Svetom misom na Čerigaju svečano zatvorena 800.godišnjica franjevaca

S jasnom sviješću o zajedničkoj povijesti i sadašnjim nezaobilaznim upućenostima jednih na druge, Jubilarnu godinu započeli smo zajedničkim hodočasničkim susretom s braćom iz Provincije Bosne Srebrene, u Srebrenici 1. listopada 2008., a svečano zatvaranje bilo je danas, u srijedu, 7. listopada 2009. na Širokom Brijegu i Čerigaju. Po već prije dogovorenom program susreta okupljanje fratara iz obje provincije bilo je u 10 sati u samostanu na Širokom Brijegu. Nakon kratkog susreta i okrjepe u 10, 30 svi su fratri zajedno autobusima krenuli na Čerigaj. Euharistijsko slavlje započelo je u 11 sati na, za ovu prigodu pripremljenom oltaru između crkve i stare fratarske kuće, što je se moglo napraviti zbog lijepog, vedrog i toplog vremena.

Prije samog početka mise, sve je nazočne, fratre i okupljene vjernike, pozdravio fra Miljenko Šteko, pročelnik Odbora za proslavu 800. obljetnice Reda, ukratko sažimajući trogodišnju pripremu proslave na razini Reda, te zajedničke događaje u provincijama BiH i Hrvatske. Zatim je svima dobrodošlicu na Čerigaj, „mjesto nade, života i stvaranja povijesti“, izrazio fra Branimir Musa, gvardijan. Potom se kao domaćin obratio i provincijal fra Ivan Sesar: „Zatvarajući godinu velikog franjevačkog jubileja, promatrajući povijest naših provincija, s radošću i ponosom danas možemo reći da imamo slavnu povijest za sjećanje i pripovijedanje. Svjesni povijesne baštine i svog franjevačkog poslanja u ovoj zemlji , ovim činom bratskog druženja izražavamo da smo zajedničkim snagama i Božjom milošću spremni preuzeti, sa svom odlučnošću, izazov graditelja velike povijesti…“

Nakon pozdrava svetu misu je započeo fra Lovro Gavran, bosanski provincijal. S njim u koncelebraciji, uz našeg provincijala, bili su zadarski i splitski provincijal, fra Josip Sopta i fra Željko Tolić, te još oko 140 svećenika. A sveukupan broj fratara, s bogoslovima, novacima i postulantima, bijaše preko dvije stotine. U prigodnoj homiliji fra Lovro je izrazio radost zbog susreta sestrinskih provincija koje stoljećima čuvaju i žive vjeru u BiH. Ali je, također, upozorio da nismo čuvari i evangelizatori samo ovog našeg ozemlja, u kojem smo ponikli i na kojem živimo, nego smo pozvani i poslani u cijeli svijet, i tamo gdje je kršćanstvo već na umoru, na zapadu, kao i tamo gdje je potrebno prvo navještanje, u Aziji i Africi.

Na svetoj misi pjevali su i svirali naši bogoslovi, te uistinu uveličali i uljepšali liturgiju. U asistenciji su bili bogoslovi obiju provincija. Za ovu prigodu napravljen je i poseban liturgijski vodič. Na kraju misnog slavlja, kao zahvalu za osam stoljeća Reda i cijelu Jubilarnu godinu u kojoj smo razmišljali o svojim izvorima i ostvarivanju franjevačkog ideala u našem vremenu i prostoru, otpjevan je Tebe Boga hvalimo, te je podijeljen svečani blagoslov svetoga Franje.

Uslijedio je povratak na Brijeg, gdje se u crkvi molio Srednji čas pjevajući psalme. Nakon završetka srednjeg časa, te zajedničkog fotografiranja, upriličena je zakuska i druženje uz pjesmu u samostanskoj blagovaonici te u klaustru.

Dan svečanog zatvaranja Jubilarne godine prošao je uistinu u franjevačkom, vedrom i bratskom raspoloženju.

 

 

Čerigaj, malo selo u širokobriješkoj općini i župi, ima veliku povijesnu važnost za Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja BDM. Naime, nakon „odcipljenja“ od Bosne, 1844. g., fratri su se najprije skrasili na Čerigaju. Nakon što su Turci po najezdi srušili zadnje franjevačke samostane u Hercegovini, u Konjicu samostan sv. Ivana 1524. g., te u Mostaru samostan sv. Ante i u Ljubuškom samostan sv. Katarine 1563. g., Hercegovina ostaje bez svoje slobode, bez svojih jedinih pastira, fratara. Stoljećima su fratri krišom dolazili u ovu jadnu i ispaćenu zemlju, te po grobljima, zabitima i proplancima ove zemlje dijelili duhovnu utjehu preostalom porobljenom puku. Tek su po nekom mjestu imali svoje stalno boravište. Jedno od takvih postade i Čerigaj. Prije Čerigaja fratri su bili u Pribinovićima i Dobrkovićima, a onda je hrabri fra Jako Kraljević, koji je umro 1809., sagradio fratarsku kuću na Čerigaju. Tu je svoje poslanice pisao fra Rafo Barišić, tu je fra Anđeo Kraljević fratrima preveo sadržaj fermana sultana Abdul Medžida, kojim se dopušta gradnja samostana i crkve na Širokom Brijegu, tu su fratri najprije došli kad su s papinim dopuštenjem imali papir za gradnju samostana i crkve u Hercegovini.

Novu kuću je pred sami dolazak fratara iz Kreševa počeo graditi fra Nikola Kordić. Trebala je za prvi „uzgojni“ zavod i novicijat. U njoj je fra Petar Bakula 1846. bio meštar novaka.
O stotoj obljetnici „odcipljenja“ od matične provincije Bosne Srebrene, tadašnji provincijal fra Leo Petrović, 16. svibnja 1944. imao je sjednicu uprave Provincije, na kojoj su nazočili i seniori Zajednice, sjećajući se početaka života ove zajednice. Tom prigodom fra Leo je ostavio zapisano: „Čerigaj, ta naša Porcijunkula, ta naša kolijevka, treba biti onim mjestom koje će nas uvijek podsjećati na naše početke.“
Nova kuća, posvećena spomenu dvanaestorice apostola, obnovljena je 1984., o 140. obljetnici dolaska u Hercegovinu. Prošle godine počela je obnova i starije kuće. Iz njih su se “rodile” sve ostale fratarske kuće i crkve po Hercegovini.