Na dobro Vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo

Badnja večer je u svakoj obitelji značila radost, obilježavala je dolazak Božića, dok se danas gleda što će se bolje kupiti za jelo. Bila je velika neimaština, ali su srca ljudi bila vesela i znala su proslaviti Božić, priča nam Mladen Akmadža, inače voditelj HKUD-a Sv. Ante s Humca.

Poklon jabuka
Badnja večer je bila doček Božića, imala je svoju posebnu draž. Običaj je bio da domaćin sjedi u kući pored ognjišta, gdje bi bilo stavljeno malo slame. Nakon toga bi tri člana obitelji unosili badnjake, odnosno komade drveta od hrastovine. Kako bi članovi obitelji ulazili, tako bi govorili “hvaljen Isus i Marija, na dobro vam došla Badnja večer”. Domaćin i ostali ukućani bi odgovorili “i s vama Bog da zajedno”, nakon čeka bi bili posuti sa šakom kukuruza, što je označavalo blagoslov. Unošenje badnjaka simboliziralo je dolazak tri kralja u Betlehem. Nakon toga bi se ti badnjaci naložili, ukućani bi se molili i čekali polazak na misu polnoćku. Djeci bi se podijelila poneka suha smokva ili kocka šećera, ostalih slatkiša ili sokova nije bilo.

– Nakon mise polnoćke pred crkvom bi se znalo ostati i do dva tri sata ujutro. Nosila bi se rakija, pilo bi se častilo i veselilo. ljudi bi se pozdravljali sa “na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo”, a odgovaralo bi se sa “i s tobom Bog da zajedno”, kaže nam Mladen, te dodaje kako se Božić sve više slavi na drugi način, nema više onog istinskog slavlja ni veselja.

Unošenje badnjaka simboliziralo je dolazak tri kralja u Betlehem. Nakon toga bi se ti badnjaci naložili, ukućani bi se molili i čekali polazak na misu polnoćku
Na sam Božić, nakon pučke mise, cure su pravile nakit, odnosno vijenac od jabuke, rogača i smokava. Taj vijenac bi cura bacila onom momku koji joj se najviše sviđa. Tadašnji glavni poklon bila je jabuka, koja je simbolizirala poštovanje i ljubav. Kako je bila velika neimaština, jedna je jabuka znala obići i po petnaest obitelji.

Glavno jelo bila je kalja
Po završetku mise dolazilo bi se kući, a običaj nije bio da ručak bude samo u užoj obitelji. Skupilo bi se nekoliko obitelji, čak pet ili šest, a nisu svi bili u rodbinskoj vezi, i zajednički bi božićali. Ponuda jela na Božić nije bila ni blizu današnje raskošnosti i rasipanja.
– Svi mi vidimo kako se ljudi natječu tko će napraviti bolji ručak. Glavno jelo je bila kalja, slatki glavati kupus koji se narezao na velike komade i kuhao s nekoliko komada suhoga mesa, tko gaje imao. Glavni začin tomu jelo bilo je nekoliko kapi octa.

Osim kalje na božičnom stolu se našla domaća juha, jer malo koje domaćinstvo je bilo bez kokošiju, tako da bi se za Božić kuhala juha od pijetla. Pod pekom su se pekli i krumpiri s drvenicama, priča nam Mladen, dodajući kako bi se kruh koji se pekao pod sačem dan ranije, ukrašavao.

Većinom je to bio pšenični kruh ili pogača koja se ukrašavala pismima, pletenicama, isto tako bocom su se pravile figure. Kolači koji su se pravili su zapravo bili lijevani uštipci, kako mnogi zovu hercegovački, od brašna, soli i vode i pekli se na sadžaku. Borovi se nisu kitili jer ih nije bilo. Poneka bi obitelj usjekla smreku i nju okitila i to s papirom u boji, ah je glavni nakit za kuću i dvorište bio bršljan. Stavljale su se grančice bršljana oko kuće, što je bio znak da dolazi Božić, piše današnji Dnevni List.