali i nekoć toliko poznatom hercegovačkom poštenju.
Na ovoj svetoj zemlji koja je bogata poviješću kao malo koji drugi kraj, nemamo pravo šutjeti. Budemo li mi šutjeli, kamenje će progovoriti.
U svojem djelu „O upravljanju carstvom (lat. De administrando imperio)“ spominje nas bizantski car-povjesničar Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću. „Humačka ploča“ nedvojbeno se može nazvati i „Veljačkom“. U 11. stoljeću Krsmir ili Uskrsmir i žena mu Pavica dali su sazidati crkvu sv.Mihovila, najvjerojatnije uz naše Mlade, a oltarna ploča sadrži jedan od najstarijih, ili možda najstariji spomenik pismenosti Hrvatskog naroda. Potom nas spominju u Ljetopisu popa Dukljanina u 12.stoljeću.
U 14.stoljeću nas kralj Stipan Dabiša, kralj Srbije, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih krajeva, Zapadnih strana, Usore, Soli i Podrinja daruje svojoj kćeri Stani kao kraljevsko gospodsko selo u Humskoj zemlji.
Poradi toga : Konstantin, Uskrsmir i Pavica, Dabiša i Stana i svjedoci mu knez Pavao Radenović, Priboje Mastanović, vojvoda Sandalj, vojvoda Hrvoje, knez Mladen Staničić i ostali, ne daju nam šutjeti.
Obvezuje nas crkva sv.Ilije na Mladima koju zlosilnici porušiše, a zvono ubaciše u rijeku. I ona malena kapelica na kojoj su se krštavali naraštaji katolika ovog kraja, a i mnogobrojne mlade koje su radije odabrale smrt u vodi, nego pregaziti svoju čast.
Ovoliko povijesti, ovoliko prisjećanja, ovoliko velikih i poznatih ljudi-jesmo li se ikada upitali: pa gdje to mi živimo?!
Ali svi oni koji su željeli uništiti naš narod, naše običaje i vjeru, uspjeli su mnogo toga predati zaboravu u nadi da nećemo znati tko smo, odakle smo i kamo idemo! Očito im to nije pošlo za rukom!
Ne zaboravimo, nisu ova blaga samo naša: jedan dobar dio Zapadne Hercegovine, ali i šire, u Veljacima bi trebao otkriti jedan dio sebe. Župa bi Veljačka trebala biti ponosom Zapadne Hercegovine.
Nadamo se da će ova proslava, kao i mnoge druge koje će uslijediti, pripomoći da se skine prašina stoljeća i prašina zaborava s našeg kulturnog blaga i da možemo s ponosom svijetu kazivati o našoj rodnoj grudi, o našim Veljacima.
Prof. Damir Mišetić{/xtypo_rounded2}
Organizatori proslave MZ Veljaci, Udruga “Slap Koćuša”, HKUD “Veljaci”, kao i prijatelji mještani koji su dali svoj doprinos proslavi zahvaljuju pokroviteljima proslave Županiji zapadnohercegovačkoj, Općinskom vijeću Ljubuški. Sponzorima:
VT Commerce Ljubuški, Unitrade doo Ljubuški, CMT Fenix, Poljo centar Matić, CentraCommerce Ljubuški, Sušiona pršuta “Bura” Vodice-Vojnići, Salon obuće “Twist”, Boutique “Eldorado”, HT Eronet, Žaljezarija “Lozo” Vitina, Sportska kladionica Williams, Drava International Osijek, Frizerski salon “Franjo Bebek”, Trgomat Sarajevo (Ivica Matić), Poljoljekarna “Rosić”, Caffe”Vododpad Koćuša” Jokan Džajić-Mišić, Discont Planinić, Ivan Bradvica-Jure.
kocusa.info