Čovjek ne može ne razmišljati o sebi i o okolnostima u kojima živi. Na neki način to je njegova zadaća. Naravno, razmišljanje ga potiče da traga za informacijama i analizira trenutno stanje svoje sredine. Nakon dobre analize čovjek se mora truditi unositi u svoju sredinu nadu, oduševljenje, polet, sigurnost, način rješavanja problema… Tako razmišljajući o trenutnom društvenom stanju u BiH osjećam kod ljudi vise: rezignacije od poleta, umora od rada, kolebanja od sigurnosti, nesnalaženja od pravih rješenja… U tom promišljanju logično je da posebno razmišljam o hrvatskom narodu…
Glavno pitanje koje sam sebi vise puta postavljam i tražim na njega odgovor jest: sto je negativna društvena konstanta u mom narodu? Premišljajući o svemu tome, nailazim na tekst pokojnog prof. dr. Vjekoslava Bajsića koji mi se postao mio. U tom tekstu, uvaženi profesor donio je i mišljenje grofa Sforza o Hrvatima.
Dio tog teksta glasi: “Ne najprije protiv, nego najprije za nešto. Meni je uvijek pitanje to: zar uvijek moramo ići s tim negativnim mentalitetom? Grof Sforza, koji je bio u Hrvatskoj za NDH, rekao je baš za Hrvate: da pokazuju izvanrednu žilavost na posve negativnim pozicijama. To jest, da su protiv, to jako dobro znaš, ali da znaš za što jesi i koga sve trebaš da se sagradi ono sto hoćeš, da imaš neki plan, toga ima jako malo”.
Smatram da je osnovna odgovornost svih nas u ovim vremenima učiniti nešto pozitivno. Iz tog Bajsićeva teksta mogu se izvuci četiri koraka koja nam mogu na tom putu pomoći. Mogla bi biti sljedeća:
1. promisliti sto pozitivno mogu učiniti sada (danas, ovaj tjedan, mjesec, godinu dana…) na razini svoje obitelji, te svoj uze sredine (mjesne zajednice, zgrade, kvarta, mjesta, grada…), zavičaja, nacije, države…
2. iznijeti svoju ideju pred najmanje dvije (tri, četiri, pet, šest…) osobe i pokušati je s njima iskristalizirati i stvoriti plan ostvarivanja ideje. Čuti što oni misle o toj ideji. Važno je da mogu biti otvoreni i iskreni.
3. podijeliti zadaće kako bi se plan ostvario. Nitko ne može sam sve uraditi. Za svaki uspjeh u bilo kojoj grupi ili zajednici važno je pravedno podijeliti zadatke.
4. nakon određenog vremena okupiti se i izvijestiti sto se i kako učinilo. Danas se riječ procjena ili evaluacija spominje vrlo često. Nakon takve analize važno je dogovoriti sljedeće zadatke…