Njegova umjetnost oplemenjuje nas i danas

Poznat pod nadimkom Hamlet, uvaženi bh. slikar Hamo Ibrulj, rođen u Ljubuškom 1946., preminuo je prije točno godinu dana u Zagrebu, gdje je i pokopan na groblju Markovo polje u Sesvetama. Prepoznatljiv po motivima svoje Hercegovine, konja, šipaka, ljudi…, Hamo je, gdje god se pojavio on ili njegova slika, širio dobrohotnost i dobroćudnost, veselje i zaljubljenost u život.

Sjećanje na Hamu itekako je živo, jer čovjeka kakav je bio on vrijedi se sjećati i još uvijek mnogo iz tog sjećanja učiti jer, kako je jednom kazao likovni kritičar Ivan Vukoja, Hamina ljudska i slikarska veličina nije bila samo u tome što je bio dobar čovjek i sjajan slikar, nego u tome što je i sve nas koji smo poznavali i voljeli njegovo slikarstvo činio boljim ljudima.

Intelektualac i boem

Slikar Marin Topić, Ibruljev prijatelj i kolega, sa sjetom kaže: ”Otišao je Hamo, otišao je Vlado, Toni…”
”Hamo Ibrulj je bio legenda, kao i Vlado Puljić, Toni Pehar… Bili su to pravi intelektualci, ljudi starog kova, boemi…, a takvih je sve manje, i to ne samo u Mostaru, gdje je kultura praktički izumrla, nego na prostorima cijele bivše Jugoslavije. Sada dolazi nova generacija umjetnika. Nema više tako kompletnih umjetnika, pravih intelektualaca i gospode. Ova nova generacija nema slobodu boema”, kaže Topić. A upravo ta sloboda boema i odlike pravih umjetnika krasile su legende kakve su bile i Ibrulj i Puljić i Pehar, a svi su otišli iznenada, do posljednjeg daha predani umjetnosti.

”Hamo Ibrulj je bio intelektualac u pravom smislu te riječi i veliki umjetnik. Teško će ga itko naslijediti. Daj Bože da neki mlađi umjetnik novije generacije bude novi Hamo, novi Vlado, novi Toni… Sjećanje na njih je itekako živo. Dok god živimo mi, sjećat ćemo se našeg Hame, Vlade, Tonija…, naših legendi”, kaže Topić. I kipar i predsjednik Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH Florijan Mićković kaže da vrijeme ne može izbrisati sjećanje na Ibrulja.
”Za mog dugogodišnjeg prijatelja me vežu trajna sjećanja. On je uvijek tu. Sad sam u svom ateljeu u Međugorju, a tu imam dvije Hamine slike – jedna su konji, a druga portret. Godinama smo zajedno izlagali. Živio je život do posljednjeg daha, nikad ne odustajući i ne usporavajući”, kaže Mićković.

Uvijek jednostavan

I zaista, Hamo Ibrulj, iako diplomirao u Zagrebu a specijalizirao u Parizu i izlagao po cijelom svijetu, bio je aktivan godinama i u koloniji u Počitelju, na izložbama DHLU-a FBiH, u Bijači, na likovnoj koloniji ”SPES i likovni umjetnici za Hrvatsku bez mina”. Kao i sve koji su ga susretali i poznavali, Hamo je i na ljude iz SPES-a ostavio dubok dojam te su na vijest o njegovoj smrti osnovali Facebook grupu ”In memoriam Hamo Ibrulj”. Ibrulj će ostati upamćen i po svojoj jednostavnosti – gdje god da je izlagao, u kojoj god galeriji, oživjela je njegova Hercegovina, konji, šipci… A izlagao je po cijelom svijetu i najprestižnijim galerijama: Metropolitan Museumu u New Yorku, SAD-u, diljem Europe, u Africi, Japanu. Prvu samostalnu izložbu imao je 1970. Izlagao je na više od 100 samostalnih i skupnih izložbi kako u Hrvatskoj i BiH, tako i diljem Europe i svijeta. Bio je član International Association of Art UNESCO-a. Slike mu se nalaze u kolekcijama diljem svijeta, pa tako i u Metropolitan Museumu u New Yorku. Dobitnik je mnogih vrijednih nagrada i povelja za slikarstvo. Zahvaljujući njemu i njegovim djelima, Hercegovinu i njezinu ljepotu je vidio cijeli svijet, a slike su i u stalnim postavima prestižnih galerija. ”I zato, dragi Hamo, ma gdje bio, hvala na svemu što si učinio za sve nas, za Mostar i Hercegovinu, za sva mjesta i ljude koje su u neprekidnoj potrazi i potrebi za ljepotom oplemenio svojim životom i svojom umjetnošću”, kazao je Ivan Vukoja na Haminoj mostarskoj posthumnoj izložbi otvorenoj u travnju u Kosači u organizaciji Galerije ”Carlo”. Za postati boljim čovjekom ne morate se sjetiti godišnjice njegove smrti – dovoljno je pogledati njegovo djelo i sjetiti se Umjetnika i Čovjeka Hame Ibrulja. Sjećamo ga se s ponosom.