Doktor Vedran Ćorić nedavno je promovirao svoj priručnik “Transplantacija torakalnih organa”. Priručnik se preporučuje liječnicima i svom medicinskom osoblju. Ujedno je bio i povod za razgovor s ovim vrsnim stručnjakom. „Puno je bilo Božića i odmora kada su me dizali, danas to rade mlađi. Danas sam napredovao i mogu mirnije obavljati poslove, baveći se najviše organizacijom“, govori dr. Ćorić u razgovoru za Večernji list.
Upravo ste promovirali priručnik “Transplantacija torakalnih organa”. Izgleda mi jednostavna i kratka. Koliko Vam je vremena trebalo daje uradite?
Devet mjeseci od začeća do rođenja, sedam godina do polaska u školu, osnovna pa srednja škola, pa fakultet, specijalizacije i godine iskustva te na kraju još nekoliko mjeseci. “Do jednostavnosti se teško dolazi”, rekao je Andrić. A drago mi je što vam se pogledom na nju čini kako je svatko mogao napisati takvo što. To mije i bio cilj.
Komu će ona najviše koristiti?
Knjiga pokušava svim liječnicima približiti postupak transplantacije organa, posebice srca i pluća. Tako primjerice na koji se način dolazi do organa, kako prepoznati davaoce, kako napraviti tehničku proceduru da ostane zdrav organ, procjenu prihvatljivosti te kako se pravilno komunicira s Europlantom i sl. Mislim da će dobro doći i liječnicima i studentima.
Kad će biti obavljena prva transplantacija u BiH?
To ovisi o puno stvari. Prva stvar je kako treba osigurati cijeli tim liječnika. Operacije na otvorenom srcu su se ovdje u Mostaru počele raditi tek prije godinu dana. A raspon između prve operacije na otvorenom srcu i presađivanje organa u Zagrebu je trajao 30 godina. Međutim, u to vrijeme nije bili interneta i inače ovakvih komunikacija. Koliko će trajati to je teško sada reći.
Znači li to 2040. godine?
Nadam se da neće. To ne ovisi samo o kirurgiji, tu je još puno elemenata. Što se tiče kirurga već ih ima, primjerice Hasanagić, vrlo iskusan stručnjak koji bi ujutro mogao napraviti presađivanje kao i u Zagrebu. Međutim, tu je potrebno puno više od stručnih osoba.
Često ste držali srce u ruci. Kakav je to osjećaj?
Mogao bih i ja sada nadahnuto govoriti na razne pjesničke načine ali, najiskrenije rečeno, to je za mene jednostavno posao kao i svaki drugi. Poštivati život i pravila kako treba raditi je sve o čemu razmišljam.
Eurotransplant sustav. BiH nije u tomu?
Često to miješaju s međunarodnom razmjenom, koju i Bosna i Hercegovina vrši. Vi možete sada donirati srce u Italiju i oni ovamo. Kada ste uvezani u Eurotransplant, imate veći broj ljudi i lakše je naći identične organe, to su praktični razlozi. To košta puno. Primjerice, odlazak skupine stručnjaka, obavljanje posle, povratak i sve to zrakoplovom. Pa cijela organizacija koja prati donore i primatelje; skupo ali ima velike koristi. Kada imate veliku populaciju bolesnika, možda se pojavi organ koji se može upotrijebiti ali nemate spremnog primatelja. Recimo dobio je virozu ili taj trenutak nije spreman ili je nedostupan, daleko od telefona. U roku od sat vremena treba organ iskoristiti. Mora se na listi naći i odgovarajuća osoba koja će za odgovarajuće vrijeme biti spremna preuzeti organ. Tko je najspremniji uzima ga, da bi sljedeće srce iz zemlje primatelja ide u zemlju iz koje je donirano; prebijaju se. Recimo za bubrege to nije bitno. Oni mogu čekati tri dana, bitno je da budu što tipizacijski približniji. Za srce nije bitno, važna je samo krvna grupa
Jeste li sigurni da ćete Božić provesti u krugu obitelji. Možda Vas pozovu na presađivanje srca?
Puno je bilo Božića i odmora kada su me dizali, danas to rade mlađi. Danas sam napredovao i mogu mirnije obavljati poslove, baveći se najviše organizacijom. Nekada sam devedeset posto obavljao sam. Donosio srce, presađivao, bavio se njegom bolesnika i sve drugo.