Hrvatski nacionalni interesi

Ovih je dana bilo zanimljivo u zemlji humskoj. Udarna je vijest mjeseca kako su hrvatski ministri bojkotirali rad izvršne vlasti Federacije BiH.

Zašto?

Zato što nisu mogli ukrasti koliko su htjeli. E sad je to, brate, pitanje nacionalnog interesa.

Nakon što su nadglasani oko nacrta dokumenta kojim se previđa promjena trase autoceste na koridoru 5c na području Hercegovine, najavili su kako neće više sudjelovati u radu Vlade Federacije BiH. Iako su političari iz HDZ BiH ovaj slučaj u javnosti željeli prezentirati po nacionalnom ključu tvrdeći kako takva ruta šteti Hrvatima u BiH, kasnije se pokazalo kako njihovi motivi i nisu bili toliko uzvišeni.

Političari su, naime, iz gore spomenute partije po povoljnim cijenama kupovali zemljišta po Hercegovini, gdje je trebao biti koridor, te su ih namjeravali prodati po znatno višim cijenama. No, kad se odlučilo da trasa neće prolaziti dogovorenim putovima, uslijedio je do sad nepamćeni protest hrvatskih ministara.

Bošnjački su političari iz Sarajeva sigurno na neki način zaobiđeni u transakcijama pa su digli frku, ali to nema veze s činjenicom da su se „naši“ pokušali opariti. Državni je vrh dotične prozvao za čisti kriminal i naši su vrli predstavnici odmah našli uvrijeđenima te udarili o ugroženosti hrvatskog nacionalnog interesa. O kojem to nacionalnom interesu govorimo?

Ne bih se baš složio kako je nacionalni interes hrvatskog naroda pokrivanje leđa HDZ-ovoj vrhušci i zataškavanje njihovih kriminalnih (zlo)djela. Čisto sumnjam da nam je također prioritet prikrivanje nepismenih FABUS-ovaca u našoj političkoj nomenklaturi. HDZ-ova je vrhuška 1992. ubila pokojnog generala Blaža Kraljevića. Za taj gnjusni čin nitko još nije odgovarao. Štoviše… Hercegovačka mladež veliča njegova ubojicu i čovjeka bolesnog uma – Mladena Naletilića Tutu. Sve pod pokroviteljstvom Hrvatske demokratske stranke.

Kad god nešto izbije, kukamo o neravnopravnom položaju i bezobraznim velikim Bošnjacima koji nas, male i siromašne Hrvate, tlače i kradu nam igračke. Krivce tražimo u pogrešnim ljudima. U BiH nitko ne mrzi Hrvate. Takvu su nam priču servirali naši dragi političari. U nezavidnom smo položaju zahvaljujući političkom vrhu iz Zagreba i HDZ-u te njihovoj politici podjele BiH i osnivanjem tzv. Herceg Bosne.

Zanimljivo mi je kako se Hrvatima u BiH stalno još od 1991. kao glavni problem, krucijalno „be or not to be“, gura nacionalno jedinstvo. Pokazalo se, međutim, da ono nije bilo povezano sa stvarno ugroženim Hrvatima nego kao politička malverzacija za održavanje HDZ-a na vlasti, najprije hrvatskog onda i onoga u BiH. Zašto nam uopće nacionalno i partijsko jedinstvo mora biti „dogma“? Uzmimo ovo za primjer… Prema službenoj statistici, Hrvati u BiH imaju 18 registriranih stranaka, ali nećemo se zavaravati: sve se one vrte oko iste osi – HDZ BiH, koji je, naravno, poslušan svojom zagrebačkom „šefu“. Uzmimo samo na primjer najvećeg konkurenta HDZ BiH… HDZ 1990 se nije uopće odvojila od „starog“ HDZ-a. Nit su promijenili ime nit su promijenili kriminalni način djelovanja. Devedesetka nije, dakle, pročistila naslijeđe, niti se odrekla pogubne politike, niti ponudila drugi prijedlog uređenja BiH i u njemu pitanja Hrvata – bez obzira na političku cijenu.

Zašto je onih 8% hrvatskih stanovnika u Bosni i Hercegovini u banani? Zato što hrvatske stranke nisu jedinstvene: svaka, a ima ih osamnaest, pokušava doći do „svog“ dijela financijskog kolača. I sve su podložne HDZ-u.

Zato što su hrvatski političari kukavice i beskičmenjaci. Naši su političari uvijek prisutni, ali nikad ni za što odgovorni: uvijek je netko drugi kriv. Prodali bi svoju rođenu obitelj u roblje za bolju plaću. Mislim da bi za nekretnine u Sarajevu, progovorili i novokomponiranim bosanskim jezikom te se, učeći gramatiku i prakticirajući nove riječi, čak osunetili. Nesložni su, nedosljedni i oportuni. Uostalom, pogledajte samo tko nas to predstavlja: sve će vam biti jasno.

Zato što nemamo neovisan i snažan medij koji će proklamirati i podupirati interese običnog naroda kao ni intelektualnih autoriteta koji će kritizirati nesposobne političare. Žalosna je činjenica kako su primitivni, polupismeni i nevjerojatno bezobrazni hrvatski političari uspjeli u Bosni i Hercegovini politizirati gotovo sve te ušutkati kritički govor.

Potrebno je što prije smijeniti sadašnju političku kliku sastavljenu od nesposobnih ljudi sumnjive prošlosti. Treba nam nova snaga. Trebaju nam novi ljudi.

Ako ništa drugo, ljudi s tanjim dosjeom i završenom bar srednjom školom.