Sve do 2000. godine smatralo se da je Humačka ploča (najvjerojatnije 12. st.) najstariji srednjovjekovni kameni spomenik na području Ljubuškoga. A onda je na svjetlo dana izronio kameni nadvratnik ispod Staroga Ljubuškoga, pa smo dobili Ljubušku ploču. Ona se nalazi u stalnom postavu Arheološke zbirke Franjevačkoga samostana Humac, ali znanstveno još nije valorizirana.
Ploča od kvalitetna vapnenca (korčulanskoga?) 109 x 50 x 15 cm služila je kao nadvratnik u jednoj predromaničkoj crkvi. Na njezinoj bočnoj strani majstor je uklesao cvjetni motiv, koji se sastoji od troprutaste lozice kojoj jedan krak završava četverolistom u sredini kružnice, a drugi troprutasti krak ispunjava međuprostore kružnica. Klesar je izradio osam kružnica, koje su u sredini spojene poprečnom letvicom. Čitav motiv vjerojatno je imao rubne letvice, koje su oštećene u kasnijoj uporabi. Na njegovoj gornjoj površini uklesana je arabeska, tipičan islamski ornament, pa se pretpostavlja da je ploča bila ugrađena u sekundarnoj uporabi u Vučjakovićevoj džamiji na vrhu Buturovice, zapadno od srednjovjekovnoga Ljubuškoga. Ploču je sedamdesetih godina u napuštenoj kući Mije Dževlana u Mostarskim Vratima, zaselak Majići, kojih pola km sjeverozapadno od Staroga grada Ljubuškoga, pronašao Tomo Majić.
Tomo Majić prigodom čišćenja Staroga grada 2006. pronašao je također dva kamena ulomka, koji stilski pripadaju predromaničkom razdoblju. Sada se nalaze u depou Općine Ljubuški, zajedno s ostalim nalazima s istoga lokaliteta, koji u dogledno vrijeme mogu tvoriti Arheološku zbirku Staroga grada. Prvi je ulomak slične strukture kao i Ljubuška ploča, 15 x 12 x 10 cm, ali s ostacima maltera, jer je naknadno korišten. Nađen je na dubini od jednoga metra u urušenom kamenju i zemlji s četvrtaste kule iz osmanskoga razdoblja, na povišenu rubu obora u Starome gradu. Majstor je uklesao također troprutastu lozicu, čiji jedan krak završava u sredini kruga četverolistom, kojemu je jedan list oštećen. Ipak, cvjetni uzorak s toga ulomka razlikuje se od cvjetova Ljubuške ploče, jer je bio po svoj prilici povezan četirima letvicama s drugim cvjetovima. U pitanju je zacijelo složeniji motiv, koji nismo zapazili na primjercima tropletne skulpture u Hrvatskoj. Treći ulomak, slična kvalitetna vapnenca, 25 x 22 x 9 cm, pronađen u urušenom materijalu na rubu obora, blizu tabije s istočne strane, prilično je oštećen. Ipak na njemu se razaznaje horizontalna profilacija i ostaci nekoliko vertikalnih reljefnih ukrasa u obliku arkada.
Ako se stilski analiziraju svi navedeni kameni ostaci, može se pronaći sličnost sa skulpturom na hrvatskom primorju, od Stona do Dubrovnika. Oni pripadaju tzv. južnodalmatinskoj klesarskoj školi, čija su središta od 9. – 11. st. bila u Stonu i Dubrovniku. Takva sakralna skulptura, s različnim stilovima i školama, tvori poznati korpus starohrvatske tropletne umjetnosti predromaničkoga razdoblja. U Hercegovini najbliža joj je analogija s ostacima nekoliko ulomaka, ali stilski drukčijih, u crkvi Sv. Stjepana u Gorici kod Gruda. Teško je reći od čega su pronađeni kameni ulomci dijelovi, ali nedvojbeno pripadaju crkvenom kamenom namještaja (arhitrav, oltarna pregrada, plutej, pilastar, portal?). Reklo bi se da nadvratnik i druga dva ulomka pripadaju zreloj fazi južnodalmatinske škole 11. stoljeća. Možda je to prosperitetno doba Ljubuškoga, jer su u Vitini i Klobuku pronađene dvije ostave zlatnika bizanstkoga cara Romana III Argira (1028 – 1034). Pitanje je gdje se nalazila predromanička crkva u Ljubuškome 9. – 11. st.? U obzir mogu doći tri lokaliteta: Prostor Staroga grada Ljubuškoga (zaravan ispod središnje kule ili na mjestu džamije Nesuh-age Vučjakovića), lokalitet Crkvice (oko kuće Ismete Fazlinović), gdje se nalazi grobište biliga iz 14. – 15. st. i lokalitet Crkvina u Ljubuškom, oko crkve Sv. Kate. Bez daljnjih arheoloških istraživanja teško je dati razložan odgovor. U svakom slučaju, predromanički nalazi vrijedno su povijesno i arheološko otkriće, koje pomiče povijest Ljubuškoga duboko u rani srednji vijek.
