Republika: Al-Kai’da u BiH – mit ili stvarna opasnost?

Dolazak stranih mudžahedina u BiH

„Rat u Bosni započeo je u pogodno vrijeme za ovaj pokret. Šejk Abdulah Azzam bio je nedavo ubijen, njegovi sljedbenici su bili uzdrmani, a pakistanske vlasti su proglasile da je džihad u Afganistanu završen i da više ne žele strane mudžahedine na svom teritoriju. Do 1993. svi su bili protjerani. Tokom 1992. i 1993. se dogodilo više vrlo važnih događaja. Mudžahedinski pokret koji je nastao u Afganistanu i koji se tamo borio pod budnim okom Abdullaha Azzama i Usame bin Ladena, prerastao je iz te početne faze u novu i prihvatio ideju o potrebi vođenja međunarodnog džihada, daleko izvan granica Afganistana, baš kao što je to Bin Laden oduvijek sanjao. Prvo mjesto gdje su nakon afganistanske faze došli mudžahedini bila je Bosna. Prema toj su zemlji krenuli ljudi, uglavnom s Bliskoga istoka, koji o Bosni nisu znali apsolutno ništa. Ne samo da nisu poznavali tamošnju kulturu i jezik, već, kako su kasnije u osobnim ispovijedima priznali njihovi čelnici, nisu imali pojma ni o tome gdje se zemljopisno nalazi BiH. Nikada ranije nisu za nju čuli i nisu bili sigurni da li je ta zemlja u Sjevernoj ili Južnoj Americi, Europi ili Australiji“, kaže Kohlmann. Kriza u BiH izbila je neposredno nakon što su afganistanski mudžahedini porazili rivalske frakcije i trijumfalno umarširali u Kabul. Nedugo zatim, njihove prethodnice krenule su ka novome kriznom žarištu u kojem je islam bio ugrožen, onome u BiH. Mudžehedini nisu znali mnogo o Bosni, baš kao što ni vlasti u Sarajevu, kako još i danas tvrde, nisu znale mnogo o njihovoj namjeri da priteknu u pomoć. Čvrsto pri tome stavu ostaje i tadašnji ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić. „Većina njih su došli s časnim namjerama, da pomognu BiH . Tih ljudi je bilo 600 ili 700. I da se razumijemo, nitko ih nije zvao, oni su došli sami. Mi smo se branili s malo oružja. Imali smo mnogo ljudi koji su bili spremni da brane svoju zemlju, ali problem je bio u tome što nismo imali oružje. Prema tome, nama nisu bili potrebni ljudi, bilo nam je potrebno oružje. Međutim, ti ljudi su došli. Većina je došla da pomogne. Naravno da su štetili ugledu BiH  i našoj borbi,” kaže Silajdžić.  Dolazak dobrovoljaca iz islamskih zemalja u BiH nije bio ni tako slučajan, ni spontan, tvrdi njemački publicist Jürgen Elsässer, koji je istraživao ovu temu, a zaključke objavio u knjizi Kako je džihad stigao u Evropu: Sveti ratnici i tajne službe na Balkanu. „Glavna organizacija pod čijim se kišobranom odvijala ova aktivnost i koja je za cilj imala uvesti u Bosnu strane mudžahedine, bila je Agencija za pomoć zemljama Trećega svijeta, odnosno Third World Relief Agency (TWRA), koja je imala izravnu podršku Alije Izetbegovića. Tu su organizaciju osnovali sudanski diplomati koji su bili u vezi s Usamom bin Ladenom i Izetbegovićem“, kaže Elsässer.

Kroz TWEA „prošlo“ 350 milijuna dolara

Osnivač te agencije bio je Elfatih Hassanein, sudanski diplomat i član vladajućeg Nacionalnog islamskog fronta, bivši student medicine u Beogradu i blizak prijatelj Alije Izetbegovića. TWRA je osnovana u 1987.  Beču kako bi pružila potporu obnovi islama u Istočnoj Europi i zemljama  Sovjetskog Savezu. U 1992. uredi TWRA-e su otvoreni u Sarajevu, Budimpešti, Moskvi i Istanbulu, ključnim mjestima za ugovaranje, kupovinu i tajnu dopremu oružja za Armiju Bosne i Hercegovine koja je još bila u nastanku i pokušavala nadoknaditi ogroman zaostatak u naoružanju u odnosu na vojsku bosanskih Srbi. Zapadni istražitelji tvrde da je TWRA pomagala i dolazak stranih mudžahedina u Bosnu i da im je kao „humanitarnim djelatnicima“ izdavala akreditacije.

Tvrdi se također da je u listopadu 1992., upravo Haris Silajdžić u Beču dao jamstvo austrijskoj banci (Die Erste  Bank), kod koje je TWRA imala račun, da je Elfatih Hassanein ovlašteni predstavnik bh. vlade, što je sljedeće godine potvrdio i Alija Izetbegović. Austrijski istražitelji utvrdili su da je od 1992. do 1995. kroz TWRA-u prošlo 350 milijuna dolara, koje su donirale vlade islamskih zemalja i radikalni islamski pokreti. Među donatorima je, tvrdi se, bio i Usama bin Laden, koji je do sredine 1990-ih živio u Sudanu, dok su američki istražitelji utvrdili povezanost TWRA-e i slijepoga šejha Omara Abdela Rahmana koji je u SAD-u osuđen na doživotni zatvor kao glavni planer prvoga napada na Svjetski trgovački centar, 1993. U upravnom odboru TWRA-e su bili i visoki dužnosnici SDA i vlade u Sarajevu. Evan F. Kohlmann, koji je na temelju dostupnih dokumenata Al-Kai’de i bosanskih obavještajnih službi, istraživao dolazak veterana afganistanskog rata u Bosnu, tvrdi da obje skupine izvora ukazuju na isti zaključak. Značajnu ulogu u dovođenju islamskih dobrovoljaca u BiH odigrala je i tzv. alžirska veza. Navodno „na izravan zahtjev Usame bin Ladena“, član Oružane islamske skupine (GIA), Kamr Ad Din Khirbani  doselio se u Zagreb krajem 1991., kako bi osnovao humanitarnu agenciju Al-Kifah. Tijekom rata u BiH, ona je korištena kao jedan od kanala za ubacivanje članova GIA-e u BiH ( Associated Press, 19.4.2006.).

Mudžahedini počeli pristizati preko Hrvatske

„Općenito, može se reći da su dobrovoljci iz islamskih zemalja u početku dolazili na svoju ruku i da nisu bili regrutirani, u svakom slučaju ne od nekoga iz Bosne. Bili su to Arapi koji su se borili u Afganistanu, porijeklom iz Egipta, Saudijske Arabije, Alžira i Jemena. Vidjeli su u medijskim izvješćima što se događalo u Bosni i vjerovali su da se radi o genocidu nad tamošnjim muslimanima i da je to povod za novi džihad. Počeli su pristizati preko Hrvatske u ljeto 1992. Isprva samo male grupe prekaljenih veterana borbi u Afganistanu koji su ubrzo u Bosni stekli reputaciju, ali ne kao dobri borci, nego kao ljudi skloni ratnim zločinima. Tijekom 1992., bosanski Srbi su ušli u trag jednoj skupini mudžahedina iz Saudijske Arabije, ubili ih i zaplijenili njihove osobne stvari. Među njima su našli fotografije tih istih mudžahedina na kojima poziraju držeći odrubljene glave Srba ubijenih ili zarobljenih u ranijim borbama. Odrubljivali su glave i držali ih u kutijama kako bi ih ponijeli natrag sa sobom, kao suvenire. U početku je to za njih bio ljudski safari prije nego li džihad. Kako je rat odmicao i kako se raspoloženje u svijetu okretalo u korist bosanskih muslimana, a protiv Srba, u Bosnu je počelo pristizati puno ljudi s Bliskog istoka, a i iz Europe. Regrutirali su ih islamski centri i vjerski čelnici, i istina je da nisu svi došli uz prethodno znanje bh. vlade,” kaže Kohlmann. Postoji još netko tko je znao za dolazak mudžahedina, ohrabrivao ga i ciljano pomagao, tvrdi njemački publicist Jüergen Elsässer. „Amerika isprva nije bila zainteresirana za događaje na Balkanu. Njemačka, Austrija i Vatikan podržali su neovisnost Slovenije i Hrvatske i ostvarili znatan utjecaj u tim zemljama. Srbi su ostali sami protiv sviju. Kada se kasnije administracija predsjednika Clintona htjela uključiti u događaje u regiji, savezništva su već bila ostvarena, i nije bilo prostora za Ameriku. Zato je Washingtonu još jedino preostalo da se osloni na bosanske muslimane i da preko njih pokuša ostati važan igrač na diplomatskoj sceni. Uz to, suradnja između SAD-a, odnosno Središnje obavještajne agencije (CIA) i radikalnih muslimana u Afganistanu je 80-ih godina 20. stoljeća bila vrlo uspješna i dovela je ne samo do vojnoga poraza Sovjetskoga Saveza u toj zemlji nego mu je, zapravo, zadala završni udarac. Zato su se Amerikanci i na Balkanu željeli ponovo osloniti na mudžahedine“, tvrdi Elsässer. U obavještajnim i političkim strukturama BiH još vrlo rano tokom rata vjerovalo se da je dio mudžahedina ubačen u zemlju mimo volje vlade u Sarajevu, sa znanjem i uz pomoć zapadnih sigurnosnih službi. Pretpostavljalo se da ih je dio obavljao obavještajne zadatke, dok su preostali svojom nazočnošću i ideologijom trebali ojačati muslimanski karakter manjeg dijela zemlje koji je, po tajnim sporazumima bosanskih susjeda i uz naklonost dijela međunarodne diplomacije, krajem rata trebao pripasti Bošnjacima.

ZAŠTO Hrvati ponovno neće imati svog člana u Predsjedništvu BiH

Nakon SDP-a, Hrvatima predsjednika bira SDA

Dok su među hrvatskim političkim korpusom tek pripremaju pregovori oko jedinstvenog stava, kada je u pitanju kandidat iz reda hrvatskog naroda za budućeg člana Predsjedništva BiH, sve izglednija su nagađanja da će najveća bošnjačka stranka, SDA, slijediti primjer SDP-a BiH. Naime, Hrvati u BiH još uvijek pamte „gorak okus“ pobjede SDP-ovog kandidata i današnjeg člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića. Isti „recept“, prema svemu sudeći mogao bi upotrijebiti i SDA.

Ponovno „demokratska“ prijevara

Naime, sve glasnija su nagađanja da će SDA, na predstojećim izborima za člana Predsjedništva BiH – ponuditi Hrvata. I to u imenu bivšeg zamjenika sarajevskog dogradonačelnika Josipa Jurišića. Podsjetimo, upravo je Jurišić, na posljednjem Kongresu SDA bio jedan od kandidata za potpredsjednika te stranke, a danas član Predsjedništva SDA u mandatu od 2009. do 2013. godine. Ukoliko najave budu točne, Jurišić bi, zbog brojnosti glasačkog biračkog tijela SDA u BiH, mogao na mjestu člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda zamijeniti SDP-ovca Željka Komšića. Hrvati bi, tako, ponovno imali „svog“ predstavnika u Predsjedništvu, a kojeg su im, ponovno, birali Bošnjaci. Ovo je jedan od najizglednijih scenarija, s obzirom da bi za SDA-ovog Hrvata moglo glasovati oko 150 000 Bošnjaka u BiH, što bi ostale hrvatske kandidate ostavilo bez ikakve šanse.  Podsjetimo samo na prošle izbore za članove Predsjedništva BiH, kada je za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, SDP-ovog kandidata Željka Komšića, glasovalo više od 97.000 birača, što je bilo skoro 41 posto, dok je HDZ-ovom kandidatu Ivi Miri Joviću pripalo oko 60.000 glasova, što je bilo oko 25 posto. Tada je kandidat za Predsjedništvo bio i Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990, a pripalo mu je 42.424 glasa, što je 17,81 posto, dok je Mladen Ivanković Lijanović dobio skoro 21.000 ili 8,8 posto. Računica pokazuje da bi, bilo kojem kandidatu za hrvatskog člana predsjedništva bilo dovoljno oko 130 000 glasova. To biračko tijelo ima i SDA ali i SDP. Hrvati, koji  za sada još nemaju jedinstven stav po pitanju budućeg kandidata za Predsjedništvo BiH, a upitno je hoće li ga uopće i imati, na biralištima zasigurno neće imati toliko glasača…

INTERVJU  Antonio Matešković, predsjednik Demokratskog centra BiH

Amerika mora pomoći Hrvatima u BiH

Mostarac Antonio Toni Matešković, bivši pripadnik HOS-a i HV-a od 1991. godine, sve do 2006. godine, umirovljen kao hrvatski ratni vojni invalid i časnik HV-a, predsjednik DC-a BiH, sestrinske stranke iz RH kojom predsjeda Vesna Škare Ožbolt, u razgovoru za Republiku, potvrdio je da ulazi u utrku za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Komentira aktualno političko stanje u BiH, odgovara zašto se bh. Hrvati i danas bore za opstojnost u svojoj domovini. Matešković pojašnjava zašto je protiv ustrojstva trećeg entiteta s hrvatskom većinom i daje prijedlog buduće političko-teritorijalne organizacije zemlje. Obznanjivanjem kandidature u utrci za člana Predsjedništva BiH, Matešković će, za sada, biti četvrti Hrvat za to mjesto. Naime, kandidaturu je već najavio Jerko Ivanković Lijanović iz Narodne stranke Radom za boljitak, sve glasnije su najave da će ispred HDZ-a BiH biti aktualna predsjednica Federacije F BiH, Borjana Krišto, dok će SDP ustrajati u kandidaturi Željka Komšića, sadašnjeg člana Predsjedništva BiH.

RE: Vaša stranka, Demokratski centar, sestrinska je politička opcija DC-a RH, a čija je predsjednica Vesna Škare Ožbolt. Vi ste nedavno u Sarajevu formirali Županijski odbor stranke te ste time jasno dali do znanja da se pripremate na predstojeće izbore. Može li se već sada govoriti o mogućem, predizbornom koaliranju s nekom od stranaka?

MATEŠKOVIĆ: Da, DC-BiH je sestrinska stranka DC-a RH i imamo ista politička stajališta i u BiH. Zbog toga smo krenuli u političku borbu u BiH jer smo uvidjeli da predstavnici drugih hrvatskih, političkih stranaka u BiH nisu adekvatno zastupali hrvatski narod u BiH, nego su shvatili politiku kao rad na svom osobnom probitku i bogaćenju, a ne kao rad za opće dobro svog naroda i partnerski odnos s druga dva naroda u BiH. Mi smo nedavno oformili ŽO stranke u Sarajevu jer smo zaključili da je politika HDZ-a BiH,a i većine drugih hrvatskih stranaka, digla ruke od Hrvata u Sarajevu. Nadam se da ćemo se uspjeti izboriti za jednakopravnost s druga dva naroda u glavnom gradu BiH. Što se tiče koalicija s većim strankama, imali smo neke neformalne razgovore i to je, za sada, ostalo na tome iako smo otvoreni za razgovore i formiranje svehrvatske koalicije i zajedničke liste na ovim izborima. Jedino tada bi i međunarodnim čimbenicima pokazali da hrvatski političari ipak sposobni voditi politiku zajedništva, politiku gdje hrvatski narod neće biti prisiljen na iseljavanje, a ni na majorizaciju, nego će biti ravnopravan i konstitutivan narod u BiH.

RE: S obzirom da ste dobar poznavatelj političke situacije, kakav je vaš komentar na aktualna politička zbivanja u BiH?

MATEŠKOVIĆ: Pogledajte, vidimo da SNSD, na čelu sa Dodikom, vodi agresivnu politiku koja ide, ne samo na štetu srpskog naroda u BiH, nego šteti svim građanima BiH, a pogotovo vraća BiH unazad 20 godina. BiH je danas na velikoj prekretnici, mora donijeti krucijalne odluke, a to je ići mapom puta ka EU ili ostati zemlja koja će se valjati u svom blatu još sljedećih 20 godina. U BiH vlada korupcija i kriminal, vlasti ne reagiraju na to ili ako reagiraju, to čine vrlo sporo pa čak i nestručno. S druge strane, imamo Harisa Silajdžića, lidera Stranke za BiH i Sulejmana Tihića iz SDA, koji sve rade kako bi napravili unitarnu državu. Mislim da takve dvije politike održavaju jedna drugu na životu. Dok i jedni i drugi ne shvate da, kao takvi, nećemo moći pristupiti u EU, građani BiH će biti taoci takvih politika tj. taoci kontroliranog kaosa. Prema tome, ako je neka „profesija“ najviše prezrena od gotovo svih građana, to je „profesija političara“. U ovih posljednjih 20-tak godina nemoral, korupcija i nepoštenje proželi su gotovo sve slojeve političkog miljea. Ipak, još uvijek ima i časnih ljudi, onih koji se kroz politiku nisu obogatili i nemaju iza sebe nikakvih afera. Uostalom, ni sam nisam ušao u politiku kako bi se obogatio, nego kako bi se pokušao izboriti za dobrobit svih nas, za dobrobit  BiH. Zato je moj najveći izazov vratiti povjerenje Hrvata u politiku i političare i da zajedno možemo, poštenom politikom, izboriti jednakopravnost hrvatskog naroda s ostala dva naroda, a ni na čiju štetu.

RE: Zašto se i nakon toliko godina od rata, Hrvati i danas bore za opstojnost i jednakopravnost u svojoj domovini BiH? Znači li to da je, svih ovih godina, vođena pogrešna politika, što od strane međunarodnih političkih lobija, što od strane domaćih političara?

MATEŠKOVIĆ: Opstojnost i jednakopravnost naspram druga dva naroda prvenstveno ovisi o nama samima. Do danas smo imali na političkoj sceni jednoumlje HDZ-a gdje su, u toj stranci, sve podređivali svojim osobnim interesima pojedinaca, a to vidimo kroz razne afere koje se otvaraju u posljednjih 10 godina, a radi se samo o pljački i korupciji. Ti, takvi političari, nisu vodili računa o opstojnosti i jednakopravnosti Hrvata nego o povećavanju financija na svojim bankovnim računima. Nadam se da je to hrvatski narod shvatio i da će na predstojećim izborima svojim glasovanjem kazniti takve ljude, a i njihove stranke. Nadam se da će glasove dati mlađim, poštenim i stručnim ljudima, da konačno dovedu hrvatski narod u ravnopravan položaj s druga dva naroda u BiH. Mislim da takva politika više neće moći ići jer je i previše koštala hrvatski narod u BiH, gdje smo suočeni s majorizacijom i iseljavanjem sa stoljetnih ognjišta naše domovine.

RE: Povrh svega toga, bh. Hrvatima Republika Hrvatska najavljuje ukidanje dvojnog prebivališta, odnosno izmjene i dopune Zakona o dvojnom prebivalištu?

MATEŠKOVIĆ: Vlada premijerke Jadranke Kosor je ishitreno donijela odluku da se takav zakon uopće i uputi u proceduru, što su i sami uvidjeli. Sada nije toliko važno pitanje dvojnog prebivališta nego je važno pitanje „zašto sada“. Zašto u izbornoj godini u BiH, kada su i bez tog pitanja Hrvati u BiH u podređenom položaju? Mi u DC BiH protivimo se, ovakvim, ad-hock rješenjima. U svakom slučaju, pratiti ćemo ovu situaciju oko ukidanja dvojnog prebivališta, a i svoj stav kao i prijedloge, iznijeti ćemo kada završi arbitraža između RH i Slovenije.

RE: Činjenica je da RH, sukladno Ustavu, pomaže Hrvate u BiH. No, sve su glasnija i mišljenja da se Hrvatskoj bh. Hrvati itekako ,,isplate“. Je li to točno?

MATEŠKOVIĆ: Pa ne bih mogao reći da pomaže hrvatski narod. Da, RH pomaže ali pojedine institucije i to institucije od kojih se ne živi. Prijedlog DC- BiH bio je da se utemelji investicijska banka, preko koje bi se otvarali proizvodni programi u srednjoj Bosni, Hercegovini, Posavini, Usori itd. a ne da se, po privatnim vezama, dijeli novac institucijama koje ne zapošljavaju Hrvate. Na kraju, nama Hrvatima nije potrebna pomoć – mi nismo nesposobni i retardirani, nego veoma radišan i sposoban narod. Bilo bi poštenije da RH obračuna i plati struju koju dobiva iz Buškog jezera, pa onda neće biti potrebna pomoć, nego će se Hrvati sami razvijati. To je samo jedan od primjera gdje se bh. Hrvati „isplate“ RH. Da ne govorim o drugim strateškim interesima.

RE: Ove godine ponovno će pred kušnjom biti jedinstvo hrvatskih političkih opcija. Bira se i hrvatski član Predsjedništva BiH. Kako postići da hrvatski član Predsjedništva uistinu bude osoba, izabrana voljom hrvatskih birača, a ne da ga biraju drugi narodi?

MATEŠKOVIĆ: Da, vidimo opet to nejedinstvo u tzv. Kreševskoj skupini, što znači da ta gospoda nisu uvažili moje razmišljanje, kao predsjednika DC-a BiH, da se formira svehrvatska lista na svim razinama, pa tako i da se izađe s jednim kandidatom za hrvatskog člana Predsjedništva.

RE: Jesu li točna nagađanja da ćete se i vi uključiti u tu utrku?

MATEŠKOVIĆ: Da. Ovim putem, mogu najaviti svoju kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

RE: Treći entitet: Da ili ne i zašto?

MATEŠKOIVĆ: Ovakva podjela na dva entiteta ne može više opstati. Treći entitet NE, ali regionalizacija, kao unutarnje ustrojstvo zemlje DA. Postojeći administrativni ustroj zemlje je potrošen, skup i definitivno se mora mijenjati. Kako bi se osigurala ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda, brži gospodarski rast i ravnomjeran razvoj čitave zemlje, nužno je provesti regionalizaciju i novi teritorijalni preustroj zemlje. BiH mora postati zemlja-regija gdje će živjeti tri konstitutivna i ravnopravna naroda i gdje će se poštovati europski standardi, kao i sve europske konvencije o ljudskim pravima i slobodama. Zbog kvalitetnijeg odlučivanja, BiH treba urediti dvodomno, tj. Gornji dom i Dom regija, u kojem bi bile zastupljene sve regije. Broj zastupnika bi se odredio u oba doma i to prema popisu iz 1991. godine i gdje bi svaki narod imao pravo „veta“ u Gornjem domu.

ISTRAŽIVANJE Koliko se uštedi ako se kupuju domaći proizvodi

Kriza „natjerala“ bh. potrošače da kupuju domaće

Branimir Glavaš izgradio vilu od kamena iz koje „puca pogled“ na hrvatsku granicu

Iz hercegovačke vile čeka povratak u Hrvatsku

ZNANI I NEZNANI JUNACI – Donosimo popis nositelja odličja u SBŽ-u (3)

Od zapovjednika i ratnika do političara, logističara i tajnica

FELJTON Tragom ubijenih hercegovačkih fratara

Kad zemlja progovori II

EKONOMIJA

U Trebinju otvoren pogon za proizvodnju eurokrema

Srpski biznismen propalu tvornicu alata pretvorio u suvremenu tvornicu slatkiša

Srbija i Hrvatska godišnje otuđe oko 240 milijuna KM električne energije iz BiH

BiH „strujna kolonija“ svojih susjeda

Jago LASIĆ, predsjednik Gospodarske komore F BiH

Kako do poboljšanja poslovnog okružja

SPORT

Zimske olimpijske igre u Vancouveru

Olimpijada će se otplaćivati desetljećima

SVIJET

Julija Timošenko izgubila od proruskog kandidata Viktora Janukoviča

Zbogom „željezna lady“ – Ukrajina se vraća Rusiji

REVIJA

OSLUŠKUJTE PRIRODU

Citrusno voće – zimski spasitelji

PRIPREMITE LICE ZA PROLJEĆE

Uljepšajte se bojama prirode

TRENDOVI

Proljeće 2010. u očima najvećih

DOM Kako pametno urediti mjesto u kojem provodite najviše vremena

Napravite svoj dnevni raj

GASTRO Sklonost odabiru određene vrste hrane nije slučajna

Zašto volimo ili mrzimo određenu hranu

Uskoro na tržištu Citroenov „mini“

DS3: Automobil koji privlači pogled

IZLOG Mijenja se svijet računala

APPLE IPAD: Novi kralj digitalnih sadržaja