Prošlo je nešto više od godine dana otkada su na vrgoračkom Novom groblju otkrili masovnu grobnicu iz Drugog svjetskog rata, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci moje sestre koja je tu strijeljana. Želim, dok sam živa, dostojanstveno je pokopati, no izgleda da to neću doživjeti jer svi šute o tome – obratila nam se kroz suze Roza Šiljeg (85) iz Lisica
pokraj Ljubuškoga.
Prema riječima ove starice, njena sestra Stana Dodig nalazila se među skupinom od četrdesetak osoba koje su partizani krajem siječnja 1945. godine, nakon završetka akcije “Bura“, odveli iz ljubuškog zatvora i ubili kod Vrgorca.
– Prolazili su partizani iz Ljubuškoga prema Vrgorcu sa skupinom ljudi, a među njima bilo je nekoliko osoba koje je Stana poznavala, a kada su došli do kuće, rekli su da će uzeti kola i konje te da ona ide s njima kako bi ih poslije vratila kući. No, nikada se poslije nije vratila. Sigurno je vidjela što su napravili s tim zarobljenicima, pa su i nju ubili, iako je bila trudna – tužnim glasom govori ova baka. Vrijeme leti, godine prolaze, no bol i tuga ostaju.
– Što možeš, s kim sam mogla provesti mladost i starost, toga više nema. Oteli su mi jedinu sestru s kojom sam mogla život proživjeti. Teško mi je o tome pričati, iako je prošlo toliko godina. To je rana koja još nije zacijelila. Neka im Bog oprosti. Sada samo želim da je u miru pokopam – kaže baka Roza.
‘Nitko o tom zločinu dugo nije smio govoriti’
Dugo je godina ovaj zločin bio tabu-tema i među rodbinom stradalih.
– Sjećam se jedanput da je moj pokojni muž Jakiša kazao kako su mu partizani ubili trudnu sestru ispod Vrgorca i odmah je to doznala milicija u Ljubuškom. Sutradan je na vrata pokucao milicioner i kazao kako su ga poslali da mu uzme pasoš, a ako se bude protivio da će ići u zatvor. Nitko o tome nije smio govoriti. Mi smo već u podmaklim godinama, no naši će tražiti od hrvatskih vlasti da se ta grobnica istraži, kako bi smo mogli našu Stanu prenijeti materi i ćaći u grobnicu – kaže Zora Nižić (83), zaova ubijene Stane.
Podsjetimo, početkom kolovoza 2012. godine, prilikom izvođenja nekih radova na Novom groblju, komunalci su pronašli ljudske kosti, a stariji mještani odmah su posumnjali da se radi o posmrtnim ostacima ljudi iz ljubuškog zatvora.
Neki od njih taj prizor su i gledali izdaleka dok su čuvali ovce, međutim zbog straha su šutjeli desetljećima. Prema riječima rodbine stradalih, godinu dana od otkrića ove masovne grobnice malo se toga promijenilo, niti se što poduzima da bi se stanje promijenilo, zbog toga su i ogorčeni na institucije. Kažu, grobnica i dalje stoji otvorena, a divlje zvijeri i psi lutalice šetaju po njoj. Vjeko Grbavac, voditelj “Čistoće“, čiji su radnici pronašli ovu grobnicu, otkrio nam je jedan dio posmrtnih ostataka prenesen u mrtvačnicu.
– Koliko znam, nakon otkrića došli su patolozi i nešto gledali. Jedan dio kostiju prenijeli smo u mrtvačnicu, dok je drugi dio ostao u groblju. Tada je rečeno da više nema novca za daljnja iskapanja i tako to sve sada stoji – kazao je Grbavac.
Fra Miljenko Stojić: Potomci žrtava više ne žele šutjeti
Nekoliko godina prije ovoga otkrića uz cestu Vrgorac-Kotezi otkrivena je jedna grobnica, zahvaljujući sjećanju Mande Erceg, u kojoj su pronađeni ostaci tijela fra Maksimilijana Jurčića, ujaka gospodarskog stratega prof. dr. Ljube Jurčića, i petero civila. Sada mnogi sumnjaju da i među ovih četrdesetak ubijenih osoba s područja Čitluka, Međugorja i Ljubuškog ima i franjevaca. Voditelj Vicepostulature u Širokom Brijegu fra Miljenko Stojić, koja brine o pitanju pobijenih hercegovačkih franjevaca tijekom Drugog svjetskog rata, smatra da se u ovom slučaju otvoreno opstruiraju istraga i iskapanje.
– Ovo što se događa s masovnom grobnicom na Novom groblju u Vrgorcu zapravo je preslik odnosa današnje neokomunističke vlasti prema hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti. Njih nije nimalo brige za one suze koje je prouzročila zločinačka komunistička ruka, jer se time ruši iskrivljena slika što su je njihovi prethodnici stvarali desetljećima. Međutim, potomci žrtava ne žele šutke prijeći preko svega.
Do sada su šutjeli jer su mislili da će hrvatska država postupiti po zakonu koji bi trebao vrijediti za sve. Koliko sam upoznat, uskoro se namjeravaju otvorenim pismom obratiti hrvatskim vlastima i javnosti.
Naravno da ih u tome podupirem, jer ubojstvo jednoga čovjeka je previše, a kamoli ubojstvo njih četrdesetak, među kojima je bilo i trudnica. Nadajmo se da će uskoro pronaći dostojno posljednje počivalište, kao što su ga pronašli fra Maksimilijan Jurčić i još petorica njih koji su dovedeni iz ljubuške tamnice, te u Vrgorcu strijeljani na jednomu drugomu mjestu, a mi smo ih prije nekoliko godina otkopali i dostojno pokopali – riječi su fra Miljenka Stojića.
Državni odvjetnik Jasprica: Obavili smo očevid na mjestu pronalaska ostataka ljudskih kostiju
Rodbina stradalih zamjera DORH-a da u ovom slučaju nije odradio svoj posao. Međutim, županijski državni odvjetnik Damir Jasprica to opovrgava.
“Nakon pronalaska masovne grobnice kod Vrgorca, Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku provelo je izvide radi utvrđivanja okolnosti stradavanja više nepoznatih osoba početkom 1945. godine na toj lokaciji. Obavili smo očevid na mjestu pronalaska ostataka ljudskih kostiju te razgovore s osobama na koje se upućivalo da imaju saznanja o tome. Prikupljeni podaci nisu dali osnove da bi se prema određenim živim osobama poduzeo kazneni progon.
Navodimo i da je Zakonom o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, a prema međunarodnom humanitarnom pravu, načelima i pravilima o postupanju s mrtvima, međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, regulirano istraživanje, uređenje i dostojno održavanje grobova žrtava tog vremena, te premještanje i dostojno zbrinjavanje posmrtnih ostataka koje je u nadležnosti Ministarstva branitelja“, stoji u priopćenju koje u vezi s ovim slučajem potpisuje županijski državni odvjetnik Damir Jasprica.
Mate Primorac | Slobodna Dalmacija