Čovjek je čovjeku – rodijak

Dugo povijesno iskustvo govori da nakon sedam bogatih, dolazi sedam gladnih godina. Bahati se zapadnjaci u sitim godinama rugaju onima što očekuju gladne godine uzdajući se u rodijake. A kada ih nevolja snađe, kada se državna kasa isprazni, a gladni pokucaju na državna vrata, oni se obraćaju narodu govoreći mu da svatko mora naći svoga, da svaki siromašak mora potražiti pomoć bogatog rođaka i preživjeti.

Jadno ti je čeljade koje nema svoga, reče mi sa širokim osmijehom na licu baba Iva kad sam joj dao stotinu eura, što joj je poslao sestrić Mate iz Švicarske. Inače, baka Iva živi sama, bez mirovine i bilo kakvih socijalnih primanja, živi od donacija svojih rođaka i poznanika.

Kada sam prije nekoliko godina u HTV-ovoj Latinici o temi rodijaštva ispričao sličnu priču, doživio sam napade globalista i modernista koji su tvrdili da je rodijačka solidarnost arhaičan i zastarjeli oblik međuljudskih odnosa, tipičan za primitivne zajednice poput Hercegovaca.

Međuljudski odnosi

A međuljudski odnosi u modernom društvu, tvrdili su, trebaju se temeljiti na državnoj regulativi koja će svakom pojedincu omogućiti da živi dostojanstveno, bez pomoći rodijaka. Aktualnu ekonomsku krizu doživljavam traumatično, sa strahom za osobnu i budućnost djece, ali mi je u jednu drago što je dokazala da se bez rodijaka, poznanika, prijatelja, dakle bez drugog, ne može preživjeti. Evo, političari i ekonomisti diljem svijeta kukaju i savjetuju da se kriza može lakše preživjeti uz solidarnost.

Država mora biti solidarna s drugom državom, crkva s vjernicima, bogatiji sa siromašnijima, rodijak s rodijacima… Nisu Hercegovci bili prvi zagovornici teorije o rodijaštvu kao socijalnoj kategoriji. To je bio modus vivendi Židova, a potom svih ugroženih naroda, poput Albanaca, Hrvata, Baska, Kurda…

Dugo povijesno iskustvo govori da nakon sedam bogatih, dolazi sedam gladnih godina. Bahati se zapadnjaci u sitim godinama rugaju onima što očekuju gladne godine uzdajući se u rodijake. A kada ih nevolja snađe, kada se državna kasa isprazni, a gladni pokucaju na državna vrata, oni se obraćaju narodu govoreći mu da svatko mora naći svoga, da svaki siromašak mora potražiti pomoć bogatog rođaka i preživjeti.

Ali kako, kad je država razmazila ljude, podučila ih da im ne trebaju rođaci i prijatelji, jer tu je ona, moćna i savršena koja svakom daje što mu treba. Zbog toga na zapadu brat brata ne poznaje, a prijatelj traje koliko i interes. A ekonomska nam kriza kazuje da je na duge pruge najučinkovitije investirati u rodijake, prijatelje, poznanike… dakle, u ljude. Ma koliko pričali da je novac Bog. Ili baš zbog toga.

Piše: Petar Miloš, Slobodna Dalmacija