Javni i politički život u Hrvatskoj uvelike podsjeća na Hrvatsku pod mađarskom, talijanskom i jugoslavenskom čizmom. Svaki čin vladajućih garnitura kao da je inspiriran politikom nekadašnjih kolonizatora prema ovoj zemlji.
Gotovo svi najveći mediji promiču politiku jednoumlja vladajuće ideologije, hrvatskog gospodarstvo u rukama je stranaca ili odnarođenih jugofila, zakoni i represivni aparat u službi su neutraliziranja „primitivnih domorodaca“. Hrvatski jezik, običaji, tradicija i povijest svakodnevno se ponižavaju i obezvređuju, promiče se svjetonazorski strana kultura, a jugofilna manjina ima zadatak nekadašnjih kolonijalnih milicija u discipliniranju divljeg i nekulturnog većinskog domorodačkog stanovništva. Ni batina više nije strano tijelo hrvatskom javnom životu, kao što su nekada jugoslavenski žandari batinali hrvatske seljake tako danas represivni aparat vlasti batina vukovarske branitelje.
Živimo u vremenu verbalnog delikta u kojem vrijedi zakon jačeg, zakon onoga koji je na vlasti. Kako drugačije protumačiti prijedlog DORH-a za kažnjavanjem Joea Šimunića nego jednostranim tumačenjem zakona od strane kolonizatorskog represivnog aparata. Ukratko, DORH kaže kako je pozdrav ZA DOM SPREMI pozdrav iz vremena NDH te samim time podliježe kaznenom progonu. U ovom članku neću raščlanjivati povijesnu dimenziju pozdrava ZA DOM već samo činjenice oko Šimunićeva skandiranja. Joe Šimunić je na maksimirskom stadionu, vidljivo je to iz objavljenih video snimki, skandirao dva pozdrava. Prvi je U boj, U boj, na što mu je publika uzvratila Za narod svoj. Drugi pozdrav bio je Za dom na što je publika gromoglasno skandirala Spremni. Prema vodećim kolonizatorskim perima okupljenim oko režimskih medija ustaški pozdrav iz vremena NDH, koji se Šimuniću stavlja na teret, glasi Za dom spremni!
Joe Šimunić niti jednom u svom nastupu na Maksimiru nije izustio puni poklič Za dom spremni već samo Za dom što nikako, čak ni prema kolonizatorskim pravilnicima i uzusima, ne može biti krimen, jer Šimunić nikako nije mogao znati što će publika odvratiti. U obrazloženju DORH-a stoji kako je Šimunić poticao publiku na nerede i iskazivanje rasne netrpeljivosti. Što je pravna akrobacija bez bilo kakvog temelja. Prema logici i pravu ispada kako su poduzete mjere DORH-a ustvari preventivno djelovanje prema publici i pokušaj discipliniranja publike preko izrečene kazne Šimuniću. Ustvari, publika, odnosno gledatelji, i njihovo skandiranje Šimuniću najveći su trn u oku kolonizatorskim nomenklaturama.
Maksimirski događaj zbio se samo nekoliko dana nakon vukovarske epopeje vlade koja ju je potpuno razobličila pred narodom kao antinarodnu nomenklaturu. Kada režimska pera u masovnim medijima nisu uspjela primiriti primitivne domorodce na scenu je stupilo kolonizatorsko zakonodavstvo i represivni aparat pokazujući domorodcima kako bunt ima svoje posljedice te kako pravo i pravda vrijede u opsegu i obimu u kojem to oni odrede.
Manjina, pokazala je to povijest, nikada nije uspijevala u nedogled vladati većinom. Oslobađanja, pokazala je to i naša nedavna povijest, odvijala su se u potocima krvi. Međutim, naš jedini put, zbog odgovornosti prema državi i narodu, mora biti izborni proces. Prije svega zbog duga prema tisućama onih koji su hrvatsku zamišljali kao uređenu državu vladavine prava i demokracije, a u svojoj borbi za tu i takvu državu žrtvovali su najviše što su mogli, vlastiti život.
Željko Primorac | hrsvijet.net