Dok je škole bit će i sela!

Školska zvona napokon su zazvonila ovaj tjedan i u osnovnim školama ZHŽ-a. Svi učenici, a posebno oni najmanji, prvašići, zasigurno će dugo pamtiti prvi dan kada su sjeli u školsku klupu. Osnovna škola “Tin Ujević” Vitina pored područnih škola u Klobuku, Grabu, Veljacima, Šipovači, Vojnićima i Grljevićima, svoju područnu školu ima i u Dolama. Povod našeg posjeta bio je prvenstveno zbog broja učenika koji pohađaju ovu školu.

Prednosti i nedostaci

Naime, školu u Dolama pohađa samo dvoje učenika, Josip Jurić i Lucija Rašić. Njih dvoje zajedno sa svojom učiteljicom Janjom Ćutuk, svakodnevno prolaze svoj nastavni plan i program. Učiteljica Ćutuk kaže kako ovako mali broj učenika ima svoje prednosti i nedostatke. “U svakom slučaju prednost je to što se na ovaj način kvalitetnije može odrađivati nastava i više se vremena može posvetiti učenicima. Nedostatak je to što se njih dvoje nemaju s kim drugim igrati”, kazala je učiteljica Ćutuk. Isto tako kazala nam je kako su Josip i Lucija, došli s izuzetnim znanjem kako čitanja, tako i pisanja. Šestogodišnji Josip u početku nije baš bio raspoložen za priču s nama, ali ipak nam je kasnije kazao kako mu je najdraži predmet likovni, a isto tako je rekla i sedmogodišnja Lucija. Njih dvoje jednom tjedno odlaze na sate engleskog u područnu školu u Vojniće.

Vrijednost radova

Ni ovako mali broj učenika u područnoj školi, nije bio razlog da se ona ne renovira. Tako su prošle godine sredstvima koje je osigurao načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić, promijenjeni otvori i uređen pod, a vrijednost radova je bila 66.000 maraka. U selu ima djece, ali je problem u tome što većina roditelja djecu voze u školu u Ljubuški ili pak u Hrvatsku. Iako je bilo riječi o tome da se ovo dvoje učenika prebaci u područnu školu u Vojniće, gdje ima 26 učenika, za sada će ipak ići u školu u Dolama.
Od starijih seljana doznali smo kako je nekada sve vrvjelo od vriske djece, a danas je pravo iznenađenje vidjeti dijete sa školskom torbom na ramenima. “Malo tko od mladih ljudi želi živjeti na selu, svi bježe u grad. Zato djece ovdje i nema. Žalosno što je stanje takvo, ali nadamo se da neće zatvoriti školu, onda bi tek znali kako sve ide krivim putem”, pričaju nam mještani.