Prijateljice iz OŠ Marka Marulića svakog četvrtka na kavi

Lijepo ih je vidjeti. Odmah na prvi pogled vidi se i osjeti da je riječ o prijateljstvu, povjerenju, druženju i u skladu s tim opuštenom i ugodnom “ćakulanju”. Mnogi u Ljubuškom ih poznaju i kad ih vide u kafiću, znaju da je to dan kada se druže učiteljice. Traje to već pet godina, sedam učiteljica iz OŠ Marka Marulića sastaju se svaki tjedan: Cela Jurčić, Ana Grbavac, Milka Pehar, Anica Bagarić, Ljilja Herceg, Dragica Hrstić, Josipa Šuvak i povremeno Ljubica Medić.

Cela, Ana, Milka i Ljubica su u mirovini, a ostale rade. Sastaju se četvrtkom, dok traje nastava poslijepodne, a tijekom školskog raspusta u jutarnjim satima. Dogodi se da ponekad netko iz opravdanih razloga, točnije zbog “više sile” ne može doći. Uz kavicu povede se i teče spontani prijateljski razgovor o različitim temama. Škola se ne može izbjeći, a razgovara se i o obitelji, djeci, kupovini, cijenama, mirovinama, standradu…, o svakodnevnim društvenim događajima…

– Tako smo na neki način još uvijek u tijeku i vezi sa školom, oni za nas koje smo u mirovini imaju zanimljivih tema. Prisjetimo se rada u školi, kolega, djece, ali razgovaramo i o mnogim drugim stvarima. – kaže Ana Grbavac.

– Odemo nekad i na večeru, idemo zajedno u posjete kod drugih kolega iz škole u različitim prigodama, kada su obiteljska slavlja, veselja ali i žalovanja – dodaje Cela Jurčić.

– Meni ovo puno znači, po četiri mjeseca nisam tu i onda im u vrijeme kad su one na kavi šaljem poruke, da im kava bude “u tek”. I jedva čekam da dođem, drago mi je kad idem ovamo i s uzbuđenjem čekam prvi sastanak. I moja unuka iz Zagreba kad je ovdje rado ide sa mnom i onda priča u Zagrebu o bakinim “frendicama” – govori Milka Pehar, koja tijekom godine ode kod kćeri u London i sina u Zagreb. Kada dođe u Ljubuški “frendicama” obvezno donese darove.

Kada idu zajedno u neki posjet ili negdje malo dalje, vozi ih Ljilja. Nekad mora voziti dvije “ture”.

– Ovo je za mene druženje s prijateljima i opuštanje, znamo se mi naći i u kući, stanu, ali ovdje nam je ugodnije – kaže Ljilja Herceg. U planu im je otići na večeru u Etno selo u Međugorje i to će uskoro napraviti.

Pitali smo kako jača strana gleda na druženja?

– Moj suprug je uvijek volio izaći, a nikad mu nije smetalo da i ja izađem – kaže Anica.

– Drago im je da se družimo, da se nismo izolirali, ali to ne znači da žele da nas se na neko vrijeme oslobode – kroz smijeh govore uglas. Druženje u prosjeku traje sat i pol, a onda se razmile po gradu i obave neke kućne i obiteljske poslove. Kada jedna od učiteljica odlazi u mirovinu, pravilo je da joj svatko od prijateljica kupi neki dar, a ona časti sve večerom.