U sklopu tradicionalne kulturne manifestacije Dani Matice hrvatske u Brotnju, u petak su Matica hrvatska Čitluk, Hrvatska kulturna zaklada i Hrvatsko slovo u čitlučkom Hotelu Brotnjo zajednički organizirali predstavljanje Zbornika o fra Lucijan Kordiću. U toj izuzetno vrijednoj pod naslovom „Fra Lucijan Kordić – hrvatski književnik, franjevac, svećenik,
emigrant“ objavljeno je 26 znanstvenih radova, referata i predavanja održanih na 8. „Neretvanskim književnim, znanstvenim i kulturnim susretima“ posvećenim fra Lucijanu Kordiću, koji su od 9 su od 27. do 29 rujna prošle godine održani u Neumu, Metkovići, Pločama, Opuzenu Grljevićimai Čitluku.
Uz to, u Zborniku je tiskan i izbor lirskih zapisa iz fra Lucijanove zbirke „Krateri i gejziri“ te kronološko izvješće s 8. Neretvanskih susreta.
Tom prigodom posjetiteljima su Zbornik predstavili: fra Šimun Šito Ćorić, fra Ante Marić, Stjepan Šešelj, fra Miljenko Mića Stojić, Ljubo Krmek i Andrija Stojić, a svojim nastupom u glazbenom dijelu programa taj će kulturni događaj uveličati učenici Osnovne glazbene škole Brotnjo iz Čitluka.
Govoreći o fra Lucijanovu pjesništvu, fra Šimun Šito Ćorić je dao naglasak na tematiku i utjecaje na fra Lucijana, odnosno na njegov stil pisanja poezije te u svezi s tim istaknuo:
– Glavni elementi Lucijanove poezije idu nekako u četiri smjera. Jedan je prognanstvo, ne samo njegovo nego svakog čovjeka, što jeo je, zapravo, kozmopolitska orijentacija fra Lucijana Kordića. Naravno da je on kao hrvatski čovjek koji je prognan i jedna ostao živ, vidio i druge a ne samo sebe. Na prvom mjestu vidimo da je njegova orijentacija san o povratku. Naime, kad netko ne može doći kući, posebice kad nakon 46 godina dođe svom domu, onda je to spasenje. San o povratku zapravo je bio njegov san o spasenju. ‘Spasit ću se ako se vratim, inače ću propasti vani’ – elementi su kakvima je on to opisivao. na trećem mjestu dobar prostor u njegovoj poeziji zauzima pisanje i doživljaj prirode. Prirodu je doživljavao kao nešto kao nešto kad čovjek napravi sigurne stvari , ali ništa tako kao što Gospodin napravi i brda i proljeća i ljeta, cvjetove i sve drugo. Zadahnulo ga je ono što je on još kao dijete vidio u svojim Grljevićima , na Širokom Brijegu kao gimnazijalac, što je inače doživljavao po svijetu, na ovom planetu jer je stizao na sve strane i ljepote ovoga svijeta. Na četvrtom mjestu je njegova religioznost. Kroz njegovu poeziju, čak i gdje se ne spominje Bog, križ, dakle religiozna leksika, prodirala je ta njegova orijentacija prema Bogu, prema transcendentalnom i prema dobroti. On je uvijek bibliju citirao : ‘Gdje je ljubav i prijateljstvo ondje je Bog, gdje je dobrota ondje je Bog’. On je uvijek govorio da ako se u njegovoj pjesmi ne spominje Bog ili Gospa da je to religiozna poezija. Dakle njegova je poezija isprepletena s te četiri strane. – rekao je fra Šimun Šito Ćorić.
O vrijednosti samog Zborniku hrvatski književnik Stjepan Šešelj tom prilikom je kazao :
– Zbornik o fra Lucijanu kordiću djelo je sudionika Neretvanskog prošlogodišnjeg simpozija o fra Lucijanu. To su uistinu dragocjeni radovi koji govore o značaju Lucijana Kordića u hrvatskoj književnosti, ali i o njegovu kulturnom, svećeničkom i emigrantskom životu te skrbi oku jer on pokazivao za hrvatski narod dok je bio u emigraciji jer punih 45 godina on nije mogao doći doma, ali i nakon što je došao u Hrvatsku i Hercegovinu. Iako je ovdje bio bio veoma kratko, to je značajno razdoblje. Mi smo u nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici un zagrebu priredili izložbu o Ziralu kojemu je on bio jedan od pokretača – rekao je S. Šešelj.
Dok su drugi govorili o svojim uspomenama i doživljajima s fra Lucijanom Kordiće, pjesnik fra Miljenko Mića Stojić ga nije osobno poznavao ali je čitao njegova djela i sam Zbornik, uspio na doista na lijep i jezgrovit način rasvijetliti, ne samo fra Lucijanov lik i djelo, ono vrijeme u kojem je on to radio, zbog čega je završio u tuđini i kako je sve to uspio nadvladati. Te na kraju dao i književnu ocjenu cjelokupnog fra Lucijanova rada:
– Kao što su i drugi reklo, on je našao svoje mjesto u hrvatskoj književnosti koje će trajno ostati. Po njemu je i jedna nagrada dobila svoje ime. To je „Nagrada za hrvatske pisce iz iseljeništva“- rekao je fra Mića i dodao :
– Bilo bi dobro da ta nagrada što prije prestane, a to znači da se svi ti pisci vrate ovamo pa neka im se onda dodjeljuju i druge nagrade, a onda ćemo fra Lucijanovim imenom nazvati neku drugu nagradu da budemo na istom – rekao je fra Miljenko Mića Stojić.
Mile PAVLOVIĆ | brotnjo.info