Profesor je već davno najavio, a sada valjda podsjetio hrvatsku javnost na svoju kandidaturu. Nakon puta po Izraelu i posjeta iseljenicima u Australiji, kao da je dobio injekciju samouvjerenja koja bi ga sada trebala spasiti od, kako reče njegov negdašnji prijatelj i suradnik dr. Hebrang, gubitničke poze i pozicije.
On je s HIP-om najavljivao okupljanje snaga izvan HDZ-a i SDP-a u treću ozbiljnu političku opciju. I tada su uza nj bili Kuzma Kovačić i supruga, jedan-dva akademika, poneki profesor i nekoliko skupina tada već razbijenih braniteljskih udruga. Projekt je završio neslavno prije nego je postao projekt. Mirin tada najbliži suradnik Nenad Ivanković je iskoristio to vrijeme, objavio knjigu o Anti Gotovini, zaradio solidne novce i odletio toliko desno da se na koncu pojavio s lijeva, i to kao lijeva ruka Milana Bandića.
Drugi pokušaj je bio SAVEZ ZA HRVATSKU s HB-om u koji je Miro ušao vjerujući kako Dr. ima mrežu i financije a on očevu karizmu, pa bi to trebalo dati rezultat. Katastrofa. Nije samo što su izgubili izbore, nego su kroz takav nes(p)retni pokušaj izbacili s političkog terena možda zauvijek desetke saborskih zastupnika i kvalitetnih vijećnika zagrebačke gradske Skupštine (B. Lukšić, M. Kovač, A. Beljo, Lj. Mintas Hodak, K. Gašparović, Z. Bušić, B. Tolić, …) i stotine pa i tisuće čestitih mladića, djevojaka i žena koji su očekivali istinsku OBNOVU HRVATSKE, kakvu ponovno nudi i obećava Miro Tudjman, ovaj put bez Dr.-a.
Kad već spominjem Bandića, asocijacija me vodi petnaestak godina unazad kad je pokojni predsjednik, na čiju karizmu i danas računa Miro, zadao sinu zadaću pravljenja HIS-a pa kasnije UNS-a kao u to vrijeme krovne obavještajne agencije koja bi trebala koordinirati rad ostalih obavještajnih službi. Prvi kadar dr. M. Tudjmana, uz prof. Ivu Lučića, Miru Musića i Ivana Penavu, bio je Ivan Bandić, i danas aktivan u hrvatskoj diplomaciji. Što su sve ti dečki prikupljali ‘s terena’ i kamo su završila njihova ‘saznanja’ pokazat će vrijeme. Znam da su samo temeljito poraženi na V. Saboru HDZ-a BiH u Mostaru, kad su neuspješno htjeli isforsirati i Franji predstaviti kao spasitelja BH Hrvata nikoga drugoga do dr. Bože Ljubića. Računa li Miro i danas na potporu mladih udbaša i stranke kojoj je Božo (još uvijek) na čelu? Što će na to već u subotu u Mostaru reći Ivo? Znam da će Dragan u ovom slučaju ostati uz Zagreb.
Počinju igre bez granica u kojima se jednom kandidatu daje tajna a drugom javna ‘potpora’. Miri se ‘aplaudira’, uostalom kao i u prepunim dvoranama Tomcu, kojem je davno u mladosti ‘prosvijetlilo’, a druge se favorizira i za druge se lobira. Do prave kandidature bacit će se još nekoliko ‘mačića’ kako bi nove službe, koje očito nisu ostale vjerne Miri, mogle dati prosudbu tko je jedini HDZ-ov kandidat koji ‘MORA’ pobijediti. Uobzirujući posljedice recesije u Hrvatskoj (s kojom se ne bi mogla nositi ni uspješnija ni kompetentnija Vlada od ove i ovakve sa Šukerom kao ‘strategom’) te vjerojatni izlazak nezadovoljnika na ulice, logikom stvari jedini način da HDZ opstane u sedlu vlasti, bit će pokušaj povratka na Pantovčak. Iako bi Mesić bio presretan kad bi se mogao na kocu vratiti HDZ-u preko Nadana Vidoševića, kao zajedničkog kandidata za predsjednika Hrvatske, u HDZ-u dobro znaju da nema nade u Nadanu.
Jedini koji bi, uz Dragana Primorca kojeg se više i ne spominje kao mogućeg kandidata, koliko toliko mogao parirati Josipoviću ili Čačiću, kao građanskim kandidatima, jest sam predsjednik HDZ-a, dr. Ivo Sanader. A onda bi on morao prepustiti HDZ valjda Primorcu, ili rekonvalescentu Šeksu, što sad zvuči kao loš ‘Science Fiction’. U svakom slučaju, ako se kandidiraju i Sanader i Milanović, uz Čačića, Miru Tudjmana i neka nova imena, imat ćemo zanimljivu utakmicu u predbožićno vrijeme. Namjerno to spominjem, jer koliko god je Advent vrijeme sabranosti i tihog iščekivanja, narod bi, ne (za)vođen nikakvim glasovima službene Crkve, mogao reagirati kao devedesete. Tražit će se NOVI TUĐMAN, a to nije ni jedan od dosad ponuđenih kandidata. Ponajmanje ovaj koji na oca sliči samo i isključivo fizički.