U organizaciji Župnog ureda Čerin, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Matice hrvatske Čitluk i Južnog ogranka Društva hrvatskih književnika, preksinoć je u Čerinu održana veličanstvena književna manifestacija „Susreti pod hrastom“
, koja je ove godine u cijelosti posvećena obilježavanju stote obljetnice rođenja istaknutog hrvatskog književnika fra Janka Bubala.
U nazočnosti brojnih župljana i ljubitelja pisane riječi, tom je prigodom o životnom putu, liku i književnom stvaralaštvu pok. fra Janka Bubala nadahnuto su govorili: čerinski župnik fra Dario Dodig, prof. dr. Šimun Musa, književnik Krešimir Šego, književnik fra Miljenko Mića Stojić i dr. fra Ivan Dugandžić, a svojim nastupom u glazbenom dijelu programa taj kulturni događaj uveličala je čerinska Frama.
Na početku te manifestacije čerinski župnik fra Dario Dodig nazočnima je ukratko opisao fra Jankov život te nabrojao župe u kojima je službovao i duhovno djelovao. Kazao je kako su ga partizani pritvorili u Ljubuškom i u istrazi ostao dva mjeseca te tri puta izvođen na strijeljanje. Teško narušena zdravlja odlazi za župnog pomoćnika na Čerin gdje boravi 31 godinu. Od 1981. godine odlazi u Franjevački samostan na Humcu gdje je preminuo 1997. godine i pokopan na novom groblju.
Fra Dario je rekao kako je fra Janko bio vrstan pjesnik koji je već kao bogoslov svoje radove objavljivao u brojnim vjerskim časopisima.
– Nakon šutnje i teških ratnih događanja i komunističkih progona, počeo je opet pisati u vjerskom tisku. Objavio je osam zbirki pjesama. Njegovim pjesničkim darom mnogi su fascinirani – od akademika do književnih kritičara . Bio je prvi hrvatski svećenik primljen u Društvo hrvatskih književnika 2. travnja 1987. godine. Odrednice njegova pjesništva odlikuju se misaonosti i bogatstvom pjesničkih slika. Posebno je bio vezan za međugorska ukazanja, više od deset godina bio je ispovjednik, a objavio je dvije knjige o fenomenu Međugorja : Tisuću susreta s Gospom u Međugorju i Međugorje blagoslovljena zemlja, koje su prevedene na mnoge svjetske jezike, u više izdanja i velikoj nakladi. Osobito je vrijedna njegova autobiografska knjiga „Apokaliptični dani“ – u sjeni zablude iz 1992. godine, u kojoj je opisao vlastito progonstvo i sudbinu brojnih franjevaca koji su 1945. godine uhićeni i pobijeni – kazao je čerinski župnik fra Dario Dodig i dodao kako je ovogodišnji Susret posvećen fra Janku Bubalu iz razloga što je 31 godinu proveo na Čerinu gdje je i napisao većinu svojih pisanih djela.
„Proročki pjev fra Janka Bubala“
Svoj nadahnuti govor o fra Jankovu pjesništvu prof. dr. Šimun Musa naslovio je „Proročki pjev fra Janka Bubala“, u kojem je, uz ostalo istaknuo:
– Bubalo je doista pokazao samosvojan postupak i originalno pjesničko ostvarenje Njegova sloboda i umijeće oblikovanja, vlastitost mišljenja i osjećanja nisu proistek ni jedne ideologije, nego izraz njegova bića u totalitetu. To je skladan glas mudrosti, ljepote i vjere što zri pjesmom. Bubalo je uvijek osoban i osobit. Njegove su riječi izvorne, jednostavne, ali u sintagmi, u kontekstu stiha i pjesme, one su čarobne i neponovljive. To je leksik zavičaja, ali i rječnik što ga daje opća i posebno odabrana literatura, jezik različita izvorišta, a opet skladan i kao stvoren za pjesmu. Ta svježa riječ otpor je svakoj frazi, jezičnoj okoštalosti, uboštvu duha i intelektualnoj rutini, svakoj tipiziranosti i knjiškosti – kazao je dr. Musa i svoj govor zaključio riječima :
– Bubalova riječ efektno evocira pojam i sliku, sugerira predodžbe i neslućene ishode. On je pravi graditelj što proročkom riječju gradi nove svjetove ljepote sastavljene iz raznovrsnih prizora, univerzalnih istina oblikovanih stvaralačkom snagom darovita pojedinca. U kolijevci njegova zavičaja pohranjena je ta moć; još iz njegova djetinjstva potječe neugasiva žeđ za ljepotom i istinom; u rodnoj su zemlji korijeni njegove vjere, izvorni znakovi pjesme i proroštva – kazao je sveučilišni prof. dr. Šimun Musa.
Književnik Šego: „Loše završavaju oni koje zlo vodi, a dobro oni koji dobro izabiru“
Govoreći o fra Jankovu književnom stvaralaštvu,književnik Krešimir Šego posebno se osvrnuo na njegovu autobiografsku knjigu „Apokaliptični dani“ te uz ostalo :
– Knjiga uspomena „Apokaliptični dani“ nastala je, kako se iz nekih naznaka dade zaključiti, uglavnom od 1980. do 1990. godine i posvećena je „Braći svojoj, poklanoj, dok su šipci cvali a bilo je proljeće tisućudevetsto četrdeset pete“… Fra Jankovo sjećanje, kroz cijelu se knjigu to dobro vidi, u trenucima njezina nastajanja bilo je izuzetno svježe i neprevarljivo – imena, nadnevci, mjesta kao da su dnevnički zapisivani, a ne nakon desetljeća rekonstruirani. I ne samo to. On, koliko mu uvjeti dopuštaju, doduše u natuknicama, prati i kasnije sudbine onih s kojima se, pogotovu nakon 1045. Susreo s dobrim ili lošim iskustvom iz tih susreta, ne naglašavajući ali ukazujući na onu nit koju je sam čovjek izabrao za vodilju u svome životu : loše završavaju oni koje zlo vodi, a dobro oni koji dobro izabiru pa makar i ne mogli birati istaknu je književnik Šego.
Fra Mića Stojić: „Četrnaest pobijenih hercegovačkih fratara kao 14 postaja puta križa“
Potom je književnik fra Miljenko Mića Stojić, također, govorio o fra Jankovoj knjizi „Apokaliptični dani“, ali strane mučeništva, pri čemu je naglasio:
– U ovoj knjizi svakako treba zamijetiti njezinu posvetu : „Braći svojoj, poklanoj, dok su šipci cvali a bilo je proljeće tisućudevetsto četrdeset pete“. Pa onda nabraja njihova imena poredana danom rođenja. Sve završava riječima: „Tada preostali:Brat Janko“. I kada je dovršio čitavu knjigu, onda mu se čini još mnogo toga ostalo neizgovoreno te se nada da će netko od mlađih izdanaka iz tih krvavih vremena nastaviti rasvjetljavati ih. I zapade, evo, to nas, iako, ni mi nismo tako mladi. Plod je to potpune nebrige država s obje strane granice da naprave ono što spada na njih. Dapače, one to na sve načine priječe. Nije ih briga ne samo za one koje fra Janko spominje, nego i za stotine tisuća njih. Fra Janko, pak, iako se sjeća svih, poimenično spominje 14 pobijenih hercegovačkih franjevaca… Njih 14, kao 14 postaja puta križa. A ova knjiga je kao njihovo uskrsnuće jer su oni zaista u njoj uskrsnuli. Saznali smo mnoge pojedinosti kojih nema na drugim stranama. Hvala Bogu da ih se fra Janko tako živo i tako pomnjivo sjeća nakon dugih desetljeća u kojima nikada nije znao je li i dalje slijedeći na redu. Jer, nečovječni komunizam bio je u svom punom cvatu – rekao je uz ostalo fra Miljenko Mića Stojić.
Fra Jankova knjiga: „Tisuću susreta s Gospom u Međugorju“
Osvježavajući uspomene na fra janka Bubala s kojim je proveo osam godina na Humcu, dr. fra Ivan Dugandžić je kazao kako od početka međugorskih događanja fra Jano sve promatrao i na kraju odlučio napisati knjigu „Tisuću susretu s Gospom u Međugorju“, u kojoj o svojim iskustvima govori vidjelica Vicka.
– Izabrao je Vicku jer je bila najstarija, najgovorljivija i najhrabrija reći ono što je sama doživljavala i osjećala da treba reći bez straha. Fra Janko je bio nevjerojatno savjestan i vrlo bogobojazan čovjek, fratar i svećenik što se vidi i po njegovu pristupu ovom poslu koji je sebi zadao… Iako je od početka svjestan delikatnosti svoga zadatka, fra Janko je smatrao da je bitno zabilježiti događaje i činjenice pa zato pristupa tom svom poslu. Pogotovo prvih sedam dana on je sve u razgovoru s Vickom do u detalje istražio kako, gdje i što se dogodilo. To je jedina knjiga koja ima na takav način zabilježene događaje tih prvih sedam dana. On dalje kroz knjigu razvija različite treme, bavi se posebno pojedinim pojavama vezanim za ukazanja itd. Na kraju tih dugih razgovora koje je on uobličio u knjigu, fra Janko je u rukopisu zapisao i ovo : „Za vjerodostojnost svega međusobnog razgovora sadržanog od 6. do 202. stranice ovog rukopisa, a konačno ovako uobličenog koncem rujna 1984. godine, svojom savješću i svojim potpisom svjedoče : fra Janko Bubalo i Vicka Ivanković. Bijakovići 12. 10. 1984. godine“… Fra Janko posebno naglašava da je ta knjiga plod njegova vlastitog i Vickina iskustva zbog čega je i nastala, da on ne želi nikome ništa nametnuti, da on ostaje posve otvoren sudu Crkve o tim događajima, ali se potrudio i napisao nešto što će ostati nezaobilazno za svakoga tko se ikada bude ozbiljno bavio fenomenom Međugorja – rekao je na kraju dr. fra Ivan Dugandžić.
Mile Pavlović | Brotnjo.info