U nedjelju smo slavili na Ljubuškim Grobovima na Orugici Križni put i svetu Misu, po već ustaljenom rasporedu i običaju u našoj župi Izbično. Ovdje je, naime, red svake zadnje nedjelje u srpnju i već običaj da se slavi i čini Križni put na ovom brdu i da se slavi sveta Misa u kapelici kod posljenje XIV. postaje Križnoga puta.
Najavljeno i posebno hodočašće biciklista, i to onih brdskih “teretnih” – monbyke. Također je najavljena i vremenska nepogoda visokih temperatura. Kako je što najavljeno i planirano, hvala Bogu, tako je i ostvareno. Slavili smo Križni put i svetu Misu, blagoslovili bicikla i hodočasnike, temperatura je bila previsoka i prije početka, kako kazuje slika, ali sve je bilo u naj i naj redu. Čak je bilo i malo povjetarca, ali i dovoljno vode što su je Puškanovići donijeli i prije samoga početka, a da ne govorimo kasnije uz zakusku.
Naglašavao sam smisao molitve i pokore, po današnjoj poruci svete Mise i današnjim misnim čitanjima i dostojanstvo u sudjelovanju u vjerskim obredima. To je bila posebna radost vidjeti upravo dostojanstvo vjerničkoga držanja, muka i tišine. Cvrčcima i vrapcima, odnosno sjenicama i pokoj žuni nismo mogli ništa reći, ali nemamo ni što zamjeriti, hvala Bogu, ni sudionicima ovoga hodočasničkoga sudjelovanja u slavljenju svete Mise i Križnoga puta danas na Orugici, odnosno na Ljubuškim Grobovima. Ponajprije hvala Bogu na svemu i za sve, a dakako i onda organizatorima “biciklijade” i cijele zakuske. Iznenadio nas je broj biciklista na ovoj visini i na ovom terenu. Njih je bilo sedamdesetak, što zorno kazuju fotografije, ali i spomen knjiga koju sam uručio svim biciklistima. Došli su biciklima iz Ljubuškoga, a među prvima Saša Tomić, pa iz Uzarića, Mostara, Izbična, Britvica, te na posljetku tu su i vrijedni članovi i organizatori biciklističkoga kluba iz Širokoga. Neki su stigli iz svatova ili sa koncerta jutros, ne u sitne sate, već prije samoga polaska, a opet su izdržali sve i na ovoj vrućini.
Zanimljivost su i dvije žene na biciklima, jedna cijela obitelj, ali i mali Niko sa svega 7 (sedam) godina. Biciklom gore i nazad iz Širokoga za njegovu dob je, ipak, fenomen. Niki sve čestitke i želje za veliko biciklističko i životno sutra. Njima svima neka je hvala. Veliko hvala i čestitke idu i Puškanovića cijeloj obitelji na trudu i žrtvi, kao i na pripremi ovoga slavlja, te hvala mojim pomoćnicima koji su mi zdušno bili pri ruci, uostalom kao i u sličnim prilikama, kada to god zatreba.
frafranjomabic.info