Čestitke biskupa i provincijala

_2

_2Svoje uskrsne čestitke vjernicima uputili su biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić i provincijal fra ivan Sesar. Čestitke prenosimo u cjelosti.

Svaki onaj koji vjeruje uskrslome Kristu, ljubi i s radošću prihvaća život, zauzima pozitivan odnos prema stvarnosti i vrednotama ovoga svijeta, ne pada u beznađe zbog raznih kriza koje sve više zahvaćaju svijet već ostaje pribran i vedra pogleda – pun radosne nade.

Kršćanska braćo i sestre, i ove godine, u prigodi uskrsnih blagdana, želim se približiti svima vama, mladima i starima, bolesnima i zdravima, siromašnim i bogatima kako bismo svi zajedno radosna  srca svom snagom uzviknuli: Isus je uistinu uskrsnuo!

To je najveličanstvenija vijest koja nadmašuje sve i ostaje aktualna sve do kraja svijeta.

Uskrs jest život. Ma koliko grobova na svijetu bilo – zadnju riječ nema smrt, nego život! Grob je prazan i zato je opravdano pitanje:što tražite živoga među mrtvima?

Svaki onaj koji vjeruje uskrslome Kristu, ljubi i s radošću prihvaća život, zauzima pozitivan odnos prema stvarnosti i vrednotama ovoga svijeta, ne pada u beznađe zbog raznih kriza koje sve više zahvaćaju svijet već ostaje pribran i vedra pogleda – pun radosne nade.

Svaki onaj koji vjeruje u Kristovo uskrsnuće postaje sposoban izaći iz zatvorenosti i vidjeti dalje od vlastitih križeva, siromaštva, odbačenosti i bolesti. Vjerom u Kristovu pobjedu nad smrću postajemo ljudi nade, osnaženi da vlastitim svjedočenjem i radom sudjelujemo u preobrazbi svijeta i izgradnji sretnije budućnosti.

Moj uskrsni život započinjem kad se odlučim da će moja čežnja za životom i životna radost imati više prostora i veću težinu nego iskustva koja me čine beznadnim i nesretnim.

Snagom vjere u Kristovo uskrsnuće mi shvaćamo da nad patnjom križa sjaji uskrsna zora, da će nakon crnih oblaka sveopće neizvjesnosti zasjati sunce radosti. Vjera u uskrsnuće trajni je izvor snage za život, jer ona zna da nijedna žrtva i ljubav nisu uzaludni.

Pobjedom nad smrću Isus je, upravo za ljude koji prolaze tamne trenutke svojega života, postao suputnikom, prijateljem koji s njima zajedno prolazi uspone i padove.

Isus nam se uskrsnućem daruje kao suputnik kroz život, kao što je bio suputnikom onim učenicima na putu u Emaus.

Ohrabreni Kristovom pobjedom s drva križa krenimo zajedno s njim graditi bolje i ljepše sutra za kojim svi toliko čeznemo.

 

Ovim mislima u ime Hercegovačke franjevačke provincije i svoje osobno ime želim svima RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Uskrsnu poruku biskupa Ratka Perića prenosimo u cijelosti:

Već je žrtvovana Pasha naša – Krist!

Ova Pavlova uskrsna čestitka (1 Kor 5,7) može se razumjeti u značenju židovske riječi Pasha = Prolaz/ak. Židovska Pasha najuzvišenija je religiozna i nacionalna svetkovina kojom se slavio Prolaz koji se dogodio u vrijeme Izlaska iz spona ropstva egipatskoga u Obećanu zemlju slobode. Pashalna svetkovina podsjeća vjernika što je ruka Božja učinila za njega. „Pamti, sine, Božje čine!“ Preneseno u našu kršćansku stvarnost i vjeru, Pasha jest Isusova žrtva, raspeće, smrt i uskrsnuće, gdje smo oslobođeni ili otkupljeni od spona grijeha da prijeđemo u život milosti. Kako? Slijedeći Isusa umrloga i uskrsloga!
Što se povijesno dogodilo u Egiptu? Bog je po Mojsiju naredio izabranom narodu u Egiptu da svaka obitelj, u kojoj ima prvorođenac, poškropi kućne nadvratnike i dovratnike krvlju žrtvovana janjeta. Kad zatornik ili anđeo smrti „prođe“ (pasha) i vidi krv janjetovu na dovratnicima, ne će se svraćati u tu kuću po prvorođence, nego će ulaziti samo u kuće Egipćana koji nemaju toga znaka (Izl 12,21-25). I stoga poruka budućim naraštajima: Zadržat ćete spomen na taj događaj kada je Zatornik sinove egipatske usmrćivao, a sinove izraelske pošteđivao! (r. 27). Tako je ostala trajna uspomena na osloboditeljski događaj kada je krv žrtvovana janjeta spasila zemaljski život izraelskih prvorođenaca.
Što se povijesno dogodilo u Jeruzalemu? Spomenuti biblijski događaj, koji se zbio 1200 godina prije Novoga Zavjeta, slika je onoga što se dogodilo s Isusom za svetkovine Pashe na Kalvariji, oko 30. godine. Ovdje se susrećemo s dvije strašne Pavlove rečenice koje je on primijenio na Isusa: Prva je Galaćanima (3,13): „Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavši, za nas, prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na stupu“. Druga je Korinćanima (2 Kor 5,21): „Njega, koji ne okusi grijeha, Bog za nas grijehom učini, da mi budemo pravednost Božja u njemu“. To znači da se Isusu, koji je bio bez ikakva grijeha, dogodilo upravo ono što bi se svakomu od nas trebalo dogoditi zbog naših grijeha. Isus je, dakle, u smrti na križu ponio naše prokletstvo, naš grijeh, svu našu patnju i sramotu koja je pripadala nama po grijesima našim. Prolivena Krv Isusa Krista – Jaganjca neokaljanoga – jest u najuzvišenijem smislu riječi Žrtva za ljude, koja ih oslobađa od duševne smrti ako na bilo koji način u bilo koje vrijeme povijesti vjerom i ljubavlju pogledaju na krvavi Isusov križ, na žrtvovano Janje na Križu i zamole oproštenje grijeha koje je svima ponuđeno.
Oproštenje grijeha. Židovski su vjernici imali jedan obred u kojem su prije žrtvovana janjeta ili koje druge domaće žrtve stavljali ruke na žrtvu i ispovijedali svoje grijehe. Tako su bili uvjereni da je ta žrtva primila na sebe njihove grijehe i da su oni primili od Boga oproštenje. Žrtva je ovdje zamjena za čovjeka grješnika. Čovjek je trebao biti žrtvovan zbog grijeha, ali nije, nego – janje! Sigurno je i Pavao, kao pravi židovski vjernik, to često činio. Pa ipak bio je svjestan da je, unatoč tomu obredu i činu, bio daleko od Boga. Ali kad je čuo što se dogodilo s Kristom, kad se on suočio s Kristom raspetim i umrlim, kad je on svojim očima vidio Krista uskrsloga, kad je doznao za riječi oproštenja Krista umirućega (Lk 23,34) i Krista uskrsloga (Iv 20,23), kad je Krist ušao u njegov život, onda je posve promijenio pamet i srce: dogodilo se obraćenje! Krist je učinio ono što su sve žrtve Staroga Zavjeta pokušavale, a nisu uspjele! Zato je Isusova smrt i žrtva vrhovna i jedina žrtva koja oprašta grijehe ljudima!
Svjedoci Krista uskrsloga. „Krist umrije za grijehe naše po Pismima: bi pokopan i uskrsnu treći dan po Pismima: ukaza se 1)Kefi, 2)Dvanaestorici,3)braći kojih bijaše pet stotina, 4)Jakovu, 5)svim Apostolima, 6) „Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni“ (1 Kor 15,3-8). To su sve vjerodostojni svjedoci iz prve ruke. Mi im vjerujemo i mi želimo biti, na duhovno i životno stvaran način, takvi svjedoci Krista uskrsloga danas. Neka nam je svima sretan Uskrs: pun našeg obraćenja i Isusova oproštenja!
Mostar, 31. ožujka 2009.
Ratko Perić, biskup